Donald Trump je jedan od najgorih američkih predsjednika. Barem tako misle znanstvenici koji su sudjelovali u istraživanju politologa Justina Vaughna i Brandona Rottinghausa iz kojeg je proizašla najnovija rang-lista američkih predsjednika od Georgea Washingtona do Joea Bidena.
Vaughn i Rottinghaus pitali su 154 znanstvenika, većinom članova Američkog udruženja političkih znanosti, da ocijene svakog predsjednika s bodovima od nula do sto. Nula je pritom bila najgora ocjena, 50 je označavalo prosjek, a 100 su davali predsjednicima za koje vjeruju da su bili izvrsni.
Do sada ih se promijenilo njih 46 i svi su bili muškarci. Laskavu titulu najpopularnijeg američkog predsjednika nije odnio ni Obama, ni Bush, ni Kennedy već Abraham Lincoln - čovjek koji je odnio pobjedu u Građanskom ratu i okončao ropstvo. Iza njega smjestili su se Franklin Delano Roosevelt koji je vodio SAD kroz Veliku depresiju i Drugi svjetski rat te prvi predsjednik George Washington. Ali zato je među najgore ocijenjenim američkim predsjednicima lice koje se nada drugom mandatu u Bijeloj kući, Donald Trump koji izbore u studenom dočekuje s neslavnog 45. mjesta.
Lošije je rangiran od neslavnih imena poput Franklina Piercea, Warrena Hardinga i Williama Henryja Harrisona koji je umro svega 31 dan nakon preuzimanja dužnosti. Politolozi su primijetili da je svaki "moderni" predsjednik iz redova Republikanaca pao na ljestvici, uključujući Ronalda Reagana (na 16. mjestu) i Georgea H.W. Busha koji je zauzeo tek 19. S druge strane, aktualni predsjednik Joe Biden koji se povukao iz kampanje i odustao od nove kandidature za Bijelu kuću zauzeo je 14. mjesto.
Na listi objavljenoj u veljači dobro kotira i Barack Obama ispisavši povijest 2009. godine kada je postao prvi Afroamerikanac na čelu SAD-u. U odnosu na ranija istraživanja napredovao je za nekoliko mjesta i konačno se smjestio na sedmu poziciju. Ovoga su puta bolje su rangirani i Bill Clinton koji se popeo na 12. mjesto, čak i Jimmy Carter koji je zauzeo 22. mjesto.
Kada je riječ o "glasu naroda", stvari su malo drugačije i ovdje Trump ima razloga za slavlje. Kao najpopularnijeg američkog predsjednika web stranica Statista ističe Johna F. Kennedyja koji vodi ispred Ronalda Reagana, Georgea H.W. Busha i Baracka Obame. U tom deset još su se svrstali Bill Clinton, Jimmy Carter, George W. Bush, Donald Trump i Richard Nixon.
U nastavku donosimo prvi dio najzanimljivijih detalje o najpoznatijim i najpopularnijim američkim predsjednicima koji su na ovaj ili onaj način ostavili trag u američkoj povijesti i čija se imena pamte - diljem svijeta.
George Washington (1. američki predsjednik)
Stojeći na balkonu Federal Halla na Wall Streetu u New Yorku, 30. travnja 1789. George Washington prisegnuo je kao prvi američki predsjednik i postao "otac nacije". Tada vjerojatno nije mogao ni naslutiti da će ga deset godina kasnije oplakivati cijela nacija. Malo je osoba u američkog vojnoj povijesti poput Washingtona koga gledaju gotovo kao na mitsku figuru. Obično ga se pamti po njegovim značajnim postignućima - činjenici da je vodio kontinentalnu vojsku i predvodio borbu za američku neovisnost, pomogao u stvaranju ustava SAD-a i služio kao prvi američki predsjednik.
