Naime, jedna od triju najvećih francuskih banaka, Societe Generale, objavila je početkom 2008. godine da je njezin broker Jérôme Kerviel 'proizveo' 4,9 milijardi eura gubitka u prethodnoj godini. Točnije, ukupni njegov gubitak iznosio je 6,4 milijarde eura, no godinu prije imao je 1,5 milijardi eura zarade, pa je neto gubitak iznosio 4,9 milijardi. Tadašnji čelnici banke taj su potez izjednačavali s terorizmom, nazivali ga 'genijem prijevare' i pjenili se na mladog tradera koji je izgubio toliku gomilu tuđeg novca. Francuska javnost bila je zgranuta, piše Jutarnji list.
Suđenje Kervielu pripremalo se dvije godine, a on je svoju obranu pripremao na slobodi, radeći u međuvremenu u jednoj kompjutorskoj tvrtki pokraj Pariza. Od neprijatelja je postao miljenik javnosti, ima svoj fan-klub, junak je jednog stripa, a po njegovoj se priči snima film. Više od 70 posto Francuza smatra da je on žrtva, a ne zločinac.
Temelj njegove obrane glasi otprilike ovako: "Da, jesam, oštetio sam Societe Generale za gotovo pet milijardi eura. Bilo je to ludo, ali svi su tako radili, a globalna bankarska kultura je to prešutno odobravala."
"Tko ste vi, gospodine Kerviel?", pitao je na početku suđenja sudac Dominique Pauthe.
Svoju je priču Kerviel počeo jedva čujnim glasom. U banci je postao trader 2005. godine, radio je od sedam ujutro do deset navečer s kratkom pauzom da pojede sendvič za svojim stolom, za mjesečnu plaću od 2300 eura, a 2006. godine dobio je i godišnji bonus od 60.000 eura. Njegovi nadređeni znali su sve što radi i poticali ga da samo tako nastavi. Dok je donosio novac, nitko nije dovodio u pitanje njegove metode.
"Ja sam žrtva", tvrdi Kerviel. U autobiografiji objavljenoj prije mjesec dana napisao je da je bio "samo djelić velike bankarske orgije".
Riskantno poslovanje bilo je uobičajeno, i svi su tako radili, no onda je došla kriza. Na riskantnom tržištu Kerviel je počeo sve više gubiti te sve više lagati i muljati kako bi skrio gubitke. Naravno, kaže da bi gubitak vratio samo da su mu dopustili da nastavi dalje raditi, piše Jutarnji.
Sudac Pauthe je na početku suđenja navodio priču na Kervielov nedostatak samokontrole, no optuženik je odgovorio da su ga njegovi šefovi svakodnevno poticali u tome. Ti su šefovi početkom 2008. objavili da banka mora rasplesti 50 milijardi eura Kervielovih neovlaštenih dealova. Kerviel je priznao da je griješio, ali su njegovi šefovi za to znali.
Naime, traderi redovito skrivaju veličinu svojih oklada, a šefovi žmire na njihovo prekoračenje limita trgovanja sve dok su zarade visoke, tvrdi Kerviel.
Cilj njegova branitelja, slavnoga francuskog odvjetnika Oliviera Metznera, jest dokazati da Kerviel nije zloupotrijebio povjerenje banke i da je banka znala što radi. Obrana također tvrdi da Kerviel nikad nije ukrao ni centa od banke i uvijek je živio samo od plaće. Njegov stil života to i potvrđuje: mali stan, automobil srednje klase, rijetki izlasci...
Odvjetnik banke, Jean Veil, tvrdi, pak, da je Kerviel tvrdio kako je sve u redu i prikrivao podatke.
Svjetski mediji smatraju da će Kervielovo suđenje postati suđenje cijeloj razuzdanoj financijskoj industriji koja je u ovoj posljednjoj krizi izgubila bilijune eura, pa je Kervielov gubitak samo treptaj u velikoj euromilijunskoj lutriji.
