Bivša stanovnica Sarajeva, izbjeglica s Grbavice koja je u vrijeme rata otišla živjeti u Izrael, sada ponovno doživljava iste traume. Naime, militanti Hamasa proteklih su dana ispalili više stotina raketa prema Izraelu. Dok je vojska aktivirala svoj proturaketni štit, tzv. Željeznu kupolu, gradovima vrište sirene koje su poziv stanovništvu da se skrije u skloništa.
No, niti obrana nije savršena pa poneka raketa iz pojasa Gaze završi na kućama i zgradama. Najmanje 72 ljudi ubijeno je u Gazi, a sedmero u Izraelu.
"Evo sad, prije 10 minuta, opet su se čule sirene i eksplozija od koje su se sva vrata i prozori stresli. Raketa je pala u ocean kod jedne od plaža Tel Aviva. To je naša svakodnevica. Ja sam umorna od noćašnjih raketa, bile su dvije, od kojih je jedna pala na zgrade susjednog grada. Poslije njih je teško opet zaspati. Gutam pilule za spavanje", govori potresena Sarajka za Index.
'Agresija na život stanovnika'
Čim je izašla iz skloništa na vijestima su objavili kako je još jedna raketa pala na mjesto u blizini Eilata. Nova je to meta Hamasovih pobunjenika.
"Ovaj put su odlučili demonstrirati sva svoja vojna dostignuća! Samo od jutros palo je preko 100 raketa. Ja ne mogu na posao. Ne znam gdje će me zateći sljedeća sirena. Živim u gradu Ramat Gan, koji se nalazi nedaleko od Tel Aviva. Dok vam ovo pišem, na televiziji opet vijesti o novim raketnim napadima na jug Izraela, koji je najviše ugrožen. Sirene ne prestaju tamo! Tisuće uzbuna i eksplozija, jedna za drugom u ova tri dana. Teško je to shvatiti ili prihvatiti. To nije ratište, pa da je vojska protiv vojske, to je agresija na život stanovnika, na njihovo postojanje. A ja sam taj stanovnik i ja ne mrzim Palestince", poručuje očajna žena.
Žrtava nema puno, no i to je previše u civiliziranom svijetu. Sarajka tvrdi da im glave čuvaju proturaketni sustav i upute vojske. Škole su zatvorene, rade samo oni koji na poslu imaju sklonište. Hitne službe su u punom pogonu.
"Ako se ne varam, ovdje je sedam ili osam poginulih, a ne znam koliko je ozlijeđenih. Da nema proturaketnog sustava, bilo bi na tisuće mrtvih, samo izračunajte, ako bi svaka od 1200 raketa pala i eksplodirala na gradove i stanovništvo. Ovako samo poneka raketa mimoiđe proturaketni sustav i direktno padne i eksplodira. I ne samo to, ovdje većina zgrada ima atomska skloništa i čim se čuje sirena, imamo dvije minute da se sakrijemo unutra. To spašava živote. Drugačije, ovo bi bio pokolj.
Naravno da je preporuka da ne izlazimo osim ako zaista nije potreba, ali moramo. Ljudi izlaze i trude se živjeti normalno. Kad ih snađe napad na ulici, trče u zgrade da se sklone ispod betonskih nadstrešnica ili ako toga nema, leže na trbuhu i pokrivaju glave. To su instrukcije koje nam daje vojska. Aerodrom radi, ali na televiziji stalno govore kako ga Hamas pokušava bombardirati, pa nema puno letova", objašnjava.
Samo da rata ne bude...
Učestale sirene stanovnicima stvaraju veliki unutarnji nemir.
"Dok sirena vrišti, dok čuješ zvuk eksplozije, onda onaj bum, to traje kao da je vječnost. A onda trčiš da vidiš na televiziji gdje je raketa pala i ima li žrtava. Evo opet na jugu, još jedan napad. To ne prestaje. Dok pišem ovaj osobni izvještaj, razmišljam trebam li vam to uopće više javljati kad ih toliko pada. U glavi mi svira Đoletova pjesma 'Samo da rata ne bude, ludila među ljudima'... Ovo jest ludilo", zaključuje Sarajka iz Izraela.
