U ožujku 2003. snajperist je po narudžbi moćne bande ubio Zorana Đinđića, premijera Srbije koji je obećavao reforme. U tom trenutku mogućnost čistog prekida Srbije i ostatka regije s erom Slobodana Miloševića nestala je u tren oka. Đinđićevi nasljednici vratili su Srbiju na put samosažalijevajuće prošlosti, a najviše prema emotivnom pristupu Kosovu, napisao je za Foreign PolicyEdward P. Joseph, profesor na školi naprednih međunarodnih studija na sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu.
Kosovska iluzija i Srbi taoci
Prošloga je tjedna ubijen Oliver Ivanović, jedan od vođa Srba na Kosovu. Počinitelji su najvjerojatnije snažni kriminalni elementi koji uživaju potpunu slobodu na sjeveru Kosova, gdje vlada potpuno bezakonje. No ova bi tregedija mogla prouzročiti trajni mir na Kosovu.
Putovanje počinje u glavnom gradu Srbije, Beogradu, koji tvrdoglavo održava iluziju da još uvijek može izvući nešto teritorija od svoje odbjegle bivše pokrajine. Ta kosovska iluzija, koja je i započela nasilni raspad Jugoslavije prije 30-ak godina, drži Srbiju i cijelu regiju kao taoce. Ova iluzija omogućuje i Rusiji da odvlači Srbiju od teškog rada potrebnog za priključenje Europskoj uniji. A ta je iluzija na kraju dovela i do Ivanovićeva ubojstva.
Istina je da Srbija nije stvarno vladala tim teritorijem još od 1999., kada je NATO-ova zračna kampanja istjerala srpske snage s Kosova. Nakon njihova odlaska osvetnički raspoloženi Albanci iskalili su bijes na preostaloj srpskoj manjini, čiji su brojni članovi pobjegli preko rijeke Ibar na sjever Kosova, gdje su ih obranili srpski 'čuvari mosta'. Otad Srbi i Albanci gledaju jedni druge preko mosta, uz povremene okršaje na sjevernoj strani rijeke, gdje se nekolicina Albanaca našla u ulozi ranjive manjine.
Vlast kriminala
Umjesto da prihvate kontrolu nad sigurnošću, kao što im je i bio mandat, NATO i UN prepustili su samoproglašenim srpskim osvetnicima vlast nad vitalnim prijelazom, a zatim sve više i nad svim životom u sjevernoj Mitrovici. Ivanović, inteligentni političar koji je dobro govorio engleski ali, što je rijetko za Srbe, i albanski, postao je omiljeni sugovornik međunarodne zajednice, posebno kada bi izbili problemi.
Dok su se lokalni Srbi ukopali na sjevernom dijelu Mitrovice, Beograd je uspostavio pravi 'poredak' u svim četirima enklavama na sjeveru Kosova podmićivanjem administratora i slanjem tajne srpske policije. Kako je kontrola jačala, tako je jačao i prkos i otvoreni nacionalizam. Otpor albanskim vlastima imao je strateški cilj, sačuvati mogućnost da se sjever odcijepi od nezavisnog Kosova. Sveprisutni ćirilični grafiti 'Kosovo je Srbija' prikrivaju tužnu činjenicu da je sjeverno Kosovo zapravo satrapija u kojoj vladaju bezakonje i kriminalci. Kako su Srbi odbacili zakone Prištine, dok su sredstva kontrole Srbije većinom prikrivena, kriminalne strukture iz sjene postale su prava vlast. Korupcija, droga i poroci sada su jedina valuta na tome području.
Politika u službi Beograda
Ivanović se bacio u politiku, ali je uglavnom izbjegao dodir s kriminalcima, uključujući i ratne zločine. Promatrači su bili šokirani kada ga je 2014. Europska misija vladavine prava EULEX optužila za ubojstvo Albanaca jer je bio vođa čuvara mosta. Uspješno se žalio na presudu te je oslobođen prošlog proljeća. Ivanović je zatim ponovo ušao u politiku te je direktno napao kriminalni milje koji je nastavio rasti i jačati. U intervjuu srpskom časopisu Vreme u rujnu prošle godine spomenuo je otvorenu suradnju kriminalaca i policije "Strah je posvuda u Mitrovici, ne više od Albanaca već od Srba, lokalnih kriminalaca koji se vozaju uokolo u SUV-ovima bez registracijskih tablica. Droge se prodaju na svakome uglu. A policija samo promatra. Očito je da se boje počinitelja, ili su počinitelji dio samih sigurnosnih struktura."
