Ovaj nekad visokopozicioni političar i doktor znanosti, kako saznaje Kurir, našao se na ulici poslije razvoda i gubitka profesorskog posla.
Njega su promrzlog i gladnog nedavno u parku na klupi, nakon prijave građana, pronašli liječnici iz obližnjeg doma zdravlja.
"Čovjek je bio u jednom beogradskom parku na velikom minusu usred noći. Bio je sav iznemogao, tresao se od hladnoće, na sebi je imao samo tanku jaknu, a pored njega je bio ranac. Jedan od prolaznika je primijetio čovjeka kako satima sjedi na klupi i odlučio je to prijaviti dežurnoj službi najbližeg doma zdravlja", ispričao je Kurirov izvor.
"Ekipa je ubrzo stigla, uvjerila se da nije pijan, već vrlo slab i izmučen. Nije ni krio da je već registriran kao beskućnik, ali mu je bilo vrlo neugodno. Kod sebe nije imao dokumente, ali je rekao i kako se zove i da je bio ministar i sveučilišni profesor. Ispričao je da je nedavno izgubio posao, da se u međuvremenu razveo i da se iselio iz zajedničkog stana."
Prema navodima sugovornika, liječnici koji su mu pokušali pomoći u parku su ga tek tada prepoznali.
"Nije nalikovao na sebe. Bio je vrlo zapušten. Molio je da ga ne vode u prihvatilište za beskućnike u Kumodraškoj ulici, gdje se mogao okupati, ugrijati i jesti. Odmahivao je rukom i govorio da ima prijatelja kod kojeg može prenoćiti. Dao je adresu. Međutim, kad su tamo stigli, zatekli su gotovo straćaru, ali je on inzistirao da ga tu ostave. Nisu imali kamo, pa su se tu i rastali", otkrio je Kurirov sugovornik.
Vuksanović je bio član Demokratske stranke od osnivanja i tri godine njen glasnogovornik.
Od 1992. dva puta je biran za zastupnika Skupštine općine Vračar, a pet godina bio je republički poslanik. Poslije neuspjele kandidature za predsjednika Demokratske stranke 2000. godine, izašao je iz stranke. Narodnom pokretu Otpor pristupio u lipnju 2000., a u studenome iste godine prelazi u Pokret za demokratsku Srbiju, gdje je imenovan za potpredsjednika.
Zbog neslaganja je razriješen funkcije u stranci te u studenome 2001. osniva Narodnu demokratsku stranku.
Na lokalnim izborima u rujnu 2004. kandidirao se za gradonačelnika Beograda, ali je završio na posljednjem mjestu. Njegova stranka se potom ujedinila s DSS-om. Naslijedio je Ljiljanu Čolić na mjestu ministra prosvjete i sporta u Vladi Srbije Vojislava Koštunice i na tom mjestu bio je od 2004. do 2007. godine.
Demokratsku stranku Srbije napustio je u travnju 2013. godine.
