Prošla je 21 godina od najveće tragedije u modernoj američkoj povijesti, terorističkog napada u kojem je poginulo gotovo 3000 ljudi, a mnogi preživjeli i danas se bore s traumom.
Tog je dana 19 militanata povezanih s islamskom ekstremističkom skupinom Al Qaeda otelo četiri zrakoplova i izvelo samoubilačke napade. Dva su zrakoplova udarila u tornjeve Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, poznate kao 'blizanci', treći je zrakoplov udario u zgradu Pentagona u Arlingtonu. Četvrti su zrakoplov pokušali srušiti na neku od zgrada federalnih vlasti, no uslijed pobune putnika srušio se u polje u Pennsylvaniji.
Daleko najveću štetu i broj žrtava uzrokovali su zrakoplovi koji su se zabiti u tornjeve visoke 110 kata. U roku od jednog sata i 45 minuta, oba tornja su se srušila, a za žrtvama pod ruševinama tragalo se tjednima. Žurne su službe na terenu bile devet mjeseci, toliko je bilo potrebno da se raščisti poprište najvećeg terorističkog napada u povijesti.
Jedan od preživjelih je je David Paventi koji se u trenutku napada našao na sastanku, na 81. katu sjevernog tornja Svjetskog trgovinskog centra, u prostoriji bez prozora. Nije ništa mogao vidjeti, samo je osjetio kako se prostorija trese, a sobom su počeli kružiti panični pogledi.
'Htjeli smo se spustiti drugim putem. Bilo je uzalzud'
"Prvo sam mislio da je potres jer se zgrada pomaknula na jednu stranu, a zatim na drugu, a onda se počela tresti. Zavukao sam se ispod stola, nisam htio da svijetlo padne na mene, no svi su brzo počeli izlazit iz sobe", rekao je Paventi za Fox News Digital.
Sljedeće se sjeća da je netko panično vikao: "Avion je udario u zgradu!", a ljudi su bježali prema stepenicama.
"Na stubištu nije bilo puno ljudi koji su dolazili s gornjeg kata. To nam je potvrdilo kakva je situacija bila gore", rekao je Paventi.
Kad je Paventi sišao na 70. kat, kaže da je usko stubište bilo poduprto, a sjeća se da nije puno ljudi razgovaralo i da je atmosfera bila "jezivo tiha".
Sa svog dojavljivaču koji je koristio za primanje novosti o dionicama saznao da je avion udario u toranj i ubrzo je obaviješten da je drugi zrakoplov udario u Južni toranj u, kako se vjeruje, terorističkom napadu.
"Sjedili bi tamo na stubištu i razmišljali, trebamo li pokušati s drugim stubištem? Ali tada bi se sve počelo micati. Pa smo završili tako da smo ostali na istom stubištu?", prepričava. Zatim su stubištem počeli trčati vatrogasci, koji su se uspinjali desecima katova. "Jedan mi je u predahu rekao: Sve ovo radim za 35.000 dolara godišnje'. To mi se zaista urezalo u pamćenje", priča Paventi.
Kada je konačno stigao u prizemlje, radila su samo svijetla za nuždu, sve je bilo poplavljeno, prozori razbijeni, a staklo je ležalo posvuda. "Kako sam pogledao nebo, drugi se toranj samo počeo topiti u horizontu. Doslovno je nestao. Pogledali smo se i samo počeli trčati. Sjećam se borbenog zrakoplova koji je letio iznad mosta i pitao se: 'Je li to naš, dobar avion", rekao je Paventi.
'Vidjela sam kako pada plamen i dijelovi zgrade'
Janice Brooks dobija je premještaj u New York samo 19 dana prije napada.
Rekla je da je osjetila "tupi udarac", a da je saznala što se dogodilo tek kada je nazvala "vrišteće" kolege koji su gledali vijesti uživo u Londonu.
Nakon neke konfuzije oko toga treba li se evakuirati, drugi zrakoplov udario je u njen toranj. Brooks je bila na stubištu s još osam osoba.
"Čuo se tupi udarac, svjetla su treperila, stropne ploče su se spuštale, bilo je prašine. Odgurnuli su me uza zid, a nekoliko djevojaka počelo je plakati i vrištati", rekla je za BBC.
Kazala je kako su spasili grupu teško ozlijeđenih ljudi koji su vrištali i koji su bili zarobljeni iza vrata i polako sišli niz drugo stubište, nakon što se njihov početni put srušio u plamenu.
Otprilike 15 katova iznad, žena koja je obilno krvarila od posjekotine na ruci postala je "drhtava i bijela", a ostatak puta ju je prevezao čovjek po imenu Bob.
"Došli smo do vrha pokretnih stepenica, a policajac je rekao 'ne dižite pogled, samo trčite'", dodala je gospođa Brooks.
"Skrenuli smo iza ugla i tada sam podigla pogled i prvi put vidjela tornjeve. Tamo gdje je trebao biti naš pod bila je ogromna rupa. Mogla sam vidjeti kako padaju plamen i dijelovi zgrade. Samo sam stajala, gledala u Boba i plakala", prisjeća se Brooks.
Stotine ljudi pokušale su se prijaviti za volontiranje
U izvještaju koji je Sharon Premoli objavila o svom preživljavanju, ispričala je kako se penjala niz stubište sjevernog tornja iz svog ureda na 80. katu, dok su neki ljudi pjevali, a vatrogasci se penjali. Tada se kula srušila.
"Kad sam se osvijestila, bila sam svjesna, ali u potpunom crnilu, onom potpunom crnilu u kakvom bi se mogla zamisliti da sam živa zakopana, i jesam”, rekla je za The Independent.
Krvarila je, omamljena, slomljenog gležnja i opečenih pluća. Tijelo joj je bilo izrešetano krhotinama.
No njezina priča tu nije završila. Dok je Premoli šepala ulicom Hudson, Fred Hill, čiji je stan bio u tom bloku i koji je bio vani na ulici, vidio ju je dok je pokušavala šepajući nastaviti prema sjeveru. Nije je poznavao, no pomogao joj je.
Te večeri Hill je hodao ulicom prema mjestu srušenih tornjeva, području koje će ubrzo postati poznato kao "nulta točka". Rekao je da su radnici hitne pomoći postavili zapovjedno mjesto i tražili dobrovoljce koji bi otišli i pokušali pronaći preživjele.
"Ulica je bila krcata. Bilo je doslovce stotine ljudi, možda tisuće, koji su tiho čekali da se prijave, da učine što god mogu da pomognu”, rekao je za The Independent.
"Pomislio sam u sebi, dobro, bit će teško, ali izdržat ćemo ovo. Jer, ako razmislite o tome, ti su ljudi pokušavali učiniti, možda na veći način, ono što sam ja učinio za Sharon", prisjetio je Fred.
