Nije tomu prošlo ni šest mjeseci kada su ruski mediji objavili morbidni propagandni film u kojemu su prikazivali Europljane kako se na Božić smrzavaju u svojim domovima, kuhajući čak i svoje kućne ljubimce (konkretno, hrčka u tom spotu), a sve to zbog nestašice ruskih energenata, ponajprije plina. Šest mjeseci kasnije, situacija je posve drugačija. Europa se, manje-više, riješila ovisnosti o ruskom plinu i nitko nije morao skuhati hrčka, piše Politico. Prije dvije godine Europa je čak 83 posto svojih potreba za plinom namirivala uvozom iz Rusije, a sada je taj udio pao ispod 25 posto.
Europska veleprodajna cijena prirodnog plina dosegla je najnižu razinu u dvije godine, završivši prošli tjedan na 24,84 eura po megavatsatu, dok je još u kolovozu prošle godine bila na nezamislivo rekordnih 340 eura.
Europska skladišta plina su puna
Osim toga, piše Jutarnji list, Rusija je u petak, 2. lipnja, po svemu sudeći izgubila rat energentima jer su se i cijene nafte stabilizirale pa barel nafte tipa Brent stoji 74 dolara, dok se ruska nafta tipa Urals prodaje po 53 dolara jer se kupci pridržavaju gornje cjenovne granice od 60 dolara koju su u prosincu dogovorili G7 i EU zbog čega je proračun Moskve upao u deficit.
"Naša su skladišta popunjena na vrlo visokoj razini, potražnja je značajno smanjena, a razvijena je nova infrastruktura kako bi se podržali napori za diverzifikaciju", rekla je za Politico europska povjerenica za energiju Kadri Simson govoreći kako se EU "uspjela riješiti ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima diverzifikacijom prema pouzdanim partnerima."
Zemlje bogate plinom poput Norveške i Azerbajdžana povećale su izvoz, a Europska komisija je potpisala memorandume o razumijevanju s Egiptom i Izraelom radi diverzifikacije izvora energije. Pomogli su i rast obnovljivih izvora energije, smanjenje potražnje i povećani uvoz iz SAD-a. Ništa od toga nije bilo zadano. U početku su se mnogi bojali da bi nesuglasice između 27 zemalja bloka — od kojih su neke željele nastaviti uvoziti ruski plin — mogle poremetiti napore Bruxellesa.
"Ja i moji kolege opsežno smo razgovarali s našim državama članicama i predstavnicima zainteresiranih strana objašnjavajući što smo namjeravali učiniti", rekla je Simson, opisujući kako je postignut konsenzus.
Ukapljeni plin donio je određenu udobnost
A taj konsenzus nije došao bez kompromisa i nuspojava. Unatoč potezu bloka da diverzificira opskrbu plinom, njegove energetske mreže i dalje su osjetljive na šokove i skokove cijena. U srijedu je norveški državni energetski div Equinor objavio da je curenje plina zaustavilo proizvodnju u jedinoj velikoj europskoj LNG tvornici, koja proizvodi do 18,4 milijuna kubnih metara ukapljenog plina svaki dan. Zbog toga su terminske cijene plina porasle oko 15 posto prije nego što je Equinor potvrdio da je zaustavio curenje i da radi na nastavku proizvodnje.
"Zamjena velikog dijela opskrbe ruskih plinovoda u Europu morskim LNG-om omogućila je određenu udobnost u pogledu energetske sigurnosti", rekao je Tom Haddon, energetski analitičar u inženjerskoj konzultantskoj tvrtki Arcadis. "Ali donosi znatnu volatilnost cijena budući da se radi o globalno konkurentnom tržištu energije", dodaje.
Europa ulazi u sljedeću zimu bez velikih manjkova i s dobrim zalihama, ali dugotrajno hladno razdoblje — pa čak i velika potražnja za klima uređajima tijekom ljeta — moglo bi dovesti do ponovnog rasta cijena. Ipak, odmicanje Europe od ruskih energenata znači da je Vladimir Putin izgubio svoju najveću moć nad Europom, kažu stručnjaci.
"Neće biti političkog mandata za kupnju velikih količina ruskog plina čak i ako se politička situacija promijeni. Nitko vani neće ići potpisati novi ugovor s Gazpromom u bilo kakvoj značajnijoj količini", kaže energetski stručnjak Tom Marzec-Manser.
Energetsko odmicanje od Rusije ipak nije bezbolno
Očekivanja Moskve da će energetska kriza u Europi oslabiti podršku Ukrajini također se nisu ostvarila.
"Putinovo 'energetsko oružje' propalo je u smislu da slom ruskog izvoza energije u Europu nije izazvao značajne društvene ili političke potrese u ključnim zemljama koje podupiru Ukrajinu", rekao je Andras Toth-Czifra iz Instituta za istraživanje vanjske politike.
Moskva je zaglavila zasićena velikim količinama prirodnog plina za koji pokušava naći tržišta, dok je istovremeno pogađaju sankcije, a Kremlj traži novac kako bi nastavio financirati rat u Ukrajini. Unatoč ugovoru o slanju više plina Kini kroz novi plinovod Moć Sibira, Toth-Czifra smatra kako je "vrlo malo vjerojatno da će Rusija moći izgraditi infrastrukturu za nekoliko mjeseci ili godina koju nije mogla izgraditi prije 2022. godine".
Jurij Šafranik, bivši ruski ministar energetike za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina, koji sada obnaša dužnost predsjednika Unije proizvođača nafte i plina u zemlji, složio se da je "gubitak europskog tržišta plina za Rusiju ozbiljan problem". No dodao je da odmicanje Europe od Rusije nije bilo bezbolno i za EU - neke od energetski najintenzivnijih industrija doživjele su pad produktivnosti kao odgovor na nestabilne cijene plina. I doista, dok je potrošnja plina u Europi pala za oko 18 posto u odnosu na vrijeme prije rata u Ukrajini, postoji zabrinutost da je dio toga rezultat smanjene gospodarske aktivnosti.
"Posve je jasno da se nećemo vratiti na status quo s Rusijom kao našim glavnim dobavljačem plina. Moramo zaštititi sigurnost naše opskrbe", rekla je povjerenica Simson.