Osim što je doživio duboku starost, Kristalov život bio je iznimno zanimljiv, ali i trnovit, pa i krajnje tegoban. Jedan je od preživjelih logoraša iz zloglasnog nacističkog logora smrti Auschwitza.
Slastičar iz Lodza u Poljskoj
Kristal je rođen 15. rujna 1903. u poljskom Lodzu. Bio je sin mjesnog slastičara i većinu djetinjstva proveo je u očevoj radnji. Ista je bila nadaleko čuvena, pa je za nju saznao i tadašnji austrougarski car Franjo Josip I.
"Kao dvanaestogodišnjak bio sam pozvan u carski dvor u Beču kao predstavnik očeve radnje. Ondje sam upoznao cara, iako mi danas malotko vjeruje kada ispričam tu priču. Kada bolje razmislim, posve ih razmijem jer očito ne postoji itko tko bi je mogao potvrditi", duhovito primjećuje službeno najstariji čovjek na svijetu.
Slastičarskim poslom bavio se i za vrijeme Drugog svjetskog rata, no 1944. nacisti su ga ipak odveli u Auschwitz.
"Čudo je da sam uopće živ i pri zdravoj pameti. Ono što sam tamo proživio i vidio još i danas vrlo detaljno pamtim. Takve stvari se ne zaboravljaju niti nakon 72 godine", kazao je za njemački Bild još uvijek živahni 112-godišnjak.
Novi život u novoj zemlji
Po svršetku rata i izlasku iz logora, Kristal je preselio u Haifu i ondje započeo novi život.
"U tuđoj zemlji svaki je početak težak, naročito kada imate 40 godina. Nisam poznavao nikoga, a ni jezik nisam najbolje govorio. No, uz pomoć dobrih ljudi uspio sam se zaposliti u lokalnoj slastičarni. Gazda nije mogao vjerovati kada sam mu pokazao svoje umijeće", kazuje starac koji danas živi u domu umirovljenika.
Da je postao najstarijim živućim čovjekom na svijetu saznao je od svoga unuka kojemu su vijest javili iz Svjetske gerontološke udruge.
"Zatražili su bilo kakav dokument kojim bih dokazao kada sam rođen. Srećom, pa još uvijek čuvam diplomu o završenom slastičarskom zanatu koju sam dobio prije 86 godina", kaže Kristal.
