"Poštovani policajci - kolege, prijatelji, očevi i majke slovenske djece. Bio je rat, bilo je nasilja, uspješno smo obranili Sloveniju, samo smo željeli neovisnost i bolji život. Ali sada smo ostali zarobljeni, u zatvoru smo slovenske politike, lijeve i desne, u diktaturi Janeza Janše, nesocijalne poremećene osobe koja nas vodi i koja je upregnula Vinka Gorenaka, našeg izdajicu koji je uredio da primamo minimalne plaće.
Upravo taj Gorenak, koji je kao izdajica svojih kolega pisao službene zabilješke u kojima ih je tužakao. To nam govori u kojem smjeru idemo...
Dragi moji, to je taj isti opresor demokraciji. I postali smo tako dio ustanka, dio slovenskog ustanka koji ima dvije strane. Prva strana je narod koji želi iskorijeniti totalitarnu diktaturu vlasti, a druga strana je šačica nezasitnih materijalista koji su zaboravili da smo mi Slovenci ljudi. Jednostavni ljudi, čistači, kuhari, šoferi, učitelji, vojnici, policajci... oni s lopatama u rukama, mehaničari. Ukratko, susjedi, naši roditelji, naša djeca... To smo mi. Krv i srce Slovenije. Slovenija nije i neće biti politička elita. Ni lijeva ni desna.
Ja sam zaprepašten, ne mogu vjerovati, da se slovenska policija sve više bavi djelima poput krađa peciva i paštete, krađe goriva na benzinskim stanicama ili osnovnih stvari za život. Dragi moji, ti ljudi nisu lopovi i kriminalci, oni su gladni! To rade da bi preživjeli. Da prežive u Sloveniji koja je trebala postati nova Švicarska. Tu se više ne da živjeti. A ti gladni ljudi su osuđeni... pravomoćno. Tajkuni, vladajući i gradonačelnici ne. Zato poručujem vladi: još uvijek sam čovjek, još uvijek znam što je pravo a što krivo, čak i kad stavim kacigu, pancirku, prsluk i držim pendrek.
Poručujem Goreneku, Janši i svim ostalima, lijevima i desnima: nikad više neću udariti nekoga tko prosvjeduje. Neću udarati po ljudima koji su gladni zbog vaše nesposobnosti. Neću udarati po ljudima koji su u pravu! Neću udarati po gladnom susjedu, sinu, ocu majci, sestri...!
Nisam i nikad neću udarati gladne! Neću! A na zapovijed? Ni tada, nisam tako odgojen.
A ti, dragi kolega, prijatelju?
Politički nikad nisam bio opredijeljen. Nisam bio komunist. Ovo pišem jer moj 5-godišnji sin za tri mjeseca slavi rođendan. Već sam mu rekao da ne može pozvati prijatelje. Nemamo novca, iako smo i supruga i ja obrazovani. Ostao je bez riječi, jako je plakao. Obećao sam mu da će iduće godine imati veliku zabavu. A to je vjerojatno laž. I zato sam morao napisati pismo, zbog toga što sam iskren a morao sam lagati svom djetetu zbog nesposobnih na vlasti, zbog diktatorske politike koja nema osjećaja za radnike ni za javni sektor. Napisao sam pismo i spustit ću štit, maknuti kacigu, zanemariti naredbu, jer ja sam dio vas, dragi ljudi!
Zbog osvetoljubive politike Vinka Gorenaka vas molim, da ako tko zna za koji posao, da ga sačuva. Jer Gorenak će me naći i neće oprostiti ovo pismo. Hvala vam.
Za Vladu: Gotovi ste, spustit ćemo štitove!", napisao je neimenovani policajac.
