Od matematike do nuklearne bombe: Kako je jedan Mađar nepovratno promijenio svijet...
Njegovi proračuni i matematički modeli detonacije fisijske jezgre bili su ključni za uspjeh 'Projekta Manhattan'. Sve je dovelo do stvaranja prve dvije atomske bombe koje je svijet vidio
Aktualni sukob u Ukrajini ponovno je u žižu svjetske javnosti vratio opasnost od nuklearnog uništenja. Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je zaprijetio Zapadu novom vrstom podvodnog projektila „Posejdon“.
Posejdon se od konvencionalnih torpeda razlikuje po svojoj veličini i pogonskom sustavu. Pokreće ga minijaturni nuklearni reaktor, što mu omogućava praktično neograničen domet i sposobnost djelovanja na izuzetno velikim dubinama, a njegova glavna prednost je, prema tvrdnjama iz Kremlja, prije svega nečujnost tijekom plovidbe i neuhvatljivost za standardne sonare.
Sposobnost plovidbe daleko ispod dubina koje prate špijunski sateliti i pomorski sonarni sustavi te pri brzinama koje su navodno veće od konvencionalnih podmornica čini ga teškim za presretanje. NATO ga je označio kodnim imenom „Kanyon“. Ipak, moderna nuklearna era započela je mnogo prije Hladnoga rata, i to radom jednoga znanstvenika.
Genij koji je promijenio svijet
John von Neumann (https://www.ias.edu/von-neumann), rođen 1903. godine u Budimpešti, bio je jedan od najsjajnijih umova 20. stoljeća, ne samo u matematici nego i u znanosti općenito. Ovaj mađarsko-američki matematičar, fizičar, pronalazač, inženjer i ekonomist ostavio je dubok trag u gotovo svim područjima moderne znanosti — od matematike i kvantne fizike do ekonomije i razvoja računala.
Njegov je rad postavio temelje digitalne ere današnjih računala i interneta, a mnogi koncepti koje je razvio i danas čine osnovu funkcioniranja suvremenog svijeta.
Još kao dijete, von Neumann je pokazivao natprosječne sposobnosti — sa samo šest godina tečno je govorio više jezika — neki suvremenici navode čak osam, uključujući starogrčki i latinski, a s osam godina već je rješavao složene matematičke i algebarske zadatke. Studirao je u Budimpešti, Berlinu i Zürichu, gdje je stekao doktorat iz matematike.
Nakon toga preselio se u Sjedinjene Američke Države, gdje je proveo najveći dio svog života i radio na prestižnim sveučilištima, uključujući Princeton (https://press.princeton.edu/our-authors/von-Neumann-John), gdje je bio jedan od prvih članova Instituta za napredne studije zajedno s Albertom Einsteinom.
Doprinos kvantnoj fizici
Von Neumann je uveo matematičku strogost u kvantnu mehaniku kroz svoje djelo „Matematički temelji kvantne mehanike“ (https://arxiv.org/pdf/2406.02149) iz 1932. godine. U njemu je formulirao koncept operatora i Hilbertova prostora, koji su postali osnovni matematički jezik kvantne fizike. Njegov je pristup omogućio da kvantna teorija postane preciznija i matematički konzistentnija, što je znatno utjecalo na daljnji razvoj moderne fizike.
Tijekom Drugog svjetskog rata von Neumann se pridružio američkom „Projektu Manhattan“ (https://ahf.nuclearmuseum.org/ahf/profile/john-von-neumann/), gdje je radio na razvoju atomske bombe. Mnogi kasnije deklasificirani dokumenti američke vlade pokazuju da je von Neumann zapravo bio „drugi izbor“ za člana ove tada izuzetno tajne skupine znanstvenika, a da je prvi izbor bio upravo Einstein (https://www.energy.gov/management/articles/Manhattan-project).
Njegovi proračuni i matematički modeli detonacije fisijske jezgre bili su ključni za uspjeh projekta i doveli su do stvaranja prve dvije atomske bombe koje je svijet vidio — „Malog dječaka“ (Little Boy, koji je bačen na Hirošimu) i „Debeljka“ (Fat Man, koji je bačen na Nagasaki).
Razvoj prvog digitalnog računala
Ipak, njegov najpoznatiji doprinos čovječanstvu i znanosti nije razorna nuklearna tehnologija, nego razvoj prvog digitalnog računala. Godine 1945. objavio je rad koji opisuje koncept poznat kao „Von Neumannova arhitektura“, ideju da računalo može čuvati i programe i podatke u istoj memoriji.
Taj je princip postao osnova svih današnjih modernih računala te se koristi od prvih elektroničkih strojeva do suvremenih superračunala i mobilnih telefona.
Osim toga, zajedno s ekonomistom Oskarom Morgensternom razvio je i „Teoriju igre“ (https://cs.stanford.edu/people/eroberts/courses/soco/projects/1998-99/game-theory/neumann.html), tada potpuno novu i revolucionarnu granu matematike koja proučava racionalno odlučivanje i strategije u situacijama sukoba ili suradnje u svjetskoj ekonomiji i diplomatskim odnosima među zemljama.
Teorija igara danas ima široku primjenu u ekonomiji, politici, vojnoj strategiji, pa čak i u biologiji i modernoj umjetnoj inteligenciji. Von Neumann bio je poznat po briljantnoj inteligenciji, fenomenalnom pamćenju i duhovitosti.
Iako matematičar, njegovo je razmišljanje bilo duboko praktično, jer je uvijek tražio načine da teorije pretvori u tehnologiju i da im pruži praktičnu primjenu. Umro je 1957. godine u 53. godini života, ali njegovo je nasljeđe doista besmrtno — svako računalo i pametni telefon koji danas koristimo, svaka simulacija, algoritam ili digitalna mreža nose u sebi dio njegove vizije. Zato se može reći da John von Neumann nije bio samo matematičar i znanstvenik — on je bio arhitekt našeg današnjeg modernog svijeta.
POGLEDAJTE VIDEO: Europa promatra dok Putin i Trump komadaju Ukrajinu, Zelenski: 'Neću izdati svoj narod'