Obilježavanje tragedije na Bleiburgu na korak je do zabrane. Naime, Odbor za unutarnje poslove austrijskog parlamenta rezolucijom je od tamošnjeg Ministarstva unutarnjih poslova zatražio zabranu. Guverner Koruške Peter Kaiser kazao je kako je "krajnje vrijeme" da se ovo obilježavanje zabrani. "Austrija ima posebno osjetljivu političku zadaću koju mora izvršiti zbog zajedničke odgovornosti za najmračnije poglavlje naše povijesti, tijekom zločina nacionalsocijalizma i treba se suprotstaviti svakoj naznaci fašizma", kazao je Kaiser.
Ova je tema već dugi niz godina aktualna u Austriji, a Bleiburg je sada pred zabranom zbog kršenja zakona o zabrani nacističkih i fašističkih skupova i simbola. No, što se zapravo dogodilo na Bleiburgu? U novoj epizodi video serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić, naš kolumnist, povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić objasnio je događaje koji su prethodili Bleiburgu i sam Bleiburg u nekoliko minuta.
Nakon što je potkraj 1944. oslobođen Beograd, partizanska vojska, koja se od ožujka 1945. naziva Jugoslavenska armija, kreće u oslobađanje ostatka države. U proljeće 1945. iz dana u dan se smanjivao teritorij nad kojim su ustaške vlasti imale kontrolu. Prodor jugoslavenske vojske imao je za posljedicu i rast broja izbjeglica na području NDH koje u strahu od komunista napuštaju svoje domove i bježe u pravcu Zagreba.
Zarobljenički logori
Dana 5. svibnja vodstvo NDH donosi odluku o napuštanju Zagreba i bijegu pripadnika vojske i civila prema Austriji kako bi se predali Britancima ili Amerikancima. Uz hrvatske vojnike i civile u koloni su i srpski i crnogorski četnici, Kozaci, a putem će im se pridružiti i slovenski domobrani. Ante Pavelić se s najužim rukovodstvom u Rogaškoj Slatini odvaja od ostalih dužnosnika NDH i kreće u smjeru Maribora. Nakon prelaska austrijske granice i višednevnog lutanja po šumama i planinama Pavelić uspijeva doći do američke zone u Austriji.
Jedinice Jugoslavenske armije ulaze u Zagreb 8. svibnja 1945. te nastavljaju prodor prema sjeveru kako bi oslobodile ostatak zemlje, ali i onemogućile predaju izbjeglih vojnika i civila zapadnim saveznicima. Izbjeglička kolona dolazi 14. svibnja do austrijskog gradića Bleiburga koji u svojim rukama drže Britanci. Bleiburgu se gotovo istovremeno približavaju i pripadnici Jugoslavenske armije.
Velika većina izbjeglica pristala je na mirnu predaju dok je dio odlučio spas potražiti bijegom u šume koje su okruživale Blajburško polje. Na one koji se u predviđenom roku nisu predali jugoslavenski vojnici počinju pucati pri čemu je poginulo nekoliko desetaka osoba. Odmah nakon predaje, na Blajburškom se polju formiraju kolone tzv. četveroredi zarobljenih vojnika i civila, te uz pratnju jedinica jugoslavenske vojske provode prema Jugoslaviji.
U svakom većem mjestu na teritoriju Slovenije osnivaju se zarobljenički logori. Neki su bili tranzitnog karaktera tj. služili su samo kao mjesta gdje bi se kolona zaustavila prije nastavka daljnjeg puta, dok su drugi postali sabirni logori iz kojih su mnogi zarobljenici odvođeni u smrt. U logorima se vršila i selekcija zarobljenika, na civile i vojnike, na ustaše i domobrane, muškarce i žene s djecom.
Ubijeno je oko 70 tisuća ljudi
Prva organizirana i masovna ubojstva provode se u okolici Maribora, u Teznom, a glavna meta su ustaše i četnici. Slično je bilo i u okolici Celja gdje se najveće masovne grobnice nalaze po jamama, kamenolomima i rudnicima kod Hude jame. Jedno od najvećih stratišta na području Slovenije nalazi se u šumama i jamama u okolici Kočevja, kod lokaliteta Kočevski rog. Egzekucije se nastavljaju i nakon prelaska iz Slovenije u Hrvatsku, a masovne grobnice se nalaze na Maceljskoj gori, u jami Jazovka na Žumberku, ali i okolici većih gradova poput Zagreba, Križevaca, Karlovca, Siska, Čapljine itd.
Masovna ubojstva zarobljenika uglavnom su se odvijala u prvim tjednima nakon izručenja, i to na području Slovenije i sjeverne Hrvatske. Samo je u Sloveniji otkriveno više od 600 masovnih grobnica, a najveća je ona u Teznom gdje je prema procjenama likvidirano oko 15 tisuća ljudi. Ubijani su uglavnom vojnici, među njima najviše ustaše i četnici, ali je stradao i velik broj civila, uključujući i žene i djecu.
Točan broj izbjeglih i ubijenih zbog nedostatka povijesnih izvora i protoka vremena nikada neće biti precizno utvrđen. Dosad najpreciznijom procjenom smatra se ona prema kojoj je u egzekucijama koje su uslijedile nakon 15. svibnja 1945. ubijeno ukupno oko 70 tisuća ljudi, od čega 60 tisuća Hrvata, od toga 50 tisuća vojnika i nešto manje od 10 tisuća civila, oko 10 tisuća Slovenaca i oko dvije tisuće Crnogoraca i Srba.
Čitavu epizodu serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić u kojoj Klasić objašnjava što su neposredno prije Bleiburga napravili Britanci, kao i samu kronologiju zločina pogledajte u videu.