Bio je vrhovni zapovjednik tijekom Američke revolucije nakon čega je presjedao Ustavnom konvencijom 1787. godine. Dvije godine kasnije, bez presedana u odabiru predsjednika, Elektorski kolegij izabrao ga je za prvog državnog vođu. Za svoje vladavine uspostavio je mnoge tradicije kojih se ured predsjednika pridržava i danas.
Ne želeći da se na dužnost predsjednika gleda kao na monarha, Washington je inzistirao da ga ljudi zovu "gospodin predsjednik", a ne "vaša ekscelencijo". U svojim je mandatima SAD je postavio pravila za federalna potrošnju, normalizirao odnose s bivšim neprijateljem Velikom Britanijom i postavio temelje za buduću američku prijestolnicu Washington DC. Umoran od politike, dobrovoljno je otišao u mirovinu nakon osam godina vlasti, uspostavivši presedan da američki predsjednici služe samo dva mandata.
U svom emotivnom oproštajnom govoru pozvao je sunarodnjake da se odreknu pretjeranog stranačkog duha i geografskih razlika, upozoravajući da opasnosti političkih stranaka. U mirovini je uživao manje od tri godine u Mount Vernonu. Umro je od infekcije grla 14. prosinca 1799. nakon čega ga je nacija mjesecima oplakivala.
"Bio je prvi u ratu, prvi u miru i prvi u srcima sunarodnjaka", kazao je na njegovom sprovodu general bojnik Henry "Light Horse Harry" Lee.
Abraham Lincoln (16. američki predsjednik)
Ime Abrahama Lincolna postalo je sinonim za jednakost i ravnopravnost. Dobio je Američki građanski rat, donio odluku o ukidanju ropstva i oslobađanju robova, a tko zna čime bi još zadužio Ameriku da mu smrtonosni metak njegovog atentatora nije ugasio život jednog travanjskog dana 1865. godine.
Lincoln je rođen u Kentuckyju 12. veljače 1809. godine. Majku je izgubio kad je imao samo devet godina, ali je bio vrlo blizak s maćehom koja ga je poticala da čita. Volio je učiti iz svake knjiga koja bi mu došla pod ruku. U studenom 1842. oženio je s Mary Todd, koja je odrasla u relativnom bogatstvu, a mnogi su povjesničari vjerovali da je bila mentalno neuravnotežena. Zajedno su dobili četvero djece, no sudbina je htjela da troje od njih umre u djetinjstvu ili ranoj mladosti.
Studirao je pravo, služio kao američki predstavnik u Kongresu, a veliku je popularnost stekao tijekom izborne kampanje za Senat, vodeći niz govorničkih dvoboja s Demokratom S. A. Douglasom. Vjerovao je da bi Afroamerikanci trebali dobiti prava koja su Deklaracijom o neovisnosti zajamčena svim Amerikancima - pravo na život, slobodu i potragu za srećom. Republikanci su ga 1860. nominirali za predsjednika što je i postao osvojivši većinu glasova izbornog kolegija. Izbor istaknutog protivnika ropstva za predsjednika države bio je jedan od povoda za pobunu robovlasničkog Juga.
Njegov je predsjednički mandat obilježio višegodišnji krvavi Građanski rat sa stotinama tisuća žrtava, u kojem se zauzimao za jedinstvo SAD-a, oslobođenje robova i načela američke revolucije - jednakost i demokraciju što je sažeo u poznatome govoru u Gettysburgu "Vladavina naroda kroz narod i za narod". U rujnu 1862. godine Lincoln izdaje Deklaraciju o emancipaciji kojom su oslobođeni porobljeni Amerikanci u svim južnim državama.
U drugi mandat 1864. ušao je s Andrewom Johnsonom kao potpredsjednikom. Zahtijevali su bezuvjetnu predaju i službeni kraj ropstva, što se konačno i ostvarilo donošenjem Trinaestog amandmana.
Ni tjedan dana od okončanja Građanskog rata, Lincolna je u kazalištu Ford upucao glumac i fanatični pristaša Konfederacije John Wilkes Booth dok je sa suprugom gledao predstavu "Naš američki rođak". Budući da je atentator bio svojevrsna zvijezda toga doba, svi su mislili da je došao pozdraviti predsjednika.
