Uz žuti bljesak i udar koji "ulazi u kosti", samohodne haubice K9 ispaljuju topničke granate na brdo pogođeno raketama ispaljenim iz helikoptera. Tutnje tenkovi K2, ubrzavaju i pucaju u hodu.
Ovo je dio DX Korea, četverodnevne južnokorejske obrambene izložbe koja se održava u rujnu na poligonu u Pocheonu, oko 30 kilometara (18,6 milja) od sjevernokorejske granice.
Izložba – predstavljena pred mnoštvom od 2000 ljudi, uključujući vojne dužnosnike iz više od dvadeset zemalja, jedan je od načina na koji Južna Koreja prodaje oružje.
A predsjednik Yoon Suk Yeol želi ih prodati više - dovoljno da Seul postane četvrti najveći svjetski izvoznik oružja.
"Ulaskom među četiri najveća svjetska izvoznika obrane nakon Sjedinjenih Država, Rusije i Francuske, južnokorejska obrambena industrija postat će strateška industrijska i obrambena sila", rekao je Yoon.
Južna Koreja, raketa
Da bi to učinila, Južna Koreja će morati nadmašiti prodaju Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Njemačke i konačno Kine, koja je držala 4,6% izvoznog tržišta u razdoblju 2017.-2021., prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI).
Seul je već na dobrom putu
Od 2012. do 2016. imao je samo 1% svjetskog tržišta. Više se nego udvostručio u sljedećem petogodišnjem razdoblju, zabilježivši 2,8% – daleko najveći porast među 25 najvećih svjetskih izvoznika oružja. Prema Export-Import banci Koreje, 2021. prodala je oružja u vrijednosti od 7 milijardi dolara.
Izvoz oružja Južne Koreje naglo je porastao posljednjih godina, ali zemlja je desetljećima gradila svoju industriju oružja, potaknuta problematičnim odnosima sa svojim sjevernim susjedom. Od 2020. vojni izdaci predstavljali su 2,8% bruto domaćeg proizvoda Južne Koreje, prema SIPRI-ju, znatno iznad praga od 2% koji mnogi američki saveznici smatraju minimalnim.
"Prijetnja Sjeverne Koreje dala nam je dobar razlog, motivaciju da budemo sigurni da je naše oružje vrlo dobro", kaže Chun In-bum, bivši general-pukovnik u južnokorejskoj vojsci.
Tehnički gledano, Korejski rat nikada nije završio, jer je dokument kojim su 1953. godine zaustavljene borbe bio primirje, a ne mirovni sporazum. U prvim desetljećima nakon završetka borbi, obrana Južne Koreje uvelike je ovisila o američkim trupama i oružju. Stvari su se počele mijenjati 1970-ih, kada je SAD bio "zauzet" ratom u Vijetnamu i Hladnim ratom sa Sovjetskim Savezom. Južna Koreja počela je preuzimati veću odgovornost za vlastitu obranu i uložila je 42 milijuna dolara američke vojne pomoći u tvornice za proizvodnju pušaka M-16, prema Korejskom institutu za razvoj.
Do kraja desetljeća, korejski istraživači pod vodstvom Državnog obrambenog znanstvenog instituta zemlje uspjeli su izraditi osnovno oružje, prema izvješću KDI-ja iz 2014. godine.
Uz stalno prisutne prijetnje sa Sjevera, Seul je pokrenuo Nacionalni porez na obranu kako bi platio razvoj moderne vojske, uključujući oklopne sustave i drugu vojnu opremu koju korejske tvrtke danas prodaju.
Oružje i Ukrajina
Dužnosnik američke obrane rekao je CNN-u ovog mjeseca da Washington namjerava kupiti 100.000 metaka topničkog streljiva od južnokorejskih proizvođača oružja koje će isporučiti Ukrajini.
Naboji će biti prebačeni u Ukrajinu preko SAD-a, omogućujući Seulu da se drži svog javnog obećanja da neće slati smrtonosnu pomoć ratom razorenoj zemlji.
U priopćenju objavljenom nakon što je planirana kupnja prvi put otkrivena u The Wall Street Journalu, južnokorejsko ministarstvo obrane reklo je da nije promijenilo svoje stajalište o isporuci oružja Ukrajini te da vjeruje da je "krajnji korisnik" streljiva SAD.
Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je krajem prošlog mjeseca da je Južna Koreja odlučila poslati "oružje i streljivo" u Kijev, što bi "uništilo naše odnose" s njima - tvrdnju koju je dan kasnije demantirao predsjednik Yoon.
Južnokorejski predsjednički dekret kojim se provodi Zakon o vanjskoj trgovini kaže da se izvoz može koristiti samo u "miroljubive svrhe" i "neće utjecati na međunarodni mir, održavanje sigurnosti i nacionalnu sigurnost".
Južna Koreja također je potpisnica Ugovora Ujedinjenih naroda o trgovini oružjem, koji je ratificiran 2014. s namjerom da se strogo kontrolira tko dobiva oružje i pod kojim uvjetima se ono može koristiti. Ukrajina je potpisnica, ali je nije ratificirala. Planirani američki prijenos streljiva nije jedini način na koji će se utjecaj južnokorejske industrije oružja osjetiti u Ukrajini.
U rujnu je Južna Koreja potpisala ugovor s Poljskom za najveću prodaju oružja ikad, u kojem će Varšavi isporučiti gotovo 1000 Hyundai Rotemovih K2 tenkova, više od 600 Hanwhinih K9 i deset borbenih zrakoplova Korean Aerospace Industries. Dogovor će Poljskoj omogućiti zamjenu velikog dijela oružja koje je Varšava poslala u Kijev.
