Turisti se lagano skupljaju, ulaze i migolje hodnicima i udubljenim stijenama. Prolaze kroz gigantske građevine, amfiteatar, riznicu i tisuću drugih, neimenovanih stambenih prostora. Bez obzira koliko gostiju tog dana stigne, prostor je svejedno dovoljno velik da se čovjek u njemu lako može izgubiti i uživjeti u antičku prošlost kad su ovuda prolazile trgovačke karavane, a grad je sjao u najboljem svjetlu. Sunce se i tada, isto kao i danas, valjalo iza ogoljelih brda na istoku.
Nalazimo se dakako u Petri – gradu kojemu ime, sasvim opravdano, označuje arapsku riječ za stijenu. Petra je dakle grad u stijeni i najveća je turistička atrakcija Hašemitske Kraljevine Jordan. Upravo zbog impozantnih građevina uklesanih u stijene, UNESCO je Petru uvrstio u popis mjesta koja se smatraju svjetskom kulturnom baštinom.
Skriveni dragulj
Petra se nalazi na pola puta od zaljeva Akaba prema Mrtvom moru na visini od 800 pa do 1.350 metara u brdskom području Edoma. U antičkim vremenima to je bio glavni grad plemena Nabatejaca. Zahvaljujući strateški povoljnom položaju na raskrižju više karavanskih putova, koji su spajali Egipat sa Sirijom i južnu Arabiju sa Sredozemljem, grad je u razdoblju od 5. stoljeća p.n.e. pa do 3. stoljeća naše ere bio vrlo važno trgovačko središte. Petra je naročito kontrolirala raskrižje na putu tamjana.
Taj prastari trgovački put vodio je od Jemena duž zapadne obale Arabije, a kod Petre se račvao na sjeverozapadni odvojak prema Gazi i drugi koji je smjerom prema sjeveroistoku išao do Damaska. Od vremena križara pa sve do 1812. niti jedan Europljanin nije bio u Petri. Oko 1800. još su samo pojedini znanstvenici po čuvenju naslućivali da bi negdje na Bliskom istoku mogao postojati jedan legendarni grad uklesan u stijenama.
'Petra je najdivnije mjesto na svijetu'
Ponovno ga je za Europljane otkrio Švicarac Burckhardtputujući po Arabiji. Sto godina kasnije Thomas Edward Lawrence (poznatiji kao Lawrence od Arabije) piše u svom djelu Sedam stupova mudrosti: "Petra je najdivnije mjesto na svijetu."
Spektakularni ulazak
Kad ste već jednom stigli u Petru, iz glavnog grada Amana ili iz Crvenomorske luke Akaba, našli ste se pred ulaznim kanjonom Sik dugim 1.207 metara.
Sam kanjon nastao je kao posljedica stoljetnih poplava jer nekad su u zimskim mjesecima ovdje padale obilne kiše i zemlja nije mogla upiti svu vodu. Iako su vodene bujice bile žestoke i dugotrajne, Nabatejci su vrlo inovativno zauzdali prirodnu silu i izgradili su kroz kanjon tunel koji je odvodio vodu u podzemne cisterne, koje su omogućavale zalihe u sušnim mjesecima, kako za stanovnike, tako i za karavane.
Prolazeći kroz klanac ne možete, a da ne zamislite zvukove prošlosti, trgovce, svilu i ostale tkanine različitih boja, začine, miris tamjana i sve ostale djelatnosti koje su od grada učinile trgovačko središte.
Na nekim mjestima klanac dostiže širinu od jedva dva metra, dok je drugdje širok i do 10 metara. Preko dana krcat je turistima, ali u jutarnjim satima njegova ljepota jače dolazi do izražaja kad gotovo da i nema ljudi.
Majka priroda poigrala se bojama, tako da su slojevi stijena u sivoj, žućkastoj i crvenkastoj boji, a gdjegod i u boji cimeta, isto kao i u plavoj i bijeloj. Čovjek bi mogao sjediti i satima se diviti samo ovakvim detaljima. No, put je tek na početku.
Prva zgrada koja će vas svakako iznenaditi simbol je Petre i u potpunosti je uklesana u stijenu. To je tzv. riznica ili Khazne al-Firaun. Bilo bi ovdje nepravilno govoriti o građevini jer objekt je u potpunosti uklesan u stijenu, a ne izgrađen.
Riznica je skladna, elegantna i masivna, a visoka je 40-ak metara. Klesali su je odozgor prema dolje koristeći prirodna udubljenja u stijeni. Prvo su ravnali ploču na kojoj su stajali, kopajući prvu platformu u površini stijene, pa su klesali da bi dobili ravnu površinu. Kad su stigli do dna, stijena je bila spremna za rezbarenje i ponovo kreću klesati od vrha. Otpadni materijal koji je tom prilikom nastao, ugrađivali su u samostojeće građevine, tako da je riznica bila istovremeno i neka vrsta kamenoloma.
Danas su već na ulazu šatori lokalnog stanovništva u kojima možete kupiti suvenire, unajmiti devu za jahanje, kočiju, lokalnog freelance vodiča i mnoge druge stvari koje pruža moderni turistički repertoar.
Lutajte među stijenama
Petra, iako preko dana prepuna posjetitelja, još uvijek nudi mjesta na kojima možete biti potpuno sami dok vas vjetar u kosi i pokoji fijuk među stijenama odvode u daleku prošlost. Svakako ćete prilikom šetnje proći pored rimskog amfiteatra iz 1. stoljeća, koji je mogao primiti do 5.000 ljudi, ali isto tako ćete uočiti brojne grobnice koje su isklesane u stijeni.
Tu su i administrativne zgrade, stambeni prostori, stari trg. Cijeli jedan grad!
Priče s terena pratite na Facebookovoj stranici Hrvoja Ivančića.</a
