Riječ je o snimci Yutela (nadnacionalne televizije osnovane u praskozorje rata sa sjedištem u Sarajevu, nap.a.) koja datira od prije točno četvrt stoljeća - 27. lipnja 1991. godine - nastaloj na prvoj liniji bojišta u Sloveniji gdje su se u kratkotrajnom, desetodnevnom ratu sukobile tadašnja Jugoslavenska narodna armija (JNA) i slovenska teritorijalna obrana.
Najiskreniji opis besmislenosti započetog rata
Izvjestitelj Yutela Ivica Puljić razgovarao je s tada 19-godišnjim Bahrudinom Kaletovićem, golobradim ročnikom JNA koji se ni kriv ni dužan zatekao na bojištu te svojim iskrenim odgovorom dao vjerojatno najbolji opis besmislenosti upravo započetog rata.
"Oni kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo”, kazao je na današnji dan prije 25 godina Bahrudin Kaletović iz Tuzle novinaru Yutela negdje na položaju kod Metlike gdje se toga dana njegova jedinica sukobila sa slovenskim 'teritorijalcima'.
Bilo je to dva dana nakon što je slovenski parlament donio odluku o neovisnosti Slovenije.
"Nijedan oficir nije poginuo, nego samo moji jarani"
Na pitanje novinara zna li zašto se vodi rat, Bahrudin je odgovorio: "Koliko ja kužim, oni kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu. Ništa više. Ovo je opća ludnica. Samo živ da ostanem. Gdje da pucam ja na nekoga ili neko na mene? To ne može nikako!"
Još je dodao: "Nijedan oficir nije poginuo nego samo moji jarani”.
Bahrudina su potom zarobili slovenski teritorijalci, ali ga i pustili nakon nekoliko dana. Potom je kratko vrijeme bio u rodnoj Tuzli, a zatim je upućen u Đakovo na odsluženje ostatka vojnog roka. No, i tamo je bio zarobljen skupa sa svojom jedinicom. Nakon što je oslobođen potkraj studenoga iste godine, otišao je kući.
"Svi koji su tada shvaćali što se događa, znali su da je Bahrudinova izjava povijesna i da je rekao samo istinu o toj budalaštini", kazao je za beogradski Blic Bahrudinov stric Taib.
Preživio rat, pa poginuo u prometnoj nesreći
Bahrudin nije više među živima. Nije poginuo u ratu, već 1998. godine u prometnoj nesreći nadomak svoga doma.
"Oženio se 1993. Aidom i dobio kćer Esmeraldu, a pet godina kasnije, 18. lipnja, samo tri dana nakon što mu je rođen sin, otišao je automobilom vratiti novac ocu svog najboljeg prijatelja Damira. Na povratku je malo brže vozio, na zavoju je izletio s ceste i udario u brdo. Stigao je samo dvaput vidjeti sina i da mu dâ ime Damir, baš po tom prijatelju", kaže Bahrudinov stric.
Bahrudinova udovica Aida s djecom je kasnije preselila u Austriju, u Beč, gdje i danas žive. Esmeralda radi u bolnici, a Damir je srednjoškolac.
