Dokumenti koje su vidjeli novinari britanskog Guardiana pokazuju da je najmanje 20 milijardi dolara u toj operaciji izneseno iz Rusije u razdoblju od 2010. do 2014. godine, a prava svota mogla bi dosezati čak 80 milijardi dolara, kažu detektivi uključeni u istragu.
Milijarde dolara iznesene su iz Rusije u operaciji nazvanoj “Globalna praonica” (Global Laundromat), a kompanije sa sjedištem u Britaniji s nepoznatim vlasnicima odigrale su u tome glavnu ulogu, objavio je Guardian.
“To je bila jedna od najuspješnijih prijevara s pranjem novca ikad. Nitko u Britaniji nije je primijetio”, piše Guardian u jednom od niza istraživačkih članaka o toj operaciji.
Spominje se i pet hrvatskih tvrtki
O toj velikoj 'praonici' još su prije tri godine pisali reporteri angažirani za Projekt izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji (The Organized Crime and Corruption Reporting Project, OCCRP), ali tek sada je postalo jasno kako je cijela, vrlo kompleksna shema funkcionirala između Rusije, Baltika, EU-a i SAD-a, te kako su operaciju, unatoč upozorenjima, banke godinama propuštale prijaviti i ugasiti.
Nedavno su OCCRP i novinari ruske Novaya Gazete došli do velikog broja izvještaja iz banaka koje su potom otvorili istraživačkim novinarima Guardiana i medijskim partnerima u još 32 zemlje, a njihovo istraživanje je prvi put bacilo svjetlo na to kako su milijarde dolara kriminalno zarađenog novca otišle iz Rusije na ili preko 112 bankovnih računa u istočnoj Europi, a potom u banke širom svijeta.
Dokumenti uključuju detalje o oko 70.000 bankovnih transakcija, uključujući 1920 onih koje su prošle preko Britanije i 373 preko Sjedinjenih Država. Ne zna se tko je dostavio podatke, a čini se da je to dio dokaza prikupljenih u trogodišnjoj istrazi latvijske i moldavske policije.
Na stranici OCCRP navodi se po zemljama koliko je novca bilo u transakcijama koje su oni imali prilike istraživati, a u bazi podataka onih koji su primili novac spominje se i pet tvrtki iz Hrvatske. Iz iznosa o kojima se radi vidi se da je Hrvatska tu bila na marginama. Uplate koje su primile tvrtke iz Hrvatske u razdoblju od veljače 2011. do svibnja 2014. godine ukupno iznose tek 507.458 dolara.
Hrvatske tvrtke koje se navode su Podravka (264.147), ACG Lukaps (169.148), Hladni val (42.170), Šimunić promet (19.600) i Dragan Pržulj (12.401)
O čemu se precizno radi nema detalja, a OCCRP navodi kako su oni ustanovili da su neka od spornih plaćanja išla i stvarnim kompanijama za stvarnu robu – ali transakcije nisu odradili njihovi klijenti nego neka od 21 krovne, fiktivne kompanije osnovane za pranje ruskog novca, koja je pritom koristila lažne ‘copy-paste’ papire sa specifikacijama robe koju kompanija nije prodala.
Tragovi su istražitelje odveli prema čak 96 zemalja i ukazali na postojanje široke mreže tvrtki s anonimnim vlasnicima, a većina je registrirana u Londonu. Većina od 21 ‘krovne’ kompanije pod istragom (sa sjedištima u Britaniji, na Cipru i Novom Zelandu) je u međuvremenu ugašena. U tri godine te su kompanije obavile 26.746 plaćanja sa svojih brojnih računa u latvijskoj Trasta Komercbanki i moldavskoj Moldindconbanku.
Guardian navodi kako istražitelji još uvijek pokušavaju identificirati koji su sve bogati i politički utjecajni Rusi iza te operacije, a procjenjuje se da se radi o skupini koju čini njih više od 500, koja uključuje oligarhe, moskovske bankare kao i ljude koji su povezani sa službom FSB, nasljednikom KGB-a. Kako pišu, bratić ruskog predsjednika, Igor Putin, bio je u odboru moskovske banke koja je držala račune uključene u prijevaru.
Kao službeni vlasnici tvrtki navedene izmišljene osobe
U mnogim slučajevima koje je pregledao Guardian, novac je ‘nestao’ u offshore kompanije čiji su vlasnici ostali prikriveni, a izvor imovine nepoznat. OCCRP je otkrio da su kao službeni vlasnici mnogih tih tvrtki navedene izmišljene osobe ili nominalno postavljeni direktori iz Ukrajine.
Uobičajeno, stvar je funkcionirala tako da bi dvije tvrtke izmislile dug, pravile se da jedna drugoj posuđuje novac, a iznose su potpisivali ruski poslovnjaci. Potom bi jedna od tih kompanija otišla u stečaj zbog zajma, a sud bi potvrdio da je ‘dug’ autentičan, što bi ruskoj kompaniji omogućilo da pošalje novac na njen račun u Moldaviji. Odatle bi ‘otišao’ u Latviju, dakle unutar EU-a, i postao savršeno čist, legalan. Iz Rige je novac mogao ići kamo god je vlasnik poželio.
Trasta Komercbanka, latvijska banka u središtu skandala, zatvorena je 2016. godine jer je izgubila licenciju pod optužbama za pranje novca. Uključenost moldavskih banaka u skandal doveo je do političke krize zbog koje je zemlja u dvije godine promijenila pet premijera.