No, ovaj zadrti protivnik Lincolnove odluke o ukidanju ropstva imao je puno mračnije planove. Booth je iskoristio priliku, prišuljao se u ložu tijekom predstave i naciljao Lincolnovu glavu. Jedan je metak bio dovoljan da zapečati predsjednikovu sudbinu. Ranjeni Lincoln preminuo je nakon devet sati provedenih u komi, postavši prvi predsjednik ubijen u atentatu.
Teško da je itko mogao slutiti da će gotovo sto godina kasnije još jedan američki predsjednik doživjeti sablasno sličnu sudbinu. Miljenik Amerikanaca John Fitzgerald Kennedy ubijen je u atentatu 1963. godine. I on i Lincoln ubijeni su u petak, u prisutnosti svojih supruga. I tu sličnostima nije kraj. Ubojica Booth pucao je u kazalištu i pobjegao u skladište, dok je Kennedyjev ubojica pucao iz skladišta i pobjegao u kino. Lincoln je prvi put izabran za američkog predsjednika 1860. godine, a Kennedy točno sto godina nakon, 1960.
Obojica njihovih nasljednika bila su južnjaci s prezimenom Johnson, koji su prije bili u Senatu. Lincolnov nasljednik Andrew Johnson rođen je 1808., a Kennedyjev nasljednik Lyndon Johnson točno sto godina poslije. Da stvar bude zanimljivija, točno jedno stoljeće prošlo je od trenutka kad je Lincoln izabran u Kongres (1846.) do trenutka kad je JFK izabran u Predstavnički dom (1946. godine). Nevjerojatnu sličnost dijele i u privatnom životu jer je obojici umrlo dijete za vrijeme obnašanja dužnosti.
Woodrow Wilson (28. američki predsjednik)
Woodrow Wilson započeo je svoj prvi mandat kao 28. američki predsjednik obećavši da će držati naciju podalje od onoga što se događa u inozemstvu. Do drugog mandata došao je sloganom "On nas je držao izvan rata", da bi se ploča promijenila. Bio je izolacionist koji je pokušavao Ameriku držati podalje od rata. Međutim, potonuće britanskog broda Lusitania u kojem je poginulo 120 Amerikanaca i objavljivanjem Zimmermanovog telegrama, SAD više nisu mogle stajati po strani.
Drugoga travnja 1917. Wilson se obratio na sjednici Kongresa i pozvao na objavu rata Njemačkoj. Glasanje koje je uslijedilo odvelo je SAD u Prvi svjetski rat.
"Ne mislim na gubitak imovine, koliko god on bio golem, već na bezobzirno i masovno uništavanje života neboraca, žena, djece, protjerivanja nevinih. Nekretnine se mogu platiti, životi mirnih i nevinih ljudi ne. Njemački podmornički rat protiv trgovine je rat protiv čovječanstva. Protiv svih naroda. Potopljeni su američki brodovi, ali i brodovi drugih neutralnih naroda. Izgubljeni su američki životi. Ovo je izazov za cijelo čovječanstvo. Svaka nacija mora odlučiti kako će odgovoriti na njega. Naš motiv neće biti osveta, samo obrana ljudskih prava", glasila je njegova ratna poruka Kongresu.
Woodrov Wilson (lijevo) i njegov prethodnik William Howard Taft (desno) na Wilsonovoj inauguraciji 1913. godine
Proslavio se kao guverner New Jerseyja donošenjem reformi i zakona za smanjenje javne korupcije. Do 1912. postao je popularan u progresivnoj politici i aktivno se zalagao za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke koju je na kraju i osigurao. Uz podijeljenu Republikansku stranku, Wilson je s lakoćom stigao do pobjede na izborima.
