Tišina se širi dvoranom, napetost je gotovo opipljiva dok američki potpredsjednik JD Vancena sigurnosnoj konferenciji u Münchenu prilazi govornici, piše Thomas Latschan za Deutsche Welle.
Samo 48 sati ranije svijet se činio drugačijim. Naravno, Europljanima je bilo jasno koliko će biti teško s Donaldom Trumpom i kakvo će opterećenje za transatlantske odnose predstavljati njegov drugi predsjednički mandat. No, telefonski razgovor između Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina u srijedu navečer poslao je prave šok-valove kroz EU i NATO. Odjednom se širi strah da bi u razgovorima o Ukrajini, pa možda čak i u preoblikovanju međunarodnog poretka, mogli biti potpuno gurnuti na margine.
Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier gotovo molećivo zvuči dok u svom uvodnom govoru izravno apelira na američkog potpredsjednika: "Što god planirali, razgovarajte s nama o tome!"
Pokazujući i razumjevanje za američku poziciju, ali naglašeno samouvjereno, nešto kasnije se sudionicima konferencije obraća predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen: Europa mora i hoće znatno više ulagati u obranu, povećati svoje kapacitete u naoružanju.
No, Europa je već mnogo toga učinila. Samo jaka Europa dobra je i za Sjedinjene Države: "Poražena Ukrajina oslabila bi Europu, ali bi oslabila i Sjedinjene Države. Autoritarni režimi diljem svijeta pomno prate hoće li proći nekažnjeno ako napadnu susjedne zemlje i prekrše međunarodne granice ili će postojati stvarna sila koja će ih od toga odvratiti", kazala je. Zato je sada tako važno "učiniti pravu stvar".
'Što mi to zapravo branimo?'
I onda: nastup Vancea. 18 minuta govori američki potpredsjednik, no o vanjskoj sigurnosti Europe ili o Ukrajini jedva da je rekao neku riječ. Umjesto toga, koristi svoj nastup kao svojevrsnu lekciju o onome što Trumpova administracija smatra demokracijom.
Europa neprestano naglašava zajedničke vrijednosti, kaže Vance, ali u Sjedinjenim Državama postoji "zabrinutost o tome koje su to uopće vrijednosti". Najveća prijetnja Europi nije Rusija ili Kina, već dolazi iznutra, objašnjava Vance: to je povlačenje Europe od nekih svojih temeljnih vrijednosti.
Kao primjer navodi poništenje, prema njegovom mišljenju, potpuno legitimnih predsjedničkih izbora u Rumunjskoj (koji je Vrhovni sud proglasio nevažećima zbog utvrđenog masivnog ruskog utjecaja), kritizira zabranu prosvjeda protivnika pobačaja u blizini klinika u Ujedinjenom Kraljevstvu i osuđuje isključivanje ekstremnih stranaka iz političkog procesa. Sloboda mišljenja u Europi je "u povlačenju", tvrdi Vance: "Mi više ni ne znamo što to zapravo branimo. Što vi branite?" upitao je Vance gledajući u pretežno zbunjena lica europskih saveznika.
Oštre kritike na Vanceov govor
"Mi se borimo i za to da ti možeš biti protiv nas", odgovorio je njemački ministar obrane Boris Pistorius američkom potpredsjedniku. To je, kaže, temeljno načelo njemačke vojske i odraz naše demokracije. "Ovu demokraciju je američki potpredsjednik maloprije doveo u pitanje za cijelu Europu. Ako sam ga dobro razumio, uspoređuje stanje u nekim dijelovima Europe s onim u autoritarnim režimima", kaže Pistorius. "To je neprihvatljivo. To nije Europa i nije demokracija u kojoj ja živim i u kojoj upravo vodim predizbornu kampanju."
Govor JD Vancea predstavljao je kršenje normi, objašnjava politologinja Cathryn Clüver-Ashbrook iz Bertelsmannove zaklade za Deutsche Welle. "Ali drugačije nego što se očekivalo." Obično se u takvom kontekstu ne komentiraju unutarnja pitanja saveznika. No sada je bilo vidljivo "koje strategije možemo očekivati u izvrtanju činjenica i redefiniranju normi koje smatramo temeljem demokracije", kaže ova bivša direktorica Njemačkog vijeća za vanjsku politiku (DGAP). "Prva trećina govora bila je prožeta teorijama zavjere, dezinformacijama i pozivima da se te iskrivljene tvrdnje shvate ozbiljno."
Izokrenute norme
Što je govor američkog potpredsjednika dulje trajao, to je postajalo jasnije da transatlantski sporovi više ne obuhvaćaju "samo" krizna žarišta svijeta, poput Ukrajine, Bliskog istoka ili pravedne raspodjele teretatroškova za obranu. Pukotina u odnosima između SAD-a i europskih partnera mnogo je dublja.
Desetljećima je takozvana "zajednica vrijednosti" bila ideološki cement koji je povezivao zapadni svijet. Demokracija, sloboda mišljenja i vladavina prava bili su neupitni temelji na koje su se oslanjali saveznici u NATO-u i EU-u. No sada političke elite, ne samo u SAD-u, te pojmove preuzimaju, redefiniraju i koriste u nove svrhe. Ova podjela sada prolazi i kroz srce transatlantskog saveza.
Kako bi Europa trebala odgovoriti na ovu novu situaciju? Svoje mogućnosti utjecaja sada treba "potpuno nanovo osmisliti", kaže Cathryn Clüver-Ashbrook. Prvi korak bit će pokušati razumjeti promijenjenu američku perspektivu i iz toga razviti pristup kako bi se ponovno istaknulo ono što je zajedničko. To je u Trumpovu prvom mandatu bilo znatno lakše, jer su tada postojale točke dodira. "Predsjednik je sada mnogo izoliraniji, a govor Vancea mogao je napisati i Elon Musk." Utoliko je važnije da Europa nastupi jedinstveno i jednim glasom.
Kineska ofenziva šarma
Potpora Europljanima došla je onda iz neočekivanog smjera. Neposredno nakon kontroverznog govora JD Vancea slijedio je nastup kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yija, koji prema Europi koristi pomirljiviji ton. Kinu i Europu vidi kao "partnere, a ne suparnike". Za Peking je EU "oduvijek bila važan pol u multipolarnom svijetu". Potrebno je "očuvati međunarodni sustav pod vodstvom UN-a", rekao je Wang, dodajući da Europa ima "važnu ulogu" u mirovnom procesu za Ukrajinu.
Nakon ovog nezaboravnog prvog dana Minhenske sigurnosne konferencije postaje jasno: globalni poredak suočen je s velikim previranjima. Njihov ishod neizvjesniji je nego ikada prije.
