Ljudima koji su se obogatili u naftnoj prijestolnici Europe potreban je novi plan. Desetljećima je Aberdeen, lučki grad na sjeveroistočnoj obali Škotske, služio kao komercijalna vrata u Sjeverno more, gdje su moćne tvrtke navigirale dubokim i opasnim vodama kako bi izvukle desetke milijardi barela sirove nafte. Ali bazen više nije ono što je bio, čak i s naftom iznad 80 dolara po barelu. Proizvodnja je u padu od početka stoljeća. Padovi uzrokovani dvostrukim cjenovnim šokovima - jedan iz 2015. i jedan izazvan pandemijom covida 19 - mučni su podsjetnici na ono što se događa kada se procvat pretvori u krah, piše CNN.
Zatim je tu klimatski summit COP26 u škotskom gradu Glasgowu. Ujedinjeni narodi i znanstvenici poslali su jasnu poruku: Svijet treba "odmah i naglo" smanjiti proizvodnju fosilnih goriva kako bi održao planet pogodan za život. Pozornost je usmjerena na velike proizvođače energije poput Saudijske Arabije, Rusije i Sjedinjenih Država te na najveće potrošače poput Kine i Indije. No, Sjeverno more Ujedinjenog Kraljevstva također je u fokusu, dijelom zbog svoje blizine Glasgowu, ali i zbog ogromnih napora da se dramatično promijeni poslovni model regije.
Poziv na buđenje
U Aberdeenu postoji sve jači pokret koji zagovara da regija predvodi prijelaz s Big Oil-a na Big Energy, koristeći stručnost za duboko more da bi se izgradile plutajuće vjetroelektrane uz morske platforme.
"Mislim da je 2015. bila poziv za buđenje da je Aberdeen zapravo trebao reći: 'Ovo neće biti zauvijek'", rekao je Russell Borthwick, glavni izvršni direktor lokalne gospodarske komore. "Kada cijena nafte padne, [možete] se vratiti samo na pušenje cigara, pijenje vina - 'život je sjajan u Aberdeenu, zar ne' - ali jednog dana ćete se probuditi i ništa više neće ostati."
Ali još uvijek nije očito može li se Sjeverno more uspješno odvojiti od svojih naftnih korijena i poslužiti kao model za ostatak svijeta. Tvrtke u regiji odlučne su nastaviti s bušenjem. Kažu da je novac od nafte i plina neophodan za financiranje novih ulaganja u obnovljive izvore, te naglašavaju da Ujedinjenom Kraljevstvu još uvijek trebaju fosilna goriva za grijanje domova i držanje upaljenog svjetla godinama koje dolaze, ukazujući na tjeskobu oko energetske krize koja zahvaća Europu.
Wael Sawan, šef Shellovog odjela za plin i obnovljive izvore energije te član izvršnog odbora tvrtke, zajedno sa Siccar Pointom koji podržava Blackstone, još uvijek čeka vladino dopuštenje za pokretanje novog projekta naftnog polja u Sjevernom moru poznatog kao Cambo, za koje se očekuje da će proizvoditi naftu do 2050. godine.
Međutim, postoji skepticizam u to da Ujedinjeno Kraljevstvo može ostvariti i jedno i drugo. Sektor nafte i plina tvrdi da vlada može odobriti nove pothvate i još uvijek ispuniti svoje klimatske ciljeve za 2050. godinu. Ipak, Međunarodna energetska agencija je rekla da se mora zaustaviti razvoj svježe nafte i plina ako svijet želi ograničiti zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzija i izbjeći najgore posljedice klimatske krize. Ostavljanje te opcije otvorene primarni je cilj COP26, gdje 197 nacija i teritorija s različitim ekonomskim prioritetima pokušava dogovoriti plan djelovanja.
Posao s naftom i plinom
Sjeverno more Ujedinjenog Kraljevstva čini dio globalne proizvodnje nafte i plina, ali ostaje investicijsko središte za domaće i međunarodne naftne tvrtke.
