Prije točno godinu dana, talibani su preuzeli vlast u Afganistanu. Centralna vlast u Kabulu potpisala je kapitulaciju i mirno predala vlast predstavnicima talibana, a predsjednik Ashraf Ghani napustio je državu. Tako je okončana dvadesetogodišnja vladavina afganistanske vlasti potpomognute Sjedinjenim Američkim Državama.
Kada se stigne u međunarodnu zračnu luku Kabul, prvo što se primijeti su žene, odjevene u smeđe šalove i crne ogrtače, koje udaraju pečate u putovnice. Zračna luka, koja je prije godinu dana bila poprište panike mase ljudi koji su očajnički željeli pobjeći, sada je mnogo tiša i čišća. Redovi bijelih talibanskih zastava vijore se na ljetnom povjetarcu, reklamni panoi starih poznatih lica su prefarbani, piše BBC.
Što se nalazi iza ulaza u zemlju koja je preokrenuta naglavačke brzim talibanskim preuzimanjem vlasti?
Poruke su, u najmanju ruku, zapanjujuće.
"Žele da svoj posao prepustim bratu", piše jedna žena na platformi za razmjenu poruka.
"Zaslužili smo naše položaje svojim iskustvom i obrazovanjem, ako to prihvatimo, to znači da smo izdale same sebe", izjavljuje druga žena.
Ženama koje su u radile u Ministarstvu financija, prošloga je kolovoza naređeno da odu kući. Talibanski su im dužnosnici tada rekli: "Pošaljite životopise svojih muških rođaka koji se mogu prijaviti za vaš posao". Sada su osnovale grupu od 60-ak članova.
“Ovo je moj posao. Marljivo sam i teško radila više od 17 godina da dobijem ovaj posao i završim magisterij. Sada smo se vratile na nulu", kazala je žena koja je u strahu tražila da joj se sakrije identitet.
Za BBC je govorila Amina Ahmady, bivša glavna direktorica Uprave koja je uspjela pobjeći.
"Gubimo svoj identitet", kazala je ona.
Veliki naslov njihove skupine, "Žene vođe Afganistana", daje im snagu. Ono što žele je njihov posao.
Talibanski dužnosnici kažu da žene još uvijek rade. One koje zaista rade uglavnom su medicinsko osoblje, nastavnici i zaštitari, uključujući one u zračnoj luci. Talibani također naglašavaju da su žene, koje su nekoć imale oko četvrtinu državnih poslova, još uvijek plaćene.
Bivša državna službenica Ahmady ispriča je kako ju je na ulici zaustavio talibanski čuvar koji je kritizirao njezin hidžab iako je bila potpuno pokrivena.
"Imaš važnijih problema za rješavati od hidžaba", uzvratila mu je.
Strahovi od gladi muče ruralni Ghor
Osamnaestogodišnji Noor Mohammad i 25-godišnji Ahmad neprestano zamahuju srpovima kako bi očistili preostalu mrlju žita.
"Ove godine ima mnogo manje pšenice zbog suše", primjećuje Noor, a na njegovom licu vide se znoj i prljavština.
"Ali to je jedini posao koji sam mogao naći", dodaje.
Cijeli dan su na njivi za dva dolara dnevno.
"Studirao sam elektrotehniku, ali sam morao prekinuti studij da bih uzdržavao svoju obitelj", objašnjava.
"Prodao sam svoj motor da bih otišao u Iran, ali nisam mogao naći posao", objašnjava.
Sezonski rad u susjednom Iranu nekada je bio odgovor za one u jednoj od najsiromašnijih pokrajina u Afganistanu. Ali posao je presušio i u Iranu.
"Pozdravljamo našu braću talibane, ali trebamo vladu koja nam daje mogućnosti", kaže Noor.
"Siromaštvo i glad također su borba i veća je od pucnjave", dodao je Noor.
U dva najudaljenija okruga Ghora vlada gladi i veliko siromaštvo. Ceste su loše, jako se teško pristupa bolnicama, školski sustav loše funkcionira.
"Afganistanu je potrebna pozornost. Moramo spašavati ljudske živote i to ne treba miješati politiku", kaže mladi talibanski direktor zdravstva sa sveučilišnim obrazovanjem Abdul Satar Mafaq.
"Talibani su zatvorili srednje škole", kazala je osamnaestogodišnja Sohaila što ima goleme posljedice na mlade ambiciozne tinejdžerice poput nje.
Većina srednjih škola je zatvorena, po nalogu talibanskog vrha ultrakonzervativnih svećenika, iako su mnogi Afganistanci, uključujući talibanske članove, pozvali na njihovo ponovno otvaranje.
"Ja sam 12. razred, ako ne diplomiram, ne mogu ići na sveučilište", poručila je.
