Iako je u nekom periodu u potpunosti izbačena na margine, nuklearna energija vraća se na velika vrata. Barem se tako može suditi po najavama koje su stigle sa samita COP28, a gdje su 22 zemlje potpisale najavu o trostrukom povećanju kapaciteta nuklearne energije od 2020. do 2050. godine.
U toj deklaraciji, navodi se prepoznavanje "ključne uloga nuklearne energije u postizanju globalne nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do sredine stoljeća, ili oko sredine stoljeća“, a u skladu s Pariškim sporazumom iz 2015. godina.
Razlog je jasan
"Rekao bih da je glavni uzrok toga što se vidjelo da se mora relativno brzo provesti energetska tranzicija, a to je u postojećim okolnostima, pogotovo gospodarskim i ekonomskim, dosta teško učiniti, jer su fosilna goriva danas jeftinija nego u vrijeme Pariškog sporazuma“, pojasnio je za Net.hr energetski stručnjak Igor Dekanić ovaj novi veliki zaokret.
Dodaje da je kod jeftine nafte, jeftinog plina, jeftinog ugljena, teško provesti energetsku tranziciju, jer bez obzira na razvijene tehnologije i bez obzira na tržište uspjehe obnovljivih izvora energije, ukupna cijena kada se računaju indirektni troškovi, dakle distribucija električne energije u pametne mreže, izgradnja izvora i svega skupa, još uvijek obnovljiva energija nije tržišno konkurentna bez značajnih subvencija.
POGLEDAJTE VIDEO: Koliko je sigurno skladištiti istrošeno radioaktivno gorivo u NE Krško? Evo detalja
"U takvoj situaciji su se razvijene zemlje koje imaju i tehnologiju i koje je mogu jednostavno nabaviti jer imaju financijska sredstva, opet okrenule nuklearnoj“, kaže Dekanić.
"Pred jedno 10-15 godina se mislilo da će prirodni plin biti to svojevrsno tranzicijsko gorivo. Sada je to otpalo jer je prirodni plin isto fosilno gorivo. Prema tome, nuklearna energija je vjerojatno za razvijene zemlje, osobito one koje imaju i tehnologiju i raspolažu s rezervama urana i sirovine za proizvodnju električne energije iz nuklearnih izvora, za njih je to neka opcija za sljedećih 40 godina, jer toliki je radni vijek nuklearnih elektrana“, dodaje ovaj stručnjak.
Sva iskustva su dosad pokazala da su nuklearke sigurne u pogonu, osim ona poznata tri velika akcidenta koja su se dogodila. Prvi je otok Tri milje u SAD-u 1979. godine, a prema kojem je snimljen čuveni holivudski film. Taj slučaj nije doveo do tragedije jer je spriječeno taljenje jezgre i zbog toga jer je nuklearka imala oklopljenu zgradu. Drugi veliki akcident je bio Černobil 1986. godine, koji je doveo do velikog onečišćenja europskih zemalja, posebice istočne Europe i treći je bio Fukushima 2011. godine.
Problem skladištenja
"Poslije svakog od tih velikih nuklearnih akcidenata se na neki način napravio zaokret, usporenje, mnoge zemlje su bile protiv, bio je velik javni pritisak. Recimo, u Njemačkoj je imao za rezultat odluku o zatvaranju i postojećih nuklearnih elektrana i tako dalje", rekao je.
Dodaje da je jedina alternativa, odnosno mogućnost za to prijelazno gorivo, kako to gledaju razvijene zemlje, nuklearna energija. Emisija nuklearne energije je 0 i vrlo je sigurna u pogonu.
"Ona ima jedan veliki problem s kojim se svijet još nije suočio, a današnji svijet misli da će se s tim suočiti svijet za 40-50 godina, a to je kada se bude većina nuklearki morala demontirati i na siguran način skladištiti nuklearni ostaci. Ali to će rješavati neke buduće generacije", kaže.
Nuklearna energija je u ovom času izgledna budućnost dok se nismo suočili s pitanjem pospremanja i troška dekomisije nuklearki, a to će biti tek kada isteknu njihovi resursi trajanja, zavisno o toga kako je koja strana.
"To je rekao bih osnovni uzrok zbog kojeg se na COP-u 28 javljaju različite ideje o tome što bi bilo dobro i što bi bilo najbolje učiniti u energetskoj tranziciji", zaključio je Igor Dekanić u razgovoru za Net.hr.