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Amerika je isprva bila neutralna. Wilson je tijesno pobijedio drugi put, a SAD je na strani saveznika u rat ušla 1917. godine. Nakon završetka rata, snažno se zalagao za stvaranje globalnog saveza kako bi spriječio buduće sukobe. Nastala je Liga naroda, preteča današnjih Ujedinjenih naroda, zbog čega je Wilson dobio Nobelovu nagradu za mir.
U 1921. Wilson se povukao u Washington DC-ju. Bio je vrlo bolestan. Umro je u veljači 1024. od komplikacija izazvanih moždanih udarom.
Franklin Delano Roosevelt (32. američki predsjednik)
Jedini koji je četiri puta uzastopno biran za američkog predsjednika bio je pravnik Franklin Delano Roosevelt (FDR), koji je na čelu SAD-a proveo duže od bilo kojeg drugog predsjednika i koji je na toj poziciji služio do svoje smrti. Kao pripadnik Demokratske stranke bio je član Senata države New York i podtajnik za ratnu mornaricu.
U 1921. obolio je od dječje paralize. Tog 10. kolovoza, nakon dana provedenog na otvorenom na odmoru u ljetnoj kuću na otoku Campobello, Roosevelt je počeo osjećati slabost. Rano je legao, a idućeg dana probudio se u puno gorem stanju, s visokom temperaturom i osjećajući slabost u nogama. Do 12. kolovoza više nije mogao stajati. Početkom 2000. godina, istraživači su došli do zaključka da je vjerojatno imao Guillain-Barreov sindrom, a ne dječju paralizu.
Unatoč tome što je bio paraliziran od struka nadolje, uz pomoć supruge Eleanor ostao je u politici kao guverner New Yorka, nadvladao svoj invaliditet i postao zapamćen kao najdugovječniji predsjednik SAD-a. Djelomičnog zbog njegova dugog mandata kao predsjednika, Kongres je kasnio donio 22. amandman Ustava kojim je buduće predsjednike ograničio na najviše dva mandata.
FDR nije želio da ga njegova bolest ograničava pa je napravio čelične steznike za noge koje su se mogle "zaključati" u uspravnom položaju. S protezama ispod odjeće, mogao je stajati i polako hodati uz štake i pomoć prijatelja. Plivao je gotovo svaki dan kako bi ojačao ruke i gornji dio trupa. U svom je autu ugradio ručne kontrole umjesto nožnih papučica kako bi mogao voziti.
Prvi je put za predsjednika izabran 1932. godine. Preuzevši dužnost u jeku Velike depresije, pomogao je američkom narodu da vratu vjeru u sebe. Donio im je nadu svojom brzom reakcijom, stoji na stranicama Bijele kuće. U svom inauguracijskom govoru ustvrdio je da "jedina stvar koje se moramo bojati je sam strah". U želji da se zemlja oporavi od posljedica svjetske gospodarske krize, okružio se intelektualcima i stručnjacima savjetnicima (tzv. brain trust - trust mozgova) s pomoću kojih je proveo veliki program gospodarsko-socijalnih reformi. Nova je politika miješanja države u gospodarstvo (državni intervencionizam) poznata kao New Deal.
Politiku "velike batine" (big stick) svoga daljnjega prethodnika Theodorea (Teddyja) Roosevelta prema državama Južne i Srednje Amerike zamijenio je politikom "dobroga susjedstva".
"Moji prijatelji, nekoliko minuta želim popričati s građanima Sjedinjenih Američkih Država o bankarstvu", bile su riječi kojima se Roosevelt 12. ožujka 1933. na radiju obratio američkom narodu u prvom od njegovih predsjedničkih "čavrljanja uz vatru" (u originalu Fireside chats). Te je radijske govore koristio za komunikaciju s javnošću kako bi ulio povjerenje vladi i umanji brige i strahove građana tijekom Velike depresije i Drugog svjetskog rata.
