Ugledni novinar Ed Vulliamy, autor knjige "Rat je mrtav, živio rat", objavio je na The Guardianu svoj komentar na presudu balkanskom krvniku Ratku Mladiću, napisavši da je riječ o najkrvožednijem ratnom lideru od Trećeg rajha i da bi bilo koji drugi ishod presude u Haškom sudu bio apsurdan.
"Majke više od 8.000 muškaraca i dječaka, ubijenih za nešto više od pet dana u Srebrenici ljeta 1995. godine, imale su sve razloge da s dobrodošlicom dočekaju Mladićevu kaznu doživotnog zatvora i osuđujuću presudu za genocid: jedini pravosudni standard kojim se taj zločin može ispravno izmjeriti", napisao je Vulliamy.
U tekstu je otkrio da je svjedočio protiv Mladića, kao i protiv njegovog političkog kolege Radovana Karadžića i još sedam drugih optuženih u Hagu.
"Uglavnom sam svjedočio o mreži koncentracijskih logora, o kojima sam pisao u novinama 1992. godine, zajedno s kolegama, o masovnim ubosjtvima, etničkom čišćenju, silovanjima i uništenju u periodu od tri krvave godine", stoji u Vulliamyjevoj kolumni.
Napisao je kako se Mladić suočio s dvije točke optužnice za genocid: jedan za Srebrenicu, a drugi za ono što se dogodilo u drugim općinama BiH.
"Ovdje su serijske zločine počinile trupe pod direktnom Mladićevom komandom, dok je međunarodna zajednica zakazala. Cijela ideja Haškog suda bila je 'popraviti' taj neuspjeh, budući da je to bila ambicija za međunarodnu pravdu. Mladićevi pohodi uključivali su više masovnih ubojstava, mučenja, sakaćenja i silovanja, u logorima Omarska, Trnopolje i Kereterm, u sjeverozapadnoj Bosni. Na istoku, u Višegradu, civili - uključujući i bebe - spaljeni su živi u kućama, ili su ubijani i bacani s mosta u rijeku Drinu. Zatim je došlo do rušenja bezbrojnih gradova i sela i 'čišćenja' svih nesrba, smrti ili deportacije; uništavanja džamija i katoličkih crkava; okupljanja žena i djevojaka u kampove za torturu i silovanje", napomenuo je Vulliamy.
Istaknuo je da ništa od ovoga, očigledno, nije genocid, jer je Mladić oslobođen za tu točku optužbe.
U tekstu za The Guardian navodi da je među onima koji su slušali presudu Mladiću bila i Kelima Dautović, preživjela iz logora Trnopolje, dok je njen muž boravio u logoru Omarska. Izgubila je većinu obitelji i susjeda u Kozarcu 1992. godine.
"Nezadovoljni smo, ali ne i iznenađeni. Možda to oni ne žele nazvati genocidom jer se sve dogodilo pred očima međunarodne zajednice koja je bila tu i navodno štitila nas. Kako god bilo, nadam se da će povjesničari napraviti bolji posao nego suci", kazala je Dautović.
S druge strane, piše Vulliamy, Human Rights Watch je proslavio ovu optužnicu kao činjenicu da je to poruka svima koji na loš način koriste svoju moć kako bi počinili stravične zločine, da li u Burmi, Sjevernoj Koreji ili Siriji i kao pripreme za početak suđenja za ratne zločine u Siriji.
"Haški sud je dosudio samo ono što je djelomično pravedno, ali je i promovirao pomirenje na Balkanu. No, pomirenja neće biti. Mladić je u većini dobio što je htio: bosanski Srbi dobili su neku formu države na teritoriju koju je gotovo svaki nesrpski stanovnik napustio do 1995. godine. Tamo je postao idol, heroj, a njegovo ime pjevaju i na nogometnim utakmicama", napisao je ugledni novinar Ed Vulliamy u svojoj kolumni.
U tekstu se zaključuje da je čak i glavni tužitelj Haškog suda Serge Brammertz priznao da "sukobi i zločini mogu dobiti vlastitu logiku", ističe Vulliamy ustvrdivši da je život u BiH fragmentiran više nego ikada nakon rata.
"Sve strane su se smjestile u udobnu zonu međusobne mržnje - što je, slučajno, financijski unosno za političku klasu koja ih u tome potiče. Mladić je bez sumnje bijesan čovjek, ali on može započeti izdržavati kaznu sa zadovoljstvom da je većinu svog zadatka uspješno izvršio", piše britanski autor.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
