Hrvatska će od iduće godine sa svojim novim bruto minimalcem od 840 eura skočiti za nekoliko mjesta na EU ljestvici prosječnih minimalnih plaća.
Prestižemo tako Maltu, Poljsku, Slovačku, Estoniju i Češku, a debelo iza sebe ostavljamo Mađarsku, Latviju, Rumunjsku i Bugarsku. Veseli li vas ovaj podatak ili smatrate da je minimalna plaća u Hrvatskoj i dalje nedovoljna za dostojan život?
Bacimo oko onda na drugu skupinu EU država, u kojima su minimalci nešto bolji. Tu su Španjolska, sa svojih 1260 eura minimalne plaće i Slovenija, s bruto minimalcem od 1203 eura.
Treća skupina djeluje kao nedostižni san: s mimilamcima iznad 1500 eura mjesečno u njoj su Luksemburg, Njemačka, Nizozemska, Belgija, Irska i Francuska, pri čemu je najteže Francuzima s 1747 eura bruto minimalcem, dok on u Luksemburgu iznosi 2508 eura bruto. U tu kategoriju ne bi se mogla svrstati ni prosječna hrvatska bruto plaća, koja je u lipnju iznosila 1526 eura bruto.
Politička posla
No, vratimo se mi na skupinu dva, gdje se ugnijezdila susjedna nam Slovenija. Ona ista koja je s nama dijelila članstvo u bivšoj Jugoslaviji, ona ista koja je iz nje izašla kada i mi - doduše, u osjetno kraćem roku i manje bolno. Međutim, hrvatska i slovenska ekomonija nakon rata nisu značajno odudarale jedna od druge. Za ulazak u Europsku uniju i euro bili smo spremni podjednako kao i Slovenci. Pa gdje je onda zapelo?
Na politici, naravno. Hrvatsku su pritiskali politički problemi koji su se godinama gomilali, a kulminirali Haaškim sudom. Vladavina prava, koja je u Hrvatskoj problem i danas, u Sloveniji nije upitna. Dok smo mi morali procesuirati premijere, poput Ive Sanadera, Slovenci takvih nisu imali. Općenito, uplitanje političkih pitanja u proces integracije za Slovence je bio prilično nepoznat pojam.
Pitanje privatizacije
"Slovenija je prije svega dovršila tranziciju, dok mi još uvijek imamo ekonomske aktivnosti kojima dominira državni sektor", nastavlja na sve ovo ekonomist Damir Novonty s kojim smo popričali o tome zbog čega je Slovencima toliko bolje nego nama.
Slovenci su u državnom vlasništvu, kaže Novotny, ostavili svega šest poduzeća, za razliku od Hrvatske koja i dalje gospodari s njih oko tisuću. Zato su u Sloveniji i plaće veće, jer njihovu visinu definiraju zakoni tržišta, a ne politika.
"Državna poduzeća u pravilu su kočnica razvoja, njima političari manipuliraju. Umjesto da se HEP razvija, on se razvija u socijalnu ustanovu jer se subvencioniraju troškovi. To ne postoji u Sloveniji. Postoji velik broj proizvođača, opskrbljivača, distributera, a postoji i lokalna proizvodnja. U Hrvatskoj je sve to visoko centralizirano", navodi kao primjer Novotny.
POGLEDAJTE VIDEO: Ni 9 mjeseci nakon našeg ulaska u Schengen Slovenija pojačava kontrolu granica: 'Tako otkrivamo krijumčare migrantima'
Pitanje obračuna plaća
Hrvatska se, prilikom obračuna visine plaća, pa tako i one minimalne, još uvijek vodi modelom koji je temeljen na socijalističkom konceptu i obračunu rada od nepoduzetničkih aktivnosti. Slovenija je taj proces odavno završila. Dapače, Slovenija visinu plaće određuje i sukladno stručnoj spremi. Kategorizacija je to za koju u Hrvatskoj nitko, čini se, nije čuo.
Problemi nastali iz turizma
Tu je i taj nesretni turizam, izvor brojnih viceva kada su u pitanju Slovenci, iako smo mi sami dobar vic, sa svojim smiješno niskim oporezivanjem biznisa turističkog najma i sivom ekonomijom koja proizlazi iz njega, a posljedično razara tržište nekretnina.
"Hrvatska je dozvolila da se stvori velika ovisnost o turizmu i pretvorili smo ga u poreznu oazu. Tu se akumulirao velik udio kapitala koji se pretočio u nekretninski sektor. To su nisko produktivni sektori", kaže Novotny.
Industrijska proizvodnja
Slovenija je, s druge strane, napravila uvjete za izravna strana ulaganja u industriju.
"S godišnje dvije i pol milijarde eura ulaganja u auto industriji, novim tehnologijama, čak i u tradicionalnoj proizvodnji ženskih čarapa, koja je narasla na ruinama Mure. Tamo su plaće vrlo visoke, u odnosu na Hrvatsku", pojašnjava Novotny dok paralelno promišljamo o ostatcima uništene tekstilne industrije u Hrvatskoj.
"Hrvatske vlade nisu poticale ulaganja u robotizaciju, digitalizaciju", kaže Novotny. "Sva ulaganja do sada su se usmjeravala u javnu infrastrukturu koja je nisko produktivna, u turistički sektor u kojem nema velike produktivnosti. I poljoprivredno-prerađivački sektor u Hrvatskoj je vrlo slab, za razliku od Slovenije", nabraja Novotny.
"Slovenija ima jaku prehrambenu industriju, Hrvatska uvozi hranu. Slovenija je ranije ušla u eurozonu i tako osigurala podizanje kreditnog rejtinga u A skupinu, Hrvatska tek sada ulazi u taj rejting. Krka u Novom Mestu ima milijardu i tristo milijuna eura prihoda. Belupo će imati 500 milijuna eura. Slovenija je napravila ekonomski sustav koji je omogućio razvoj ekonomskih ulaganja i stvorio radna mjesta koja su visoko produktivna umjesto niska, kao u Hrvatskoj", nastavlja Novotny.
Susjed, kojeg uglavnom poznajemo više po šalama iz "Večernje škole" Željka Pervana, nego po ekonomskoj snazi, razvio se tako u tržište geografski tik do nas, a po načinu funkcioniranja i mentalitetu kilometrima daleko.
Razlog za optimizam
Razloga za optimizam, srećom, ima.
"Optimističan sam u pogledu razvoja narednih godina", kaže Novotny. "Samo bih molio Vladu da se što manje miješa u ekonomske aktivnosti."
Vlada je, kaže ekonomist, odradila svoj dio posla: uključila nas je u europsku monternu uniju i to je dobro. To će povećati interes stranih ulagača za Hrvatsku. Kreditni rejting nam je iz 'smeća' polako ali sigurno došao na razinu kojom se možemo pohvaliti. Nije to bio lak put, i bio bi mnogo lakši da politika nije miješala svoje prste tamo gdje nije trebala, posebno u zakone tržišta.
No, tu smo gdje jesmo. Ako bude sreće i pameti, stranih ulaganja poput onih u robotiku, digitalizaciju, ali i druge profitabilne grane, bit će sve više, a s time i boljih plaća, možda čak onih u rangu slovenskih, gdje prosječna mjesečna bruto plaća, usput rečeno, iznosi 2156 eura.