"Poljska je trebala oružje da se obrani, a to je upravo ono što mi pružamo", kaže Chun. "Mi Korejci razumijemo da je krajnji rezultat tragedije bez oružja za obranu."
Kolijevka moderne industrije oružja
Stalna prijetnja od sjevernokorejskog napada jedan je od razloga zašto su vojne proizvodne linije uspostavljene u južnom lučkom gradu Changwonu, kolijevci južnokorejske moderne industrije oružja.
Grad je u prirodnoj kotlini, sa svih strana okružen planinama, a samim time je i obrana "lakša". Glavna gradska cesta, Changwon-daero, ima dionicu od 14,9 kilometara koja može poslužiti i kao pista u vrijeme izvanrednog stanja.
Na njegovom južnom kraju nalazi se Nacionalni industrijski kompleks Changwon, osnovan 1970-ih i dom tvornica Hanwha Defense i Hyundai Rotem, gdje topnička oružja i tenkovi silaze s proizvodnih traka. Inozemne narudžbe stižu ove godine, posebice značajan ugovor s Poljskom za koji Udruga korejske obrambene industrije procjenjuje da je vrijedan 15,3 milijarde dolara.
Hanwha svoj udio u tom sporazumu iznosi 2,4 milijarde dolara, što je najveći ugovor za K9. Poljska je jedna od devet zemalja – uz Južnu Koreju, Tursku, Finsku, Indiju, Norvešku, Estoniju, Australiju i Egipat – koje su kupile haubicu od Hanwhe.
Lee Boo-hwan, izvršni potpredsjednik inozemnog poslovnog odjela Hanwha Defense, kaže da tvrtka želi biti dugoročni partner zemljama koje kupuju njeno oružje. U tu svrhu postavlja nove proizvodne pogone u Australiji, Egiptu i Poljskoj.
"Moji radnici vrlo rado dijele našu tehnologiju", kaže Lee. "Naš je glavni strateški fokus ulazak na (nova) tržišta."
Također se radi o stalnom ažuriranju i poboljšanju proizvoda, kaže on, a to se događa unutar Južne Koreje.
Tvrtka je već izradila prototip tenka K9A2, koji posadu postavlja izvan kupole kako bi bila manje ranjiva na napad, i razvija "futurističku verziju sljedeće generacije", kaže Lee.
"To je potpuno automatiziran rad, platforma bez ljudske posade," s umjetnom inteligencijom koja joj omogućuje učenje na bojnom polju, kaže.
Uspon robota
U prostranom, modernom kompleksu u Changwonu, Hanwhini roboti izbacuju topnička oruđa za K9 brzinom od jedne jedinice svaka tri do pet dana.
Hanwha prilagođava K9 za svoje inozemne kupce: oni koji putuju u sjeverne klime poput Norveške dobivaju dodatne izvore topline za posadu; oni napravljeni za toplija mjesta poput Indije ili Egipta imaju više klima uređaja. Neki od tvorničkih K9 ove godine idu u Poljsku.
Jack Watling, viši znanstveni suradnik za kopneno ratovanje na Royal United Services Institute u Londonu, kaže da je Južna Koreja savršen poligon za testiranje.
"To je prilično jedinstven skup složenih varijabli u smislu posjedovanja vozila koje je pouzdano u svim klimatskim uvjetima", kaže Watling te dodaje kako je upravo to privuklo strane kupce.
Samo nekoliko milja od mjesta gdje se testiraju topnička oruđa K9, tenkovi K2 u tvornici Hyundai Rotem prolaze kroz svoj korak. Opet, posljednji kupac je Poljska. "Ovo je naš prvi put da izravno izvozimo naš (K2)", kaže Kim, potpredsjednik Hyundai Rotem.
Važno američko tržište
Hanwha Defense ima posebno oko na jednom tržištu – Sjedinjenim Državama, najvećem obrambenom tržištu na svijetu.
"Želimo ući na tržište SAD-a uz potporu američke lokalne tvrtke, a također želimo doprinijeti američkoj vojsci i američkoj lokalnoj obrambenoj industriji", kaže Lee, potpredsjednik Hanwhe.
U 2021. američki vojni izdaci iznosili su 801 milijardu dolara. Ali izvoz južnokorejskog oružja i streljiva u SAD iznosio je samo 95 milijuna dolara, prema američkom Ministarstvu trgovine. Sveukupno, američka vojna potrošnja bila je veća nego u sljedećih devet zemalja zajedno, navodi SIPRI. Južna Koreja zauzela je 10. mjesto.
Ali južnokorejsku obrambenu industriju treba promatrati kao partnera koji nadopunjuje svoju američku industriju, a ne natjecati se s njom, kaže Chun. Taj golemi američki vojni proračun uključuje goleme izdatke za vrhunske artikle. To nije ono što Seul prodaje, ističe.
“Postoje dijelovi spektra oružja koje Sjedinjene Države ne proizvode, jer smatraju da ne trebaju. To ne donosi profit njihovoj industriji. To je ono što ciljamo. Sustavi koje smo prodali Poljskoj su upravo takvi sustavi. Nadam se da Sjedinjene Države razumiju da je ovo partnerstvo. Sjedinjene Države proizvode najveće i najbolje oružje na svijetu”, kaže, “ali ne proizvode ih sve", zaključuje Chun.
