Na treću godišnjicu početka rata u Ukrajini razgovarali smo s novinarima koji su kao reporteri posjetili najveću europsku zemlju dok su je potresale krvave borbe. Nakon početka rata ekipe slovenskog POP TV-a obišla je razorenu zemlju tri puta, a priče onih koji su otišli i onih koji su ostali donijeli su snimatelji i novinari Alen Delanović, Damjan Banjac, Siniša Lopojda, Nenad Cakić te Marko Gregorc i Jure Tepina, dok su Katja Horvat Plevnik i Miro Majcen izvještavali s kijevskih ulica još 2014., kada su se počeli nazirati sukobi golemih razmjera izroniti.
"O Ukrajini ne mogu govoriti drugačije nego kao o jednoj vrlo tragičnoj priči. To nisu ljudi koji su htjeli rat, nitko od njih ga nije želio. Htjeli su ostvariti svoje ciljeve, provoditi svoju europsku politiku, ali nisu htjeli rat", kaže Jure Tepina, urednik 24ur, koji je izvještavao iz Ukrajine. Išao je tamo dvaput, prvi put odmah nakon što su ruski tenkovi prešli granicu sa susjedom, drugi put na prvu godišnjicu rata koji je još trajao.
Ruska invazija na Ukrajinu počela je u četvrtak, 24. veljače 2022. Slovenski tim se nedugo nakon toga zaputio u Ukrajinu. Prvo su se zaustavili kod izbjeglica koje su do tada već stigle u Mađarsku, zatim su prešli granicu i otišli u Lavov koji se nalazi na krajnjem zapadu zemlje. Ondje su pratili događanja na glavnom željezničkom kolodvoru, gdje su cijeli dan i cijelu noć autobusi i vlakovi prevozili izbjeglice iz unutrašnjosti zemlje. Zatim su krenuli prema prijestolnici kojoj je u to vrijeme prijetila najtragičnija sudbina.
Probijanje do Kijeva
Tepina se danas prisjeća kako se prije tri godine sa snimateljem Alenom Delanovićem vlakom probio do Kijeva, koji je tada bio najpoželjniji vojni cilj, neprijateljski trofej. Predviđali su da će grad pasti za tri dana.
"Rusi su nas pritiskali s tri strane, nismo ni znali kako ćemo izaći iz Kijeva. Noću su zvuci ofenzive bili sve glasniji. Tada su ulice grada bile prazne i danju i noću, bilo je kao u kakvom filmu apokalipse. Ali, kad smo došli tamo godinu dana kasnije, Kijev je bio sasvim normalan europski grad. Navikli su se živjeti s tim", prisjeća se Tepina.
Isto vrijedi i za Mikolajiv, pa čak i za Herson jer su ruski položaji odmah s druge strane Dnjepra, opisuje Tepina život u gradovima na jugu zemlje u neposrednoj blizini fronte, koje je sa snimateljem Damjanom Banjcem i novinarkom RTL Danas Anom Mlinarić posjetio na prvu godišnjicu rata. “Čovjek je vrlo prilagodljiva zvijer”, kaže urednik 24ur.
Kaže da su se ljudi odmah nakon početka rata organizirali kao da su se spremali za gerilski rat: "Formirali su seoske straže, u svakoj općini su se organizirali. Ukrajina je cijeloj Europi pokazala da se može zaustaviti i onaj tko se ne bori za svoj dom."
Tepina opisuje kako je u ljudima vidio ogromnu snagu koja je proizašla iz volje za preživljavanjem: "Prvih mjeseci su taj sukob gledali kao biti ili ne biti, postojati ili ne postojati. Druge godine već se osjetio umor. Sada samo žele završiti ovaj rat. Razgovaram s mnogim Ukrajincima koji kažu, što god se dogodilo, samo neka završi. Mnogi od njih su već izgubili rodbinu, imaju svoju djecu tamo i žele da završi", kaže Tepina.
Tijekom svojih ukrajinskih ekspedicija upoznao je mnoge ljude, kako vojnike tako i obične ljude, s kojima je i danas u kontaktu. "Više nemam puno kontakata, ni s ukrajinske ni s ruske strane. Radio sam s njima intervjue i razgovore, ali rat ih je odnio", upozorava Tepina.
“I to je realnost, sve je bolje od rata, bilo što”, jasno kaže. Upozorava, međutim, da je loš mir uvod u sljedeći rat, što nas je povijest mnogo puta naučila. "Ali trenutačno je gotovo sve bolje od rata." Dodaje da pritom ne treba zatvarati oči pred činjenicom da će ruski predsjednik Vladimir Putin ikada biti zadovoljan s manje od četvrtine ukrajinskog teritorija koji trenutačno zauzima.
