Već samo njeno nastajanje je pobilo cijelo selo, po kojem je brana Usai u Turkmenistanu i dobila ime. Nastala je prirodno, nakon što je potres pokrenuo golemi odron zemlje. Zemlja je blokirala rijeku Murghab i stvorila jezero Sarez. Visoka 567 metara, Usai je najveća prirodna brana na svijetu, a drži više od 16 tisuća kubnih kilometara vode. Za razliku od većine drugih prirodnih brana kod kojih se voda prelijeva preko ruba i tako polako kruni i troši barijeru, ovdje voda iz jezera istječe ispod brane. A to je još opasnije nego što zvuči.
Nije pitanje ako, nego kada...
Samo je pitanje vremena kada će se brana urušiti. Najvjerojatniji okidač bio bi potres. Poput zemljotresa koji je stvorio branu, podrhtavanje tla bi ponovo pokrenulo velik odron koji bi pokrio obližnja sela. No on bi bio tek manji problem. Puno veći problem bio bi vodeni val visok koji bi se protutnjao nizvodno. Prije 20 godina napravljena je analiza kako bi poplava pogodila pet milijuna ljudi, i to ne samo u Tadžikistanu nego i u Afganistanu, Uzbekistanu i Turkmenistanu. No od te analize je prošlo 20 godina, a sudeći prema popisu stanovništva, populacija na rizičnom području se povećala višestruko. U najpogubnijoj zabilježenoj poplavi, u Kini 1931., poginulo je četiri milijuna ljudi.
A ne mora se ni čekati potres...
U prilično problematičnoj regiji, ne strahuje se samo od potresa nego i od terorista koji bi mogli branu minirati. Pritom. čak nije potrebno da branu potpuno sruše, odnosno da procuri - strateški postavljen eksploziv bio sasvim dovoljan da pokrene odron i lavine koja će uništiti "samo" okolna sela.
Fayzmamad Davlatbekov iz Pamira koji već godinama piše o jezeru Sarez i ovoj brani za Enviromental Justice Atlas ističe kako nisu ugroženi samo ljudski životi nego čitav ekosustav. "Prilično je vjerojatno da bi kolaps brane izazvao i veliko zagađenje okoliša" piše, dodajući da bi posljedice ove eko-katastrofe osjetile i susjedne zemlje.
Tempirana bomba središnje Azije
I Richard Stone, znastveni urednik u Tangled Bank studiju, zainteresirao se za jezero Sarez prije 10-ak godina. "Kada sam počeo istraživati, shvatio sam kako je to velika neispričana priča središnje Azije. Čak i danas, to jezero je tempirana bomba", ističe. U vrijeme dok je Tadžikistan bio dio Sovjetskog saveza, postojao je sustav upozoravanja, no bio je tako koncipiran da se obavještavaju Moskva i glavni grad Tadžikistana, Dušanbe. No i taj sustav je propao zajedno sa Sovjetima.
Novi program, kojim se pokušavaju smanjiti posljedice katastrofe, pokrenula je Svjetska Banka 2000., no i on se svodio uglavnom na rano uzbunjivanje okolnog stanovništva. UN-ov FAO je zaključio kako bi neka opsežnija i konkretnija inženjerska rješenja bila teško izvediva obzirom na to da je jezero prilično zabačeno i do njega vode samo dvije ceste koje su zbog vremenskih uvjeta veći dio godine neprohodne.
Vlasti tvrde da je sve u redu, njima je jezero prilika
Neki stručnjaci su sugerirali Tadžikistanu da iskipa tunel kojim bi kontrolirano ispustili dio vode i tako smanjili rizik od rušenja brane i posljedice katastrofe, no to je skupo pa vlada te zemlje uglavnom ne radi ništa i tvrdi, potpomognuta lokalnim znanstvenicima, da rizik zapravo i ne postoji.
Štoviše, jezero Sarez vide kao sjajnu ekonomsku priliku. Prošli mjesec tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon prvi put od 1992., od kada je zasjeo na čelo države, posjetio Uzbekistan, među ostalim da bi razgovarao s tamošnjim vlastima kako da iskoriste vodu iz jezera za piće. Novinar i analitičar Davlatbekov ističe kako bi se time riješila dva problema - s jedne strane Tadžikistan bi dobio toliko potreban novac, a iskorištavanje vode bi smanjilo razinu jezera. No pitanje je kada će se to ostvariti ( i ako), te koliko će vode zaista crpiti. A brana može popustiti već sutra.