U 1936. za predsjednika je izabran drugi, a 1940. treći put. "Među američkim građanima ne bi smjelo biti zaboravljenih ljudi niti zaboravljenih rasa", govorio je. Napuštajući izolacionizam, suprotstavio se agresiji sila Osovine. Iako je SAD načelno bio neutralan, Roosevelt je u korist saveznika proveo načelo cash and carry (plati pa nosi) za nabavu oružja. Napadom Japanaca na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. i navještenjem rata Hitlerovoj Njemačkoj SAD je ušao u Drugi svjetski rat, koji je Roosevelt energično vodio.
U 1944. izabran je četvrti put za predsjednika što se dogodilo prvi i jedini put u povijesti SAD-a. Nekoliko mjeseci prije kraja Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. umro je od moždanog krvarenja.
Unatoč svojoj paralizi, zadržao je svoj humor i karizmu. Još 1924. pronašao je lječilište u kojem je pronašao takvu utjehu i pomoć za bolove koje je trpio da ga je i kupio. U tom je lječilištu u Warm Springsu kasnije sagradio kuću poznatu kao "Little white house", odnosno mala Bijela kuća i osnovao centar za liječenje dječje paralize kako bi pomogao drugim s istom dijagnozom.
John Fitzgerald Kennedy (35. predsjednik)
"Gospodine predsjedniče, ne mogu vas sada natjerati da povjerujete da u Dallasu nema onih koji vas vole i cijene, zar ne?", upitala je nekadašnja prva dama Teksasa Nellie Connally najvoljenijeg američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja vozeći se u konvoju vozila koji je prolazio Dallasom u Teksasu.
"Ne, zasigurno ne mogu", posljednje su riječi koje je izustio šarmantni JFK prije nego što su dva metka naprasno prekinula njegov život, u atentatu koji je zauvijek promijenio Ameriku. Tog 22. studenog 1963., kada je ispaljen prvi metak, Kennedy se uhvatio za vrat. Već u idućim sekundama put do njega našao je i drugi smrtonosni hitac.
JFK bio je najmlađi čovjek koji je u rukama držao ključeve Bijele kuće kad je s navršene 43 godine izabran za američkog 35. predsjednika. Ujedno je i najbogatiji predsjednik koji je došao na tu poziciju. I danas je jedan od najpopularnijih američkih predsjednika i političara koji je ostao zapamćen kao odličan govornik, ali i prerano preminuli čelnik SAD-a. Njegov kratki mandat poklopio se s vrhuncem Hladnog rata te su ga obilježile neke od najvećih kriza 20. stoljeća.
Rođen je 29. svibnja 1917. u bogatoj, politički povezanoj obitelji kao drugo od devetero djece. Tijekom života patio je od raznih bolesti. Još kao dijete obolio je od šarlaha zbog čega je završio u bolnici. Tijekom odrastanja imao je problema s leđima te je više puta bio operiran. U 1947. dijagnosticirana mu je Addisonova bolest za koju se vjerovalo da je rezultat kortikosteroida koji su korišteni u borbi protiv njegove kronične bolesti.
Nakon što je diplomirao na Harvardu, a SAD su ušle u Drugi svjetski rat, pokuša se prijaviti u vojsku gdje su ga odbili navodeći da je medicinski nesposoban. Umjesto toga postao je potporučnik u ratnoj mornarici i zapovjednik patrolnog torpednog čamca PT-109 u južnom Pacifiku. Dok je obnašao ulogu poručnika, japanski razarač prepolovio je brod na dva dijela. Kennedy je s posadom završio u vodi. Preživjele je poveo na otočić gdje su, zahvaljujući njegovom trudu, na koncu spašeni.
Osim incidenta s potonućem broda, vjeruje se da je više puta bio blizu smrti. Na povratku iz Engleske 1974. jako se razbolio na brodu Queen Mary, a imao je i visoku temperaturu nakon putovanja u Aziju 1951. Čak je pao i u komu nakon operacije leđa 1954. godine. Koliko mu je zdravlje bilo krhko govori i to što su u svim tim slučajevima liječnici mislili da bi mogao umrijeti pa su zvali svećenika.
