Nebojša Vujović, diplomat i šef Misije Socijalističke Republike Jugoslavije u Washingtonu 90-ih godina te jedan od članova srpske srpske delegacije, čekao je zakonskih 20 godina kako bi javno iznio što se događalo iza ograde najveće vojne baze na svijetu u Daytonu tijekom pregovora.
Ono što zna iznio je u svojoj knjizi "Posljednji let iz Daytona-pregovori iza zatvorenih vrata" u kojoj navodi kako su se na mjestu događaja odvijao pravi triler u kojem su se između vojnih paviljona šetkali i došaptavali Slobodan Milošević, Milan Milutinović, Jovica Stanišić... Istovremeno, Alija Izetbegović, Muhamed Šaćirbej i Haris Silajdžić u Alijinom apartmanu tjeraju mak na konac, dok, kako navodi Vujović, Franjo Tuđman drži Miloševiću stranu. U obližnjem hotelu, svoju je priliku, napominje čekao i Ibrahim Rugova.
Relaksacija
"Članovi delegacija se, kad uhvate vremena, relaksiraju u dejtonskim klubovima gdje Jovica Stanišić "drži sat" gitare; kupuju se cipele za Miru Marković...", prenosi Blic pozivajući se na knjigu.
"Milošević je bio glavni pregovarač i osobno sam ga doživio kao čovjeka koji je mogao nositi teret. Možda je unutra imao nekih slabosti ali se nisu mogle vidjeti. Nekad bi me tijekom pregovora znao pitati: "A kako će ovi tvoji prijatelji Amerikanci reagirati?", što znači da je imao ono što se zove zadrška u mišljenju, ali je to uspješno skrivao. Hrvati su bili relaksirani, sve svoje su bili već završili i tamo su bili kao na izletu, ali je Franjo Tuđman bio vrlo kooperativan. Kada smo otišli kod njega na kavu i kolače i s prijedlogom da bar Srbi i Hrvati potpišu sporazum, on je odmah pristao. I da nije bilo tog zajedničkog Slobinog i Franjinog pritiska, Muslimani ne bi prihvatili sporazum. Ponašali su se kao razmažena djeca koja su mislila da su u Dayton došla po lizalicu, a ne na pregovore. Bili su uvjereni da je Amerika na njihovoj strani i da će im sve završiti. Amerika im je dosta toga završila, ali morali su i oni biti kooperativni", podsjeća Vujović.
Bosnian President Alija Izetbegovic (L) and Croatian President Franjo Tudman (R) shake hands on November 1, 1995 during the opening of the the Proximity Peace Talks at Wright Patterson Air Force Base near Dayton, Ohio. AFP PHOTO / AFP PHOTO / JOE MARQUETTE
'Zgužvao je papire i gađao me njima u glavu'
Vujović navodi kako je muslimanska strana od Miloševića tražila brda iznad Sarajeva te da ih je on dao, međutim da nije popustio. Riječ je o većoj autonomiji za Albance i gradnji njihovih institucija da bi Kosovo ostzalo u okviru Srbije. "Ta Miloševićeva odluka koštala nas je bombardiranja i problema s Kosovom", navodi Vujović.
"Milošević je pročitao dokument i ljutito ustao. Zatim je zgužvao papire i gađao me njima u glavu: ’Je l’ se oni to sa mnom zaje***aju? Pa što oni misle, tko sam ja, kakvo Kosovo, to je unutarnje pitanje Srbije, ne dolazi u obzir. Reci tim svojim vašingtonskim prijateljima da ne dolazi u obzir da se sa mnom za***avaju. Jer ako se budu za***avali, dobit će dobro zaj****anje!’", piše Vujović dodajući kako je tada propuštena velika prilika da se uredi pitanje Kosova.
On ipak napominje da su, što se tiče BiH, u Daytonu srpski pregovarači izvukli maksimum. "Stvorili smo drugu srpsku državu koja nije nezavisna, ali Republika Srpska ima sve atribute vidljivosti i postojanosti", zaključuje Vujović.
