'Ovdje miriši po krvi i smrti koja je posvuda'

U doba napada Talibana, 14-godišnji učenik škole u Pešavaru bio je na satu prve pomoći u dvorani u kojoj je izvršen najveći pokolj. Ovo je njegova priča o tome kako je preživio.

29.12.2014.
16:07
VOYO logo

Tog dana škola je počela uobičajeno. A onda je grupa militanata oboružana samoubilačkim prslucima upala rešetajući sve pred sobom. Riječ je o školi u Pešavaru, gdje je 16. prosinca izvršen jedan od najgorih masakra u novijoj povijesti. Dan je završio smrću 132 djece. 14-godišnji Mohammad je jedan od preživjelih. Njegovu priču donosi Time.

On je u doba upada Talibana u školu bio u dvorani u kojoj je kasnije izveden najveći pokolj i ubijena većina djece. Slušali su predavanje iz prve pomoći. Baš kad je profesor govorio o zavojima, začuli su pucnjeve koji su dolazili izvana. Nekoliko sekundi kasnije, bradati naoružani čovjek upao je u dvoranu. "Ima li ovdje nekoga čiji roditelji su u vojsci?", uzviknuo je tri puta. Većina djece u školi u Pešavaru dolaze iz obitelji koje su zaposlene u pakistanskoj vojsci.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mrtva tijela djece padala po njemu

U dvorani je zavladala panika. Mohammad se sjeća kako ga je netko gurnuo iza leđa te je pao između stolica. Drugi učenici padali su po njemu. "Zatvorio sam oči, zaustavio disanje i izgubio pojam o vremenu", kaže. Nekoliko minuta kasnije, kad je dvorana utonula u tišinu, počeo je pomicati tijela sa sebe.

Micao se kad nije vidio nikog od napadača, no ubrzo su ga uočili. Skočio je kroz gomilu stolica do garderobe kod pozornice, gdje se grupa učenika stisnula u strahu. Tamo je našao svog najboljeg prijatelja. Bio je ustrijeljen u obje noge i nedostajao mu je prst na desnoj ruci. "Sjeo sam do njega i stavio glavu na njegovo rame", priča Mohammad.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedan od Talibana zapucao je s vrata na svu djecu koju je vidio da se miču. Mohammad je ostao sakriven dok nisu čuli vojnike koji su ih došli spasiti.

Dvorana užasa

"Čuo sam vojnike kako pitaju ima li živih, ali nisam mogao odgovoriti. Tada je moj prijatelj zaplakao pa su nas vojnici čuli i došli". Čudo je da sam preživio", kaže.

Iskustvo užasa tog dana ispričao je i fotograf agencije Associated Press Muhammed Muheisen.

"Ovdje miriši po krvi i smrti koja je posvuda. Između stolica je krv, čahure i dijelovi tijela", rekao je za Time. "Kad uđete u tu prostoriju, osjećate da je dvorana neka vrsta zamke smrti. Možete osjetiti to što se dogodilo ovdje", kaže o zlokobnoj dvorani koju je 14-godišnji Mohammad preživio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo