Njemački magazin Focus načinio je pregled sedam važnih sudskih odluka koje u velikoj mjeri utječu na živote građana tijekom pandemije i ograničenja građanskih prava i ekonomske krize koji su došli s virusom, piše Deutsche Welle.
1. Stanar duže ostao u stanu
Jedan stanovnik Berlina je, prema jednoj ranijoj sudskoj presudi, morao napustiti stan u kojem je živio kao podstanar. On je ipak uspio isposlovati ostanak u stanu tri mjeseca duže.
Objašnjenje koje je prihvatio Zemaljski sud u Berlinu: u doba korone, zabrane izlazaka i kontakata, bilo je gotovo nemoguće obilaziti druge stanove i naći smještaj na tržištu u glavnom gradu gdje je ponuda ionako mnogo manja od potražnje.
2. Vodoinstalater ima moć
U jednoj zgradi u Münchenu je, zbog oštećenja vodovodne cijevi, prijetila poplava.Vlasnik jednog stana je ipak odbijao u stan pustiti upravnika zgrade i vodoinstalatera, uz izgovor da se pridržava zabrane kontakata.
Kućni savjet zgrade je tužio tog stanara i dobio za pravo pred Upravnim sudom u Münchenu - kad je šteta akutna i prijeti postati još veća, vlasnik je dužan pustiti majstore u zgradu.
3. Izbačeni iz vlastitih vikendica
Dva okruga na sjeveru Njemačke, gdje su popularna odmarališta na Sjevernom moru, bila su zabranila dolazak turista, ali i građani koji su tu vlasnici vikendica, to jest kuća. Mnogi su podnijeli tužbe, ali je Upravni sud savezne zemlje Schleswig Holstein u ožujku zaključio da su zabrane u redu.
Naime, svim tužiteljima su kuće na moru bile drugi dom, što znači da inače imaju gdje živjeti, a nisu mogli vjerodostojno objasniti zašto ne žele biti na svojoj prvoj adresi. U takvim slučajevima, smatrao je sud, javni interes odnosi prevagu, naime da se spriječi preopterećenje zdravstvenog sustava u malim mjestima na obali.
4. Pušteni u vlastite vikendice
Suprotnu odluku je donio Viši upravni sud Berlin-Brandenburga. Okrug Ostprignitz-Ruppin je također pokušao zabraniti vlasnicima drugog doma u tom okrugu da tu borave tijekom pandemije.
No Sud je ukazao na to da su na pokrajinskoj razini već donijete određene mjere, te da okrug nije dokazao zašto bi boravak ljudi koji tu imaju drugi dom ili vikendicu baš u tom okrugu bio poseban problem.
5. Mora se raditi od kuće
Jedna starija činovnica gradske uprave u Berlinu žalila se sudu zato što je, kao i svi stariji od 60 godina, do 17. travnja morala raditi od kuće jer, po tumačenju poslodavca, spada u rizičnu grupu. Ona je htjela da i dalje odlaziti na radno mjesto, tvrdeći da za rad od kuće nema dovoljnih razloga.
Upravni sud u Berlinu je ipak dao za pravo poslodavcu, ukazujući da je službenici samo na par tjedana promijenjena lokacija na kojoj radi kao i radni zadaci. Druga bi stvar bila da je netko ženu neopravdano sprječavao da se bavi svojim poslom. Ovako, u doba korone, u redu je kada se privremeno zadaci ograniče na one koji mogu da se obavljaju od kuće, tumači sud.
6. Majka smije vidjeti svoju djecu
Nije poznato zašto su djeca završila u dječjem domu, nekoj vrsti azila za djecu koja ne mogu ostati u svojim obiteljima, jedino ih je majka imala pravo povremeno posjećivati sve do korone. Onda je grad-pokrajina Hamburg sasvim zabranilo posjete takvim ustanovama.
Žena se žalila, i Upravni sud Hamburga joj je dao za pravo.Suci su smatrali da gradske vlasti ne smiju paušalno prekinuti svaki kontakt djece i roditelja, ako ne vode računa o pojedinostima slučaja - recimo koliko je kvalitetan odnos prethodno bio - i ako ne dopuštaju nikakve izuzetke.
7. Škola se smije zatvoriti
Jednoj samohranoj majci u Baden-Württembergu nije bilo za pravo što njen sin gimnazijalac ne može u školu. Ona je tužila jer smatra da je korona samo jedna od mnogih zaraza i da nije dovoljan razlog za zatvaranje škole. Osim toga, smatrala je da se krši pravo djece na jednako obrazovanje akose postupno vraća nastava samo za djecu pojedinih razreda, ali ne za svu djecu.
Upravni sud pokrajine Baden-Württemberg je imao drugačije mišljenje. Suci ukazuju na to da je zatvaranje škola mogućnost koja postoji u zakonu o sprječavanju zaraza, te da u ovom slučaju javno zdravlje odnosi prevagu. Također, mogućnosti učenja na daljinu i digitalne nastave donekle umanjuju razlike u mogućnostima obrazovanja koje nastaju tijekom ovakvih prinudnih pauza.
