Njemački kancelar Olaf Scholz gradi ratni stroj i nije baš sklon Hrvatima, piše u nedjelju Večernji list, navodeći da je u pola godine poništena politika Angele Merkel.
Nakon što je prije pola godine u Njemačkoj vlast preuzela koalicija socijaldemokratskog kancelara Olafa Scholza (SPD), ministrice vanjskih poslova Zelenih Annalene Baerbock i liberalnog ministra financija Christiana Lindnera (FDP), manje od polovine birača danas vjeruje da će taj savez izdržati cijeli mandat. Prema prošlotjednom istraživanju agencije Civey za augsburški dnevnik Allgemeine, 47 posto njemačkih birača potvrdno je odgovorilo na pitanje hoće li koalicija izdržati do redovitih izbora u jesen 2025.
Ponuđeni odgovor “u svakom slučaju” zaokružilo je 19 posto, a “vjerojatno” 28 posto anketiranih. Među pristašama Semafor koalicije (nazvanoj tako po bojama stranačkih zastava), najviše onih koji su uvjereni u ustrajnost vlade ima među biračima SPD-a, njih 80 posto.
Ponovno pokretanje Njemačke
Poput sličnih ranijih anketa u kojima se ocjenjuje uspješnost neke vlade nakon prvih šest mjeseci vladavine, ni ova anketa zasigurno nije pravo mjerilo uspješnosti ili neuspješnosti vlade Olafa Scholza, ali pokazuje trenutačno raspoloženje njemačkih birača i ono čime su oni (ne)zadovoljni tijekom dosadašnje vladavine koalicije. Iako je potpisanim koalicijskim ugovorom glavni cilj nove vlade bila obnova zemlje, borba protiv klimatskih promjena, zaokret u prometu te nastavak projekata mirovinske reforme i socijalne politike, pandemija koronavirusa te prije svega rat u Ukrajini i uvedene sankcije Rusiji promijenili su postavljene prioritete i odredile novu politiku “ponovnog pokretanja” Njemačke.
Suzdržani i uvijek odmjereni kancelar Olaf Scholz, kojem su kritičari predbacivali nedostatak dijaloga s onima koji misle drukčije, morao je napraviti zaokret jer je rat zahtijevao da se potpuno iznova postave prioriteti. Promjena prioriteta ili bolje rečeno brzina zaokreta pogotovu je bila razvidna nakon njegova premijernog posjeta Sjedinjenim Američkim Državama i razgovora s američkim predsjednikom Joeom Bidenom, a ponajprije se odnosila na sigurnosnu i energetsku politiku Njemačke koja je dobila prednost u odnosu na zaštitu klime.
Kancelar je, zamjećuju analitičari, tada promijenio svoj i odnos svoje vlade prema ruskoj invaziji i uvođenju oštrih sankcija Rusiji uz najavu osnivanja posebnog fonda od 100 milijardi eura za opremanje njemačke vojske (Bundeswehra) i odvraćanja od mogućeg ugrožavanja sigurnosti Njemačke, piše noivnar Večernjg lista Stipe Puđa.