Iako se bazen bliži kraju svog životnog ciklusa, još uvijek ima 4,4 milijarde barela ekvivalenta nafte, prema britanskom regulatoru za naftu i plin. OGUK, industrijski lobi, procjenjuje da je 390 milijardi funti (534 milijarde dolara) uloženo uz obalu Ujedinjenog Kraljevstva tijekom posljednjih 50 godina i da bi u sljedećih pet godina tvrtke mogle uložiti još 21 milijardu funti (29 milijardi dolara) .
Pokretanje te potrošnje predviđa se za zahtjeve do 2050. U izvješću ranije ovog mjeseca, IEA je rekla da će potražnja za fosilnim gorivima dostići vrhunac oko 2025., ako zemlje ispune trenutna klimatska obećanja, ograničavajući zagrijavanje na 2,1 stupanj Celzija. Ali čak i pod tim scenarijem, svijet će i dalje trošiti 75 milijuna barela nafte dnevno do 2050. — samo 25 milijuna barela dnevno manje nego danas. Tvrtke poput Shella (RDSA) naglašavaju da je ono što će stvarno pomoći svijetu u dekarbonizaciji "temeljni pomak u potražnji" od strane kupaca, dakle od velikih tvrtki u pomorstvu i zrakoplovstvu do putnika koji pune svoje spremnike na benzinskim postajama.
Važnost bogate i pouzdane energije istaknuta je posljednjih mjeseci jer su cijene prirodnog plina dostigle rekordne vrijednosti u Europi, a Kina je bila prisiljena racionalizirati opskrbu električnom energijom. No, kako klimatska kriza postaje sve hitnija, poslovno okruženje za tvrtke s fosilnim gorivima izgleda sve izazovnije. Tijekom ljeta, UN-ova međuvladina komisija za klimatske promjene izdala je "crvenu šifru za čovječanstvo" jer se prozor za ograničavanje zagrijavanja na 1,5 Celzijevih stupnjeva brzo smanjuje.
"Klimatski pokret je trenutno vrlo, vrlo moćan", rekao je Philip Lambert, koji vodi utjecajnu savjetodavnu tvrtku za energiju u Londonu, na nedavnoj industrijskoj konferenciji. "Prolazi kroz većinu ključnih institucija koje podupiru naše društvo na Zapadu i ne žele da ljudi više ulažu u naftu i plin." To otežava pristup kapitalu u cijelom sektoru. U međuvremenu, dioničari ponovno procjenjuju svoje udjele nafte i plina jer daju prioritet tvrtkama koje su usklađene sa širim ekološkim i društvenim prioritetima. Također postavljaju ozbiljna pitanja o tome hoće li današnje velike naftne kompanije postojati i za 30 godina.
Pitanje opstanka
Proizvodnja fosilnih goriva i dalje je unosan posao. Očekuje se da će za 10 najvećih javnih proizvođača ove godine donijeti gotovo 466 milijardi dolara prihoda od poslovanja traženja i vađenja nafte i plina, više nego 2019., prema analizi koju je proveo Rystad Energy za CNN Business. No, problemi s financiranjem i prijetnja oštrije vladine politike potaknuli su egzistencijalnu raspravu unutar industrije. Najveće multinacionalne naftne kompanije u Europi, uključujući Shell, BP (BP), Eni (E) i Total (TOT), počele su preusmjeravati svoje poslovanje s obzirom na to, obećavajući da će postići nultu neto emisiju do 2050.
Taj cilj uključuje ugljik koji se oslobađa kada proizvodi izgaraju. Obećanja su pozitivni koraci, prema klimatskim stručnjacima, iako svaki ima svoje rupe i kvalifikacije. BP je obećao deseterostruko povećanje godišnjih ulaganja s niskim udjelom ugljika do 2030., kada očekuje da će njegova proizvodnja nafte i plina pasti za 40% u odnosu na razine iz 2019. godine. Shell je otkrio da je dosegao svoju maksimalnu proizvodnju nafte u 2019., te da će proizvodnja sada pasti za 1% do 2% godišnje.
Njihovi američki kolege nisu bili toliko agresivni. Chevron (CVX) je nedavno najavio svoju ambiciju da dosegne nultu vrijednost za svoje poslovanje do 2050., ali to ne uključuje emisije krajnjih korisnika. ExxonMobil (XOM) nije postavio dugoročni cilj za smanjenje emisija, već umjesto toga promiče kratkoročne napore za ublažavanje utjecaja na klimu i ulaganje u tehnologiju hvatanja ugljika, koja sprječava ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu.
