U Španjolskoj, najvećem proizvođaču janjetine u Europskoj uniji, drastično pada proizvodnja tog mesa zbog nedostatka pastira, smanjenje konzumacije i nedovoljne isplativosti bavljenja ovčarstvom.
Proizvodnja je lani bila 41 posto manja u odnosu na 2007., podatak je tamošnjeg udruženja proizvođača Pastores Grupo Cooperativo.
"Pastirima i selima prijeti izumiranje", kaže farmer i predsjednik te zadruge Fran Santolaria. "No mi želimo obraniti i sačuvati ovaj sektor star preko tisuću godina", dodaje za Hinu.
Pastores Grupo Cooperativo okuplja 800 pastira iz 400 sela pokrajine Aragon na sjeveroistoku Španjolske. U toj regiji nastane 10 posto ukupnog mesa proizvedenog u Španjolskoj.
U restoranima gradova poput Zaragoze i Huesce, gostima se nudi meka janjetina specifičnog vonja "Ternasco de Aragon", smatrana specijalitetom diljem zemlje.
Lokalni pastir Antonio Enfedaque (61) uzgaja životinje od kada zna za sebe. Ovcama i njihovim mladuncima, janjadi, počeo se baviti 1980. uoči ulaska Španjolske u EU, kada se tom sektoru prognozirala svijetla budućnost.
Antonio, kojem u čuvanju 3000 ovaca pomažu dvojica sinova, sada međutim ne uspijeva pronaći radnike. Nudi im mjesečnu neto plaću od 2000 eura, ali na tržištu nema raspoloživih pastira.
"Nije to samo šetnja s ovcama", objašnjava na svojoj farmi u selu Villanueva de Gallego. "Potrebno je znati o ovcama, o lijekovima i hrani za njih", dodaje.
Pastiri nemaju godišnji odmor ni praznike, rade po 14 sati dnevno, a po pašnjacima ih šiba hladni vjetar poznat ondje pod imenom "cierzo".
"Ne znam poznaju li me uopće djeca", kaže Antonio o svojim dugim izostancima iz doma zbog ispaše. Pastirima je ponekad teško pronaći djevojku, i kasnije suprugu, zbog takve vrste posla u kojoj često izbivaju.
Antonijev mlađi sin (23), koji nosi isto ime, prihvatio se tog zanimanja za koje kaže da se "ne može naučiti unutar godine dana".
"Volim životinje i prirodu pa rado vodim ovce na ispašu", govori dok štapom tjera krdo od 1000 ovaca. Kaže da se ne osjeća osamljenim. Nosi mobitel, pa tako provodi sate čekanja dok se ovce hrane. "A ovce su kao osobe, svaka sa svojim karakterom", kaže vodeći ih po prašnjavom putu.
Ovce su, međutim, pod stresom jer se industrijski poligoni obližnjih gradova šire smanjujući pašnjake. Mirna mjesta potrebna ovcama sve su skučenija zbog širenja cesta s automobilima i staza po kojima trče rekreativci.
"Obruč se sve više steže oko nas", upozorava Antonio.
Veće subvencije države i EU
S istim problemom suočava se 111.869 imanja s ovcama u Španjolskoj.
Dodatnu poteškoću im stvaraju nove prehrambene navike 47 milijuna stanovnika te zemlje. Lani je godišnja potrošnja ovčetine pala na 0,89 kila po stanovniku s 2,56 kila iz 2008. godine.
Španjolci su posljednjih godinu dana osjetljivi na cijene, pa im je možda puno za izdvojiti između 6 i 20 eura za kilu ovčetine, ovisno o kojem se komadu mesa radi jer su im porasli računi za struju, plin i osnovne namirnice.
"Taj pad nas brine", kaže direktor marketinga Diego Franco u zgradi zadruge Pastores Grupo Cooperativo, gdje pokušavaju otkriti zašto su potrošači smanjili konzumaciju.
Ondje pakiraju sendviče s ovčjim mesom, poznate kao "El Paquito", čime nastoje privući školarce u žestokoj utrci s lancima brze prehrane poput McDonald'sa i Burger Kinga.