J. F. Kennedy jedini je predsjednik koji je odlikovan Purpurnim srcem i medaljom mornarice i marinaca za svoje herojstvo. Njegov politički put započeo je kad je imao 29 godina kada je dobio mjesto u Zastupničkog domu američkog Kongresa. Odslužio je tri mandata nakon čega je izabrat u američki Senat 1952. godine.
Zanimljivo, jedan od najpopularnijih i nikad prežaljenih američkih predsjednika uopće nije trebao postati - predsjednik.
Njegov otac Joseph, jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Massachusettsu, političku je karijeru namijenio starijem sinu Josephu Kennedyju Jr., koji je 1944. poginuo u ratu. Zbog toga je mlađi John preuzeo njegovo mjesto.
Bio je prvi američki predsjednik rođen u 20. stoljeću, prvi rimokatolički predsjednik i jedini predsjednik koji je dobio Pulitzerovu nagradu (za knjigu "Profili u hrabrosti"). Puno prije nego što su Richard Nixon i Watergate razotkrili snimanje razgovora u Bijeloj kući, Kennedy je također imao svoje tajne snimke. U srpnju 1962. počeo je tajno snimati ono što će u konačnici biti 260 sati sastanaka i telefonskih razgovora uglavnom vođenih u Ovalnom uredu i Kabinetu.
Dužnost je preuzeo u siječnju 1961., a naprasno je ubijen u atentatu 22. studenog 1963. godine oko kojeg su se naknadno pojavile brojne teorije zavjere pa se mnogi više od 60 godina nakon pitaju - tko je zaista ubio Kennedyja i ispalio metke koji su promijenili tijek povijesti?
Možda i najdramatičnijih 26 sekundi u američkog povijesti uspio je zabilježili krojač porijeklom iz Ukrajine Abraham Zaprunder. Njegova snimka atentata kasnije je nazvana "Zapruderov film" i postala je jedan od glavnih tragova koji su doveli do uhićenja 24-godišnjeg bivšeg marinca Lee Harvey Oswalda optuženog za atentat.
Oswald se, navodno, prvotno skrivao u obližnjoj zgradi pa pobjegao s mjesta zločina. Warrenova komisija koja je istraživala okolnosti Kennedyjeve smrti zaključila je da je djelovao sam. Par sati nakon atentata je uhićen i pritvoren, a prije nego što je dočekao suđenje, dva dana kasnije ubio ga je vlasnik lokalnog noćnog kluba Jack Ruby u podrumu lokalne policijske postaje.
Ubojstvo Kennedyja do danas je ostalo "prijelomna točka" (pivotal point) u američkoj politici. Od tada je promijenjen način na koji funkcioniraju uredi predsjednika, premijera i drugih najviših dužnosnika država diljem svijeta. Do tada su u osiguranju najviših državnih dužnosnika uglavnom bile policijske ili vojne snage, a nakon atentata na JKF-a počele su se koristiti posebno obučeni profesionalni čiji je jedini zadatak zaštita važnih osoba i sprečavanje atentata (u Americi je za to zadužena Tajna služba).
"Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoju zemlju", kazao je tijekom svoje inauguracije, a ta se izjava i danas smatra legendarnom. Imao je ambiciozne predsjedničke ciljeve, neke od kojih je uspio provesti u djelo tijekom kratkog mandata - poput povećanja minimalne plaće i osiguranja socijalnih beneficija za članove obitelji preživjelih. Osnovao je Peace Corps i pokrenu plan da Amerikanci slete na Mjesec do kraja 1960-ih.
Tijekom predsjedničkog mandata imenovao je svog 35-godišnjeg brata Roberta Francisa Kennedyja za državnog tužitelja SAD-a. Nakon smrti JFK-a, Robert se kandidirao za predsjednika 1968., no doživio je jednako tragičnu sudbinu kada ga je tijekom kampanje ubio Sirhan Sirhan.