Nacionalne naftne tvrtke, koje pokrivaju više od polovice svjetske proizvodnje, bile su među onima koji najviše oklijevaju u rješavanju klimatskih promjena. Saudi Aramco, državni proizvođač Saudijske Arabije, rekao je ranije ovog mjeseca da će ciljati neto nulte emisije za svoje poslovanje do 2050., ali IEA je upozorila da je ova grupa "u lošoj poziciji da se prilagodi promjenama u globalnoj energetskoj dinamici". Rastuće cijene energije osiguravaju poduzećima određeni jastuk dok traže put naprijed, dopuštajući im da se bave programima otkupa dionica ili većim dividendama koje potiču dioničare da ostanu.
Ipak, mnogi su promatrači frustrirani sporim tempom promjena - pogotovo zato što je naftna industrija provela desetljeća umanjujući svoju ulogu u klimatskoj krizi.
Ovog tjedna, ulagač aktivist Third Point otkrio je da je izgradio udio u Shellu i pozvao tvrtku da izdvoji svoje pothvate čiste energije u zaseban posao, upozorivši da pokušava "biti sve za sve ljude". Taj potez uslijedio je nakon što je nizozemski sud, u značajnoj presudi, rekao da Shell mora smanjiti svoje emisije CO2 za 45% do 2030. u odnosu na razine iz 2019. godine. Tvrtka je rekla da će se žaliti na presudu, ali je upravo pooštrila ciljeve emisije za svoje poslovanje. "Više od 80% emisija koje uzrokuju klimatske promjene dolazi iz energetskog sektora koji sagorijeva naftu, plin i ugljen", rekao je Birol. "Količina nafte, plina i ugljena koju koristimo, mora se znatno smanjiti."
Promjene u Sjevernom moru
Borba oko budućnosti industrije odvija se u stvarnom vremenu uz obalu Škotske, 46 godina nakon što je nafta počela teći i vladini čelnici su proglasili da će nafta Sjevernog mora "dovesti do nove industrijske revolucije". Tvrtke još uvijek mole vladu da pokrene nove projekte fosilnih goriva, naglašavajući potrebu za održavanjem proizvodnje u Velikoj Britaniji jer se stari poduhvati povlače iz pogona. "Ako smanjimo naftu i plin, sve što ćemo učiniti je da ćemo uvoziti", rekao je Ian Wood, milijarder sa sjedištem u Aberdeenu koji je svoje bogatstvo stekao tijekom zlatnog doba nafte u Sjevernom moru. Druge zemlje, istaknuo je, nisu toliko predane kao Ujedinjeno Kraljevstvo ograničavanju emisija ugljika u proizvodnji fosilnih goriva. "Zapravo ćemo više naštetiti okolišu." Ali napori za diverzifikacijom rastu.
Tehnološki centar za naftu i plin u Aberdeenu se preimenovao u Net Zero Technology Centre. Procjenjuje se da je 350 milijuna funti (479 milijuna dolara) uloženo u proširenje luke kako bi se olakšalo kretanje infrastrukture obnovljive energije. A Wood, koji podržava naftni i plinski sektor, ali se usredotočio na odvajanje regije od ovisnosti o fosilnim gorivima od 2015., predvodi izgradnju obližnjeg energetskog čvorišta namijenjenog za proizvodnju, montažu i zapovjedni centar jednom kad vjetar, solarni i vodikovi projekti počinu s radom. Očekuje se da će projekt osigurati 2500 radnih mjesta do 2030. godine.
"Zapravo je nevjerojatno koliko su se brzo stvari promijenile u posljednje dvije do tri godine", rekao je Paul de Leeuw, direktor Instituta za energetski prijelaz na Sveučilištu Robert Gordon u Aberdeenu. "Pritisnuli smo papučicu gasa. Krećemo." Poslovi s naftom i plinom na moru u Ujedinjenom Kraljevstvu još uvijek se nisu oporavili od pandemije. Tvrtke pokušavaju ostati disciplinirane u pogledu troškova i zadržati dioničare sretnima čak i dok cijene nafte rastu. No istraživači sa Sveučilišta Robert Gordon sugeriraju da postoje razlozi za optimizam.