Zadruga sa 170 zaposlenih bavi se čitavim lancem proizvodnje, "od štale do stola potrošača", te nastoji povećati profitabilnost farmera. Ima veterinarsku službu, savjetuje farmere oko hranjenja ovaca i prevencije bolesti, testira pašnjake u uvjetima suše, nudi osiguranje, promiče rad žena i mladih, plasira proizvode u mesnice i supermarkete, a također istražuje nove tehnologije kako bi proizvodnja bila efikasnija.
"To je ono što mi možemo napraviti da posao bude isplativ farmerima", ističe Santolaria. "Ali potrebne su nam veće subvencije države i EU-a", dodaje.
Španjolska vlada je ove godine isplaćivala farmerima 14,15 eura po ovci, namijenjenoj za proizvodnju mesa, no oni tvrde da im to nije dovoljno.
Santolaria kaže da je potreban i "plan restrukturiranja sektora" unutar Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) EU-a "jer te reforme u ovčjem sektoru nije bilo".
"CAP je korisno oruđe, ali ga je potrebno prilagoditi svakoj zemlji sukladno njenim specifičnostima", kaže. Žali se i na "previše regulacije na europskoj razini".
Dužnosnik EU-a kaže, pak, da će CAP, putem kojeg EU iz zajedničkog proračuna financira poljoprivrednike, koristiti proizvođačima janjetine kako bi im posao bio "gospodarski održiv". "Ali to mora biti u skladu sa zaštitom okoliša i očuvanjem klime, što su dijelovi na kojima se temelji zajednička poljoprivredna politika", dodaje dužnosnik iz Bruxellesa zamolivši za anonimnost.
Najveći proizvođač ovčetine u EU
Španjolska je najveći proizvođač ovčjeg mesa, uključujući janjetinu, s 25 postotnim udjelom u EU-u. U Hrvatskoj se proizvede 1 posto tog mesa.
"Zahvaljujući velikim prostranstvima i povoljnoj klimi imamo dobre uvjete", kaže Ignacio Muniz, zadužen za planiranje poljoprivredne politike u ministarstvu u Madridu.
Napominje da Španjolska zadnjih 20 godina značajno ulaže u poljoprivrednu tehnologiju kako bi farmeri proizveli više s manje resursa.
Španjolska je usvojila strateški plan za razdoblje od 2023. do 2027. putem kojeg namjerava poboljšati direktna plaćanja farmerima, vodeći posebnu brigu o mladima kako bi se nastavili baviti ovčarstvom. Upravo je ovčarstvo jedan od poljoprivrednih sektora u koji se slijeva najviše novca dobivenog iz EU-a.
"Cilj nam je da se nastavi tehnološko opremanje tog sektora, kako bi bio atraktivan mladima", kaže Muniz svjestan da u selima ostaju uglavnom stari ljudi dok mladi traže sreću u gradovima.
Dok se sumrak spušta nad selo Villanueva de Gallego, s 4700 stanovnika, mladi Antonio vraća se s ovcama na farmu. Njegov otac s crnim aparatom, u obliku palice, pregledava ovce koje imaju mikročipove.
Putem aparata se očitavaju podaci o njima, pa prenose na kompjuter, što je Antoniju posebno korisno kada na svijet dolazi nova janjad. Također zna i koja se ovca izgubila na putu prema kući.
Istovremeno Španjolska i susjedna Francuska rade na istraživačkom projektu otkrivanja gena dobrih za reprodukciju kako bi u budućnosti imali još bolje životinje veće produktivnosti. Male farme od 50 ovaca ujedinjuju se pak s drugima, pa nastaju veće od po 500 životinja kako bi posao njihovim vlasnicima bio isplativiji.
"Na mnoge stvari ipak ne možemo utjecati", kaže Antonio. "Ovčarstvom ćemo se baviti sve dok ono funkcionira".
Pogledajte video: Koga čega janjetine: Zašto je dalmatinska bolja nego lička i u čemu je tajna njenog okusa?
