Iako Vladimir Putin djeluje kao prilično osamljena figura, on se uvijek oslanjao na svoj bliski krug suradnika od kojih su mnogi svoje karijere gradili u ruskim službama sigurnosti. Neki od njih ključne su figure i u ovom ratu, koji Putin vodi protiv Ukrajine, piše BBC.
Sergej Šojgu (ministar obrane)
Sergej Šojgu njegov je dugogodišnji bliski suradnik, koji u javnim istupima reciklira Putinove teze o demilitarizaciji Ukrajine i zaštiti Rusije od takozvane vojne prijetnje sa Zapada. Riječ je o čovjeku koji s Putinom odlazi na izlete u Sibir u lov i ribolov koji se nekoć smatrao njegovim mogućim nasljednikom. Mnogi smatraju kako je njegov glas najutjecajniji kod predsjednika.
"Šojgu nije samo šef vojske, on je djelomično glavni začetnik ruske ideologije koja se zasniva na povijesti i on kontrolira cijeli narativ", kazao je Andrej Soldatov, ruski stručnjak za sigurnost.
Njemu su pripisane zasluge za vojnu okupaciju Krima 2014. godine. Također je vodio i rusku vojnu obavještajnu službu GRU, za koju se smatra da je organizirala barem dva napada nervnim otrovom – smrtonosni napad 2018. u mjestu Salisbury u Engleskoj, i neuspješan napad na lidera ruske opozicije Alekseja Navaljnog u Sibiru 2020. godine. Stručnjak za ruske sigurnosne službe Andrej Soldatov tvrdi da je ministar obrane Šojgu još uvijek najutjecajniji glas koji Putin želi čuti. "Šojgu nije samo zadužen za vojsku, on je djelomično zadužen i za ideologiju, a u Rusiji se ideologija uglavnom svodi na pričanje o povijesti. On kontrolira taj narativ", kaže Soldatov.
Kao načelnik glavnog stožera, njegov je zadatak bio da organizira invaziju na Ukrajinu i da to brzo riješi. Šojgu je imao veliku ulogu u svim vojnim kampanjama Vladimira Putina, još otkad je zapovijedao jednom od ruskih armija u ratu u Čečeniji 1999. godine. On je također bio jedna od glavnih osoba u vojnom planiranju napada na Ukrajinu, i zato je nadzirao vojne vježbe u Bjelorusiji u veljači ove godine.
Valerij Gerasimov (načelnik glavnog stožera ruskih oružanih snaga)
Stručnjak za Rusiju, Mark Galeotti, Gerasimova opisuje kao "nikad nasmiješenu gromadu od čovjeka." Gerasimov je također imao ključnu ulogu u vojnoj kampanji aneksije Krima 2014. godine, a neki tvrde da je u međuvremenu maknut u stranu zato što je zapeo početak invazije na Ukrajinu i zbog niskog morala među vojnicima koji su tamo poslani.
Nikolaj Patrušev (tajnik ruskog nacionalnog vijeća za sigurnost)
"Patrušev je maksimalno ratoboran, godinama je čvrsto uvjeren da Zapad pokušava napakostiti Rusiji", kaže Ben Noble, sveučilišni profesor ruske politike na University College u Londonu. Riječ je o jednom od trojice Putinovih lojalista koji su blisko surađivali s njim još od 1970-ih u Sankt Petersburgu, još iz vremena kad se taj grad još uvijek zvao Lenjingrad.
Putin i Patrušev radili su zajedno u starom KGB-u za vrijeme komunizma, a Patrušev je zamijenio Putina na čelu tajne službe koja je naslijedila KGB, današnji FSB, od 1999. do 2008.
"On je taj koji predvodi svaki borbeni poklič, i čini se da se Putin u svom razmišljanju pomaknuo prema njegovim ekstremnijim stajalištima", kaže Noble.
Aleksandar Bortnikov (direktor federalne službe za sigurnost FSB)
Stručnjaci za Kremlj kažu da Putin vjeruje informacijama koje dobiva od službi za sigurnost više od bilo čega drugog, a za Bortnikova se smatra da spada u najuži krug njegovih ljudi. Bortnikov je preuzeo čelno mjesto FSB-a nakon što je Patrušev otišao na novu poziciju.
Iako je Bortnikov važan, njegova uloga nije da se na bilo koji način suprotstavlja Putinu ili da ga savjetuje kao ostali.
Sergej Nariškin (direktor tajne službe za inozemstvo SVR)
Tercet starih lenjingradskih špijuna kompletira Sergej Nariškin koji je bio uz Putina tijekom gotovo cijele njegove karijere. Sergej Nariškin se također dugo druži s Putinom, još od Sankt Petersburga 1990-ih, pa zatim u Putinovu uredu 2004. Kasnije je postao predsjednik ruskog parlamenta, a na čelu je Ruskog povijesnog društva te ima važnu ulogu u pružanju Putinu ideološkog narativa za njegove postupke.
Prošle godine je dao intervju dopisniku BBC-ja iz Moskve u kojem je poricao da je Rusija trovala protivnike ili izvršila cyber napade ili se miješala u izbore u drugim državama.
Sergej Lavrov (ministar vanjskih poslova)
Već 18 godina Lavrov je glavni diplomat Rusije, zadužen za prezentiranje ruskih stavova svijetu iako sam po sebi nema neku veliku ulogu u donošenju odluka. Lavrov, koji danas ima 71 godinu, još je jedan dokaz koliko se Vladimir Putin oslanja na likove iz njegove vlastite prošlosti.
Navodno je odavno maknut u stranu kad se radi o bilo čemu vezanom za Ukrajinu jer iako je na glasu kao borben i grub čovjek, Lavrov je zagovarao nastavak diplomatskih pregovora o Ukrajini.
Valentina Matvijenko (predsjednica Vijeća federacije)
Jedno od rijetkih žena u Putinovoj ekipi, bila je ključna osoba u glasanju gornjeg doma ruskog parlamenta kojim se odobrilo slanje ruskih vojnih snaga u inozemstvo, čime je popločan put invaziji. Valentina Matvijenko još je jedna vjerna suradnica iz Sankt Petersburga, koja je pomogla da aneksija Krima 2014. godine prođe glatko.
Za nju se ne smatra da spada u krug ljudi koji donose odluke. Kao i svi drugi članovi ruskog vijeća za nacionalnu sigurnost, njena uloga je da sudjelovanjem stvori dojam da se odluke donose kolektivnom raspravom, iako je puno izglednije da je Putin već odlučio što će se dogoditi.
Viktor Zolotov (šef Nacionalne garde)
Bivši tjelohranitelj Vladimira Putina danas je na čelu ruske nacionalne garde koja se zove Rosgvardija. Ruski predsjednik osnovao ju je prije šest godina kao neku vrstu osobne vojske koju analitičari uspoređuju s pretorijanskom stražom iz Rimskog carstva.
Odabirom svog osobnog tjelohranitelja za čelnika takve organizacije Putin je osigurao njihovu lojalnost, a Viktor Zolotov članstvo u gardi, navodno, povećao na 400.000 ljudi.
Rat u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