Procjenjuje se da je 160.000 ljudi izravno ili neizravno zaposleno u britanskom energetskom sektoru. Do 2030. bit će potrebno oko 200.000 za proizvodnju i obnovljivih izvora i nafte i plina. Oko 65% radne snage "podržavat će energetske aktivnosti s niskim udjelom ugljika," u odnosu na sadašnjih 20%.
Harbour Energy, drugi najveći operater nafte i plina u Sjevernom moru, kladi se da može nastaviti davati prioritete proizvodnji uz ulaganje u hvatanje ugljika. Ranije ovog mjeseca, tvrtka je dobila licencu za skladištenje ugljika od strane regulatora britanske industrije.
Nisu svi zadovoljni tranzicijom
Ne misle svi da se tranzicija u Ujedinjenom Kraljevstvu odvija dovoljno brzo, posebno s obzirom na njezine resurse i predanost da ostane ispred svih u klimatskim pitanjima. "Trebali bismo smanjiti našu ovisnost o nafti i plinu, a ne povećavati opskrbu", rekao je Charlie Kronick, viši savjetnik za klimu u Greenpeaceu, koji smatra da bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo zaustaviti ulaganja u nove projekte nafte i plina u Sjevernom moru.
Kronick također vjeruje da je previše naglaska na tehnologiji hvatanja ugljika, za koju kaže da "uklanja onaj osjećaj hitnosti da trebamo smanjiti emisije".
"Ne postoji put [do neto nule] koji nema uklanjanje ugljika", rekao je. Neki sektori teške industrije, poput čelika i cementa, bit će teško dekarbonizirati. "Ali sugerirati da nam uvođenje [hvatanja i skladištenja ugljika] u budućnosti omogućuje korištenje nafte i plina sada je stvarno ozbiljna zabluda", nastavio je.
Među članovima industrije postoji zabrinutost da bi vlada Ujedinjenog Kraljevstva mogla popustiti pod pritiskom i zauzeti agresivniji pristup, ograničavajući ulaganja ili proizvodnju nafte i plina oštrije nego što se očekuje.
Zajedničko ulaganje Shella i Siccar Pointa, koje bi proizvodilo 164 milijuna barela sirove nafte tijekom prve faze razvoja, postalo je žarište pred COP26. Aktivisti tvrde da bi odobravanje projekta Cambo bilo licemjerno jer zemlja nastoji voditi pregovore o klimi, dok podržavatelji tvrde da je domaća proizvodnja i dalje ključna za zadovoljavanje potražnje i ograničavanje oslanjanja na uvoz. U međuvremenu, britanski regulator nedavno je blokirao Shellove planove za razvoj plinskog polja Jackdaw u Sjevernom moru zbog ekoloških razloga. Razgovori između tvrtke i regulatora su u tijeku. Britanski ministar energetike Greg Hands rekao je za CNN Business tijekom posjeta Škotskoj da vlada i dalje "podržava sektor u cjelini".
I usprkos svim pričama o velikim prilikama, lokalni radnici i dalje su skeptični da će imati koristi. "Tranzicija u smislu prelaska s nafte i plina kao energetskog resursa na obnovljive izvore se događa - to se događa svuda oko nas - ali bojim se da je radna snaga izostavljena", rekao je Jake Molloy, regionalni organizator za sindikat RMT sa sjedištem u Aberdeenu.
Tuokpe Brikinns, 41-godišnji sigurnosni inženjer koji je otpušten u svibnju, rekao je da pokušava promijeniti industriju zbog neizvjesnosti o tome što je pred nama. "Gledam u drugi sektor, mjesto gdje će posao biti sigurniji", rekao je Brikinns na lokalnom sajmu poslova ranije ovog mjeseca. "U ovom trenutku nafta i plin uopće ne obećavaju." Oni koji rade na izgradnji hibridnog bazena uvjereni su da će radnici poput Brikinnsa moći pronaći posao u vjetroelektranama, solarnoj energiji ili vodiku kako se lokalna ulaganja povećavaju. Jesu li u pravu reći će više o tome što je sljedeće za naftne gradove posvuda - i naftnu industriju, piše CNN.