Inzistira na stavu koji je zauzeo odmah nakon prvog povratka iz Ukrajine: da Putin nikada ne može dobiti ovaj rat. "Ukrajinci su nepobjedivi. Naravno, možete proglasiti pobjedu ako zauzmete Kijev ili četvrtinu njihovog teritorija. Možete, to je samo politička odluka. Čak su i Amerikanci u Iraku rekli da je misija obavljena. Možete politički odlučiti da je to tako. Ali Ukrajina kao država ne može pasti", uvjeren je. Podsjetio je i da je to najveća europska država s vrlo jakim oružanim snagama koje su danas potpuno drugačije nego 2014. godine.
Ukrajinici o Zelenskom
Tepina kaže da je rat uvelike ujedinio Ukrajince. Priče o niskoj potpori Zelenskom su mu smiješne: “Ukrajinci imaju puno kritika na račun Zelenskog, ali alternativa Zelenskom je Valerij Zalužni, koji bi vodio antirusku ili vojnu politiku na još oštriji način”, upozorava. On je bivši vrhovni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga, a ima najviše političkog kapitala, odmah nakon Zelenskog.
"Pozivi na izbore su vrlo providan način kupnje vremena. Naravno, Ukrajinci će kad-tad izabrati nekog drugog. Činjenica je da je Zelenski u prvim mjesecima rata ujedinio ljude svojim potezima, poput izjave da mu ne treba prijevoz na sigurno, već oružje, te vrlo vještim djelovanjem na društvenim mrežama. Od samog početka su govorili da svoju ulogu igra jako dobro, to su i meni rekli, ali tada ga ne bi zamijenili ni za što na svijetu. Ako ga sada smijene, što je sasvim moguće, neće ga zamijeniti nekim tko bi bio za kompromise s Rusijom, upravo suprotno, mislim da je Zelenski sada najspremniji pregovarati i ugoditi Amerikancima i Rusima.
Prisjetio se milijuna prognanih Ukrajinaca i drugih, još tragičnijih sudbina: "Naišao sam na podatak da je svako peto dijete u ovom ratu izgubilo rođaka ili prijatelja." Kaže i da su stanovnici naučili živjeti s tim. Kao i Tepina, održava kontakte s ljudima koje je upoznao na terenu u Lavovu, u zapadnoj Ukrajini: "Pratim ih na društvenim mrežama i moram reći da se više ne bave ovim ratom u svojim objavama. Tu i tamo, kad je neka prekretnica, ali inače pokušavaju živjeti normalnim životom."
Još se sjeća osjećaja koji je trajao nekoliko mjeseci nakon povratka iz Ukrajine: "Osjećaj koliko je mir podcijenjen. Kad sam se vratio, svi su pričali o cijenama nafte i plina, kupovali zalihe brašna i kvasca. Ali nije me bilo briga koliko to košta, jer nemati rat, ne biti ugrožen pištoljem, bombom, neprocjenjiva je vrijednost. Da imaš dom i sigurnost." Čak i danas, kad nešto pođe po zlu, još uvijek se podsjeti na to.
Ljudi oko njega također su živi podsjetnik. Dolazi iz okolice Postojne, gdje postoji nekoliko izbjegličkih centara. "Ukrajinci su tu među nama, navikli smo se živjeti s njima. Sjećam se koliko je moja kći bila ponosna nekoliko mjeseci nakon početka rata kada je dobila dva-tri Ukrajinca u razredu. Ovdje je dolazilo i ono famozno sirotište. Čak su se i vrtićka djeca međusobno družila", kaže on i opisuje kako mu je bilo toplo pri srcu kada su Slovenci dočekali te ljude. Gregorc priča priču o Volodji, dječaku koji je pobjegao iz Zaporožja: "On je srednjoškolac. Prvo je išao po pakete od Caritasa, a sada pomaže u raspodjeli tih paketa drugima kojima je potrebna pomoć. Pitao je može li ikako pomoći i volontirao. I sada svaki mjesec dijeli pakete slovenskim umirovljenicima ispod granice siromaštva i svima ostalima koji imaju pravo na ovu vrstu pomoći."
Nepravedan mir?
Kakav će biti naš razgovor kada na kalendaru bude veljača 2026.? Posljednjih je dana novoizabrani američki predsjednik Donald Trump ukrajinskog čelnika Zelenskog nazvao diktatorom, okrivio Ukrajinu za početak rata, nagovijestio da će Rusija zadržati okupirani teritorij i pokrenuo pregovore s Moskvom.
"Jesam za prestanak rata, ali moramo voditi računa i o tome tko je agresor. Što se mene tiče, jasno je tko je to. Moramo voditi računa i o tome koliko je ovaj rat odnio žrtava. Prinudnim mirom situacija će se preokrenuti i za nekoliko godina izbiti u još gori sukob", upozorava Gregorc. “Sviđa mi se što sada počinju razgovori, ali stvari se na kraju moraju dogovoriti da budu poštene i da mir bude trajan”, kaže Gregorc.