Iako su njihov brak obilježile brojne afere, žena koja je ostavila najviše traga u Kennedyjevom životu bila je supruga Jacqueline Kennedy Onassis, poznata kao Jackie O. Zanimljivo, Johna je njegov brat Robert F. Kennedy nagovorio da ju oženi zbog njezina obrazovanja. JFK ju je varao s mnogo žena, a ona je glumila da ništa o tome ne zna. Ipak, najviše glavobolje zadala joj je navodna Kennedyjeva romansa s pjevačicom Marilyn Monroe.
Richard Milhous Nixon (37. američki predsjednik)
Nakon ere senatora u Kaliforniji i uloge američkog potpredsjednika za vrijeme Dwighta Eisenhowera, Richardu Nixonu sve su se karte posložile 1969. kada je postao 37. predsjednik SAD-a. Na drugi mandat izabran je 1972. godine, no zbog upletenosti u aferu Watergate prvi je i jedini američki predsjednik koji je podnio ostavku.
Odrastao je u siromaštvu u vrlo konzervativnoj obitelji s četiri brata - Harolda, Donalda, Arthura i Edwarda koje su ubrzo obilježile tragedije. Arthur je umro sa sedam godina od tuberkuloznog encefalitisa, dok je Harlod preminuo sa svega 23 godine.
Nixon je diplomirao pravo na Sveučilištu Duke u Sjevernoj Karolini, a kako nije uspio pronaći posao vratio se u Whittier gdje je radio kao odvjetnik u malom gradu. Suprugu Thelmu Catherine Patriciu "Pat" upoznao je dok su glumili u produkciji društvenog kazališta. Vjenčali su se 1949. i zajedno dobili dvije kćeri.
Richard Nixon u studentskim danima pozira sa suigračima američkog nogometa iz tima Whittier College
Ubrzo nakon napada na Pearl Harbour za vrijeme Drugog svjetskog rata seli se u Washington DC gdje radi u Uredu za administraciju cijena. Tamo mu je bilo dosadno pa se s 29 godina pridružio mornarici. Iako nije imao borbenu ulogu tijekom rata, nagrađen je za službu i promaknut u poručnika zapovjednika. Ostavku na tu dužnost podnio je 1946. godine.
Odlučio se kandidirati za Zastupnički dom u Kongresu gdje mu je mandat obilježio njegov "antikomunistički križarski rat", stoji u njegovoj biografiji. Za mjesto u Senatu kandidirao se nekoliko godina kasnije gdje je, kao i u ranijoj kampanji, koristio taktiku blaćenja svoje protivnice Helen Douglas kada je i zaradio neslavni nadimak "tricky dick".
Kao odgovor na njegov pokušaj da natjera demokrate da glasaju za njega, demokratski odbor objavio je oglas u nekoliko novina s političkom karikaturom Nixona kako lopatom nabacuje sijeno i natpisom "Prevara u kampanji". Ispod karikature pisalo je "Pogledajte republikanski rekord Tricky Dicka Nixona". Nixon je odnio pobjedu, ali uz njega je ostao i ovaj nadimak.
Tijekom mandata predsjednika Eisenhowera, svoj potpredsjednički mandat usmjerio je na vanjsku politiku. U Moskvi se 1959. sastao sa sovjetskim vođom Nikitom Hruščovom. Nakon što je između njih izbila rasprava o sposobnosti svake nacije da osigura dobru hranu i život svojim građanima, njihov je susret nazvan "kuhinjskom debatom". Psovke su letjele na sve strane jer su oba čelnika svesrdno branila način života i navike svoje zemlje.
Nakon dva Eisenhowerova mandata, Nixon se odlučio uključiti u predsjedničku utrku, ali njegova kampanja 1960. doživjela je neuspjeh. Protivnik iz redova Demokrata bio mu je tada senator iz Massachusettsa, John F. Kennedy koji je želio dovesti "novu generaciju vodstva" u Bijelu kuću. Njihova je kampanja bila prva koja je koristila televiziju za reklame, vijesti i političke debate. Po prvi put u američkoj povijesti građani su na TV-u mogli pratiti predsjedničku kampanju u stvarnom vremenu.
