Vladimir Putin nije mogao biti jasniji rekavši u svome govoru u srijedu "Ne blefiram!" u vezi svoje prijetnje da će upotrijebiti nuklearno oružje. No, blefira li ipak? I bi li zaista došlo do Armagedona kada bi lansirao prve nuklearne bombe koje je svijet vidio od 1945. godine - pitanja su koja u svome tekstu za Daily Mail postavlja Mark Almond s Instituta za istraživanje kriza u Oxfordu.
Dobra vijest je, piše on, da Putin ne može započeti Treći svjetski rat tek jednostavnim pritiskom na crveni gumb na svome stolu u Kremlju. Ako odluči pokrenuti napad, naredba mora proći najmanje tri razine provjera kako bi se spriječilo slučajno ili neovlašteno lansiranje nuklearnih projektila.
Do lansiranja, zapovijed mora 'proći' barem tri čovjeka
Prije nego što bi njegova zapovijed stigla do nuklearnih silosa, pokretnih lansirnih rampi i nuklearnih podmornica, morala bi proći najmanje tri čovjeka: ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, načelnika stožera Valerija Gerasimova i šefa ruskih nuklearnih raketnih snaga Sergeja Karakajeva. Čak i kad bi prošla taj zapovjedni lanac, lansiranje ne bi uslijedilo odmah. Ako nije došlo do promjene u standardnim protokolima otkako je Rusija napala Ukrajinu, postojao bi 20-minutni razmak između svakog prijenosa zapovijedi koja, k tomu, sadrži kodove potrebne za prijenos naredbe lansiranja i informacija o ciljanju, do dopuštenja nuklearnim trupama da to doista učine.
Te su mjere zaštite od vitalnog značaja s obzirom na veličinu ruskog nuklearnog arsenala, najvećeg na svijetu. Procjenjuje se da je riječ o 5977 nuklearnih bojevih glava, većinom pohranjenih u 12 skladišta diljem Rusije. Smatra se da je 1500 njih spremno za lansiranje. Prije rata u Ukrajini, Putin se hvalio da će američki proturaketni obrambeni sustav Ratova zvijezda biti nemoćan zaustaviti njegove nove hipersonične projektile. U praksi, međutim, oružje koje bi najvjerojatnije koristio bili bi manji taktički projektili sposobni pogoditi susjede poput Ukrajine ili obližnjih članica NATO-a.
Iskanderi dosežu Varšavu i Stockholm, a Kalibri London
Ti su taktički projektili uglavnom pohranjeni u europskom dijelu Rusije i eksklavi Kalinjingrad, između Poljske i Litve. Među njima je i krstareća raketa dugog dometa Kalibr, koja bi mogla dosegnuti London. Moguće je da bi Putin mogao iznenaditi Zapad korištenjem svojih raketa Iskander kraćeg dometa za isporuku projektila s nuklearnim bojevim glavama. Ako se ispali s lansera montiranog na kamionu na ruskom teritoriju, Iskander bi čak mogao pogoditi Varšavu ili Stockholm bojevom glavom osam puta razornijom od bombe bačene na Hirošimu.
Konačno, Putin ima svoje klasične interkontinentalne balističke rakete, smještene u silosima u zapadnom Sibiru, koje bi mogle lako doći do Londona ili Washingtona. Ono što ne znamo jest rade li i jesu li ispravne zastarjele ruske bojeve glave. Iako je Rusija testirala rakete koje bi nosile nuklearne bojeve glave, ugovori o zabrani testiranja znače da ni SAD ni Rusija nisu detonirale nuklearno oružje već desetljećima. A s obzirom na sofisticirane mogućnosti prisluškivanja zapadnih sigurnosnih službi, nijedan ruski nuklearni napad ne bi došao iz vedra neba.
Zapad bi imao sat vremena za pripremu
Za lansiranje tisuća projektila bila bi potrebna lavina elektroničkih naredbi, a njih bi do tada već presrele protuobavještajne službe Zapada. Osim toga, špijunske satelitske slike betonskih i čeličnih poklopaca golemih podzemnih bunkera za skladištenje nuklearnog oružja koji se povlače, podmornica koje isplovljavaju i ruskih strateških bombardera koji izlaze na piste unaprijed bi nas upozorile na ofenzivu - piše Almond. Stoga je razumno za pretpostaviti da bi Zapad imao, ne samo desetominutno upozorenje, nego možda i do sat vremena za pripremu.
Nije da postoji mnogo toga što bi se moglo učiniti u tom vremenu u smislu spašavanja života ljudi, čak i kad bi postojala mreža podzemnih skloništa u gradovima i naseljima. U stvarnosti, kada bi se čekali konkretni dokazi da je Rusija lansirala projektile, bilo bi prekasno da ljude učine mnogo tražeći skloništa.
Zapad se pouzdaje u nuklearno odvraćanje
"U takvim okolnostima svako javno upozorenje vjerojatno ne bi postiglo išta više od masovne panike. To je razlog zašto se zapadne vlade pouzdaju u nuklearno odvraćanje, a ne u planove za izvanredne situacije i zašto vjerujem da će nastaviti činiti isto, fokusirajući svoje napore na uvjeravanje Putina da se povuče s ruba do kojeg je došao, a ne na razvoj sustava javnog uzbunjivanja", piše Almond.
Najgori mogući scenarij uključuje ono nezamislivo: da su dijelovi Ujedinjenog Kraljevstva uništeni, stanovništvo desetkovano, vlade nema… Koliko god je zastrašujuće zamisliti, napravljeni su planovi i za to. Zapovjedništvo nad britanskim oružanim snagama bilo bi preneseno na Kanadu ili Ameriku.
No, ako Putin nije sklon samoubojstvu, prijetnja razornog uzvratnog atomskog udara trebala bi natjerati bilo koga u Kremlju da dvaput razmisli o napadu na Ujedinjeno Kraljevstvo, što znači da bi pobuna u njegovu unutarnjem krugu bila sasvim moguća. Ipak, ne može se vjerovati Putinovim obećanjima. Treba ozbiljno shvatiti njegove prijetnje.
Rat u Ukrajini iz minute u minutu pratite OVDJE.