Tepina smatra da je upravo zbog dramatično promjenjive geopolitičke situacije apsolutno nemoguće reći gdje će biti fronta za godinu dana. Kako kaže, Trump je pribjegao takozvanoj 'teoriji luđaka'.
Ova doktrina je također objašnjena u slovenskom Diplomatskom pojmovniku: "Teorija budala se obično povezuje s američkim predsjednikom Richardom Nixonom, za kojeg se kaže da ju je pokušao implementirati u američku vanjsku politiku. Kaže se da je uz pomoć svog savjetnika Henryja Kissingera, pokušao stvoriti uvjerenje među vođama komunističkog bloka, a posebno Vijetnamcima, da su bili vatreni, nepredvidivi, povremeno nepromišljeni i jednostavno ludi dovoljno da se usude upotrijebiti nuklearno oružje, tako ih je trebao odvratiti od provociranja Sjedinjenih Država i dovesti ih za pregovarački stol", navodi. U novije vrijeme tome je navodno pribjegao i Trump: "Kaže se da je napisano kako mu odgovara. Vjeruje se da je uvjeren da svojom reputacijom nepredvidivosti i nepoštivanja utvrđenih normi može uznemiriti i zastrašiti svoje protivnike (Sjeverna Koreja, Iran), kao i saveznike (u Europi i Aziji), da pristanu na nešto na što inače ne bi pristali", objašnjava se definicija u spomenutoj zbirci.
To mišljenje, kaže Tepina, dijele i europski obrambeni stručnjaci: "Češki savjetnik za nacionalnu sigurnost rekao mi je da je Trump iznimno neugodan za neprijatelja, jer nikad ne znate za što je on stvarno sposoban. A to je prednost koju možete imati, ta nepredvidivost. Predvidljivost je zapravo jedna od velikih slabosti. Jasno je, međutim, da Trumpu smeta samo ekonomska moć Europe. Nije mu u interesu da mi Europljani budemo važan čimbenik s jakom diplomacijom i vojskom ali SAD zapravo nema nikakvih ambicija u Ukrajini i Europi, osim onih oko minerala i velikog europskog tržišta, a ne žele Rusiju na strani Kine, što je također jedan od razloga zašto Trump trenutačno koketira s Putinom. Ali kaže da će ono što će Trump postići zapravo biti samo ujedinjenje Europe, "što za nas može biti samo nešto pozitivno".
Podsjetio je, međutim, da se zemlje koje okružuju Ukrajinu - Baltik, Skandinavija, Poljska - "vrlo ozbiljno i, za razliku od nas, naivno pripremaju za sukob za koji žele da se nikada ne dogodi". I sam čvrsto vjeruje u latinsku izreku “Si vis pacem, para bellum” ili “Želiš li mir, spremaj se za rat”.
Nužan povratak u Ukrajinu
Tepina kaže da izvještavanje iz ratnih situacija je zapravo izvještavanje koje zahtijeva puno resursa, pa i vremena: "Teško je zamisliti, ali fronta u Ukrajini duga je više od 1000 kilometara, skoro koliko i ruta od Ljubljane do Pariza. Naći novinarski prihvatljiv teren zapravo je jako teško. Zato sam još više cijenio ove stacionirane novinare koji tamo žive u ratnim zonama. Mi smo, nažalost, takozvani padobranski novinari", rekao je.
"Ali u stvarnosti nismo išli tamo prvenstveno izvještavati o samoj fronti i o tome što su vojnici radili, nego o tome kako su je ljudi doživjeli, što im je značila", dodaje Tepina.
Odlazak u ratnu zonu nikome nikada nije lak, pogotovo ako ima obitelj kod kuće. "Kod kuće su shvatili da je to dio mene, moje profesije. Ali onda je zapravo jako teško vratiti se doma. Vrlo je lako doći doma, užasno si sretan kad si doma. Ali toliko je priča ostalo tamo da bih najprije htio sam osjetiti, pomirisati, posumnjati ili potvrditi." Kaže da bi tamo odlazio češće.
Uvjeren je da bi slovenski novinari trebali redovito putovati u Ukrajinu. "Ili mi ili netko drugi. Barem jedna ekipa treba ispričati priču koja se događa na terenu. To su priče koje će nas dirnuti. Ne samo naš odnos prema tome, naše simboličko slaganje ili neslaganje, naše osobne preferencije, nego će ovaj sukob zapravo utjecati na nas. Bilo da je riječ o ekonomiji, dodatnim izbjegličkim tokovima, kroz destabilizaciju Balkana. A stvari koje nas pogađaju, moramo razumjeti, moraju nas zanimati", zaključuje Tepina i dodaje da on sam sutra bi se vratio u Ukrajinu. Ruksak mu je uvijek spreman.
POGLEDAJTE VIDEO: Božo Kovačević analizirao je pregovore o kraju rata u Ukrajini