Za prvu se debatu odlučio našminkati, no obukao je loše odabrano sivo odijelo u kojem je izgledao staro i umorno u usporedbi s mlađim i šarmantnim Kennedyjem koji ga je u konačnici pobijedio na izborima.
Senator J. F. Kennedy i potpredsjednik Richard Nixon rukuju se prije njihove televizijske debate 1960. godine
Kako su se približavali izbori 1968., najavio je ponovnu kandidaturu. Sada mu je na putu do Bijele kuće stajao drugi Kennedy - Robert F., mlađi brat ubijenog JFK-a. Robert je ubijen tijekom kampanje, a Demokrati su kao njegovu zamjenu predstavili Huberta Humphreya. Nixon je na tijesnim izborima pobijedio i postao 37. američki predsjednik.
Tijekom njegova mandata pamti se povijesna šetnja na Mjesecu Neila Armstronga i Buzza Aldrina, osnivanje Agencije za zaštitu okoliša i donošenje 26. amandmana američkog Ustava kojim se pravo glasa dalo 18-godišnjacima. Unatoč očekivanjima da će biti "predsjednik koji ništa ne radi", njegova je administracija poduzela niz reformi u politikama socijalne skrbi, građanskih prava i provođenju zakona.
Nakon "uspješnog okončanja američkih borbi u Vijetnamu", kako navodi Bijela kuća, i poboljšanja međunarodnih odnosa sa SSSR-om, postao je jedini predsjednik koji je podnio ostavku u jednom od najgorih političkih skandala u povijesti SAD-a.
Richard Nixon i Elvis Presley, Sonny West i Jerry Schilling u Ovalnom uredu Bijele kuće 1970. godine
Unatoč uvjerljivoj pobjedi na izborima 1972. i osvajanju drugog mandata, početak Nixonova kraja bila je afera Watergate koja je "zapalila Washington" i postala sinonim za zloupotrebu moći.
Sve je krenulo kada su petorica provalnika uhvaćena u zgradi Watergate, sjedištu Demokratskog nacionalnog odbora gdje su planirali ukrasti dokumente koji su Nixonu mogli pomoći na izborima te su prisluškivali Demokratsku stranku. Brzo se ispostavilo da su neki od provalnika povezani s kampanjom Nixona i Bijelom kućom, a istrage su otkrile da je njegova administracija pokušavala prikriti umiješanost u provali.
Istraga koja je uslijedila otvorila je Pandorinu kutiju zloupotrebe i prljavih trikova koji su uključivali političko špijuniranje, krivotvorenje korespondencije pa čak i krađu cipela kako bi se naštetilo Nixonovom rivalu. Tijekom idućih mjeseci, novinari Washington Posta otkrili su brojne sumnjive aktivnosti, a procurilo je i da je predsjednik potajno snimao svoje sastanke u Bijeloj kući. Tu je bila i ključna snimka na kojoj se čulo Nixona kako naređuje da se FBI-ju, koji je trebao istražiti provalu u Watergate, kaže da se "toga klone".
Nakon što su snimke iz Ovalnog ureda dokazale da je Nixon bio svjestan prikrivanja, u kolovozu 1974. dao je ostavku, a njegov potpredsjednik Gerald Ford preuzeo je vlast.
Sa suprugom se povukao na osamu imanja u Kaliforniji i napisao memoare te nekoliko drugih knjiga o međunarodnim poslovima i američkoj vanjskoj politici. Umro je od posljedica moždanog udara u New Yorku u travnju 1994., samo deset mjeseci nakon što je suprugu izgubio zbog raka pluća.
U drugom nastavku donosimo priče o Jimmyju Carteru, Ronaldu Reaganu, George H. W. Bushu i George W. Bushu, Billu Clintonu i Baracku Obami.
POGLEDAJTE VIDEO: Za Trumpa navijaju 50 Cent i Hulk. I Kamala ima svoje fanove. Hoće li zvijezde presuditi izbore?
