U četvrtak je donesena prvostupanjska presuda za ubojice Lovašana, i to 11 godina od početka suđenja. Sada, 28 godina nakon zločina, ta presuda preživjelima ne znači puno, piše N1. Preživjeli, ali i osobe čiji su očevi i sinovi ubijeni u Lovasu 1991. smatraju da kazna nije dovoljno visoka, a da je "pravda" stigla prekasno.
"Ma mogli su im dati godinu dana, kad njih već nema tolike godine", kazuje Marija Turkalj iz Lovasa. Ivan Mađarević za N1 dodaje: "Pravda ne može biti zadovoljena i da je došla 15 godina prije. To su sve igre. Moj otac je isto ubijen, u kući, bez ikakvog razloga".
Neki od osuđenih bili su njihovi susjedi i poznavali su ih. U Lovasu je 1991. ubijeno sedam posto seljana. Dana 10. listopada 1991. u Lovas su ušle srpske paravojne i JNA snage. Ubrzo je počelo bacanje bombi po dvorištima i kućama, zlostavljanja i silovanja. Osam dana od ulaska u selo dogodio se najveći zločin. Grupa od 50 muškaraca odvedena je u minsko polje pod izlikom da idu brati grožđe. No, poslali su ih u minsko polje.
'To je bio pakao na zemlji'
Jedan od 14 preživjelih je i Ivan Mujkić koji je ispričao svoje mučno iskustvo. Kazao je da je točno vidio kako ih vode u smrt, ali nisu se bojali nego se u njima probudio inat.
"Primili smo se za ruke cijelom širinom i išli prema gore. Kad smo došli do polovice vidjeli smo mine, a oni su nas držali na nišanu. Jedan četnik je skočio na prvog i mine su eksplodirale u nizu, čuli su se rafali i pucali su nam u leđa. Što da vam kažem. Vidio sam da nas vode u smrt. Sam u sebi sam se oprostio od obitelji. Mislio sam - Bože, tko će tu preživjeti. To je jednostavno bio pakao na zemlji", prisjetio se Ivan Mujkić.
Zbog Mujkićevih svjedočanstava uhićen je dio počinitelja. Presuda ne znači pravdu, objašnjava on, ali mu je drago da su osuđeni i što će neko vrijeme biti iza rešetaka.
"U Lovasu žive vrijedni, pošteni i radišni Srijemci, okrenuti budućnosti. Mjesto je obnovljeno, ljudi su se vratili na svoja ognjišta i idu ususret novom životu, ali ovakvi događaji poput današnjih su kao sol na ranu i to je ono što ponovno izaziva bol i patnju jer ništa ne može vratiti poginule, ali pravdu koju su naši mještani dugo čekali neće dočekati i to je ono što ih vraća korak unatrag, rekla je za N1 Tanja Cirba, načelnica Lovasa.
I nakon sudske odluke, u Lovasu ostaje druga najveća masovna grobnica odmah nakon Ovčare u kojoj je pronađeno 68 tijela.
Suđenje je trajalo dugo
U prvobitnoj optužnici teretilo se 14 osoba optuženih za ubojstvo, zlostavljanje i mučenje 69 hrvatskih civila. Optužnicom su bila obuhvaćena i četvorica pripadnika nekadašnje JNA, četvero mještanina Lovasa i šestorica pripadnika paravojne postrojbe "Dušan Silni". Proces je počeo 2008., ispitano je 193 svjedoka. Presuda od 26. lipnja 2012. kaže da su svi optuženici krivi te su osuđeni na kazne zatvora, pojedinačno u rasponu od četiri do 20 godina zatvora.
Dvije godine kasnije, tu presudu poništava prizivni sud u Beogradu uz obrazloženje da je presuda "nerazumljiva i proturječna", te da je donesena "uz bitne povrede članaka kaznenog postupka", pa je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. Tijekom sudskog procesa umrlo je petero optuženika, a jedan je postao procesno nesposoban zbog bolesti. To znači da se broj optuženika smanjio na osam, ali se smanjio i broj žrtava pa se zbog toga i optužnica mijenjala.
Tako je broj žrtava u Lovasu sa 69 smanjen na 29 ubijenih, za koje su preostali optuženi odgovarali. Milan Devčić osuđen je na na osam godina, Darko Perić i Radovan Vlajković na pet godina, Radislav Josipović na četiri, Saša Stojanović na sedam, a Jovan Dimitrijević, Željko Krnjajić i Zoran Kosjer na šest godina zatvora.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe. U prvim komentarima promatrača na presudu iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo i hrvatske Dokumente ocijenjeno je da ovom presudom nije dosegnuta pravda te da je protokom vremena i činjenicom da je nekoliko optuženih u međuvremenu umrlo paradoksalno umanjen i ukupan broj žrtava za koje su okrivljeni odgovarali pred sudom.