Ivanović je ubrzo postao meta. Automobil mu je dva puta spaljen, a 2013. požar je podmetnut i u stožeru njegove stranke. Kada se Ivanović kandidirao te godine za gradonačelnika Mitrovice, napadač mu je ušao u stan i napao suprugu. Kada se ponovo kandidirao za gradonačelnika prošle jeseni, bio je meta brojnih političkih napada. Njegovi politički suparnici, u savezu sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, nazivali su ga albanskim kvislingom. Prijetili su njegovim stranačkim kolegama. Neki, kojima je nedostajala Ivanovićeva hrabrost, povukli su se s lokalnih izbora, koje su Ivanović i njegova stranka izgubili. Nije slučajnost da ga je ubojica upucao baš pred stranačkim uredom u Mitrovici. Dok identitet napadača još nije poznat, i sam Vučić je priznao mogućnost da se radi o Srbinu. Nenad Čanak, vođa srpske oporbene stranke, spekulirao je kako je Rusija orkestrirala ubojstvo, sa Srbinom kao izvršiteljem, kako bi nastavila s kampanjom destabilizacije regije. Tvrdnja nije bez osnova ako se uzmu u obzir dokazi ruskog miješanja u pokušaj puča u Crnoj Gori 2016.
Mogućnost izlaza postoji, ali uz američko vodstvo
Vučić je zahtijevao i da se Srbiji dopusti da otvoreno sudjeluje i istrazi Ivanovićeva ubojstva. Bez obzira hoće li se to dogoditi, velike su šanse da će Beograd uskoro iz vlastitih izvora saznati tko je povukao obarač. Poput većine regije, i Srbija je zadržala aparat unutrašnje sigurnosti iz komunističkog razdoblja, koji se ne zamara zakonskim pravilima, koji se aktivira po potrebi, pa čak i na sjevernom Kosovu. Pitanje je hoće li Srbija shvatiti širu istinu, da njene iluzije o Kosovu ostavljaju Srbe na sjeveru u rukama plaćenih ubojica.
I Albanci su partneri u ovoj iluziji. Odbijajući prihvatiti da su i Albanci počinili zločine protiv Srba, albanske stranke nastavljaju se suprotstavljati novoosnovanom posebnom sudu za ratne zločine. Štoviše, pojedinačno najjača stranka u kosovskom parlamentu Vetevendosje (Samoodređenje), glasno zagovara uniju s Albanijom. Ovo iluzorno rješenje odmah bi isprovociralo srpsko odcjepljenje. Ako bi Albanci to uspjeli blokirati, Srbija bi zahtijevala kompenzaciju odcjepljenjem Republike Srpske od BiH, što bi ponovo otvorilo sukob na tome području. Čak i ako bi se Beograd i Priština nekako uspjeli dogovoriti, teritorijalna podjela na Kosovu odmah bi ponovo otvorila pitanje teritorijalnih pitanja u Makedoniji, čiji bi Albanci isto tako zahtijevali ujedinjenje s Albanijom. Južna Srbija i rubni dijelovi Crne Gore isto bi tako došli u pitanje. Podjela Kosova automatski bi pojačala separatističke tendencije među Srbima i Hrvatima u Bosni.
KAMERE SNIMILE UBOJSTVO OLIVERA IVANOVIĆA: ‘Ubijen je hicima iz duge devetke, imamo određene tragove…’
Ivanovićevo ubojstvo prilika je da se napokon razbije ta opasna iluzija teritorijalnih odcjepljenja. No Vučić i njegov kolega, predsjednik Kosova Hashim Thaci, neće biti u stanju sami stvoriti kompromis. Kao ni EU, kojem Albanci ne vjeruju, a Srbi ne poštuju. Istina je da se izazov sjevera, ključnog središta neslaganja po pitanju budućeg Kosova može riješiti samo u sklopu opsežnog dogovora.
Tek kad SAD uspije privesti Bruxelles, Beograd i Prištinu za isti stol kako bi došli do dogovora, koji bi istodobno omogućavao Kosovu ulaz u UN i druge međunarodne organizacije, dok bi istodobno Srbija mogla krenuti naprijed prema priključenju EU-u. Posebno ako se uzme u obzir ruska opasnost, Washington si više ne može dopuštati da problem Kosova ostavlja Europljanima na rješavanje. Ubojstvo Zorana Đinđića povuklo je Srbiju i regiju unatrag. S američkim vodstvom, tvrdi Joseph, regija ne bi trebala ponovno proći kroz istu sudbinu.
