Njemačka vanjska politika od početka ruske invazije na Ukrajinu pod povećalom je svjetske javnosti. Naime, mnogi se pitaju vodi li njemački kancelar Olaf Scholz konzistentnu njemačku politiku ili se gubi u razapetosti između više strana i interesa, pita se Politico u opširnoj analizi posvećenoj njemačkom kancelaru, koju prenosi Jutarnji list.
U vrijeme kada su zapadni saveznici sve više zbunjeni njemačkim objašnjenjima zbog čega Ukrajini ne šalje snažniju vojnu pomoć, Scholz Nijemcima daje do znanja da neće riskirati širi sukob i daje naslutiti kako ih spašava od nuklearnog rata.
"Ne smije doći do nuklearnog rata", rekao je Scholz za Der Spiegel u travnju: "Posljedice pogreške bile bi dramatične."
Iako većina Nijemaca, njih 58 posto, podržava slanje teškog naoružanja u Ukrajinu, polovica također vjeruje da Scholz, koji je cijelo vrijeme ambivalentan po tom pitanju, dobro upravlja krizom.
Tenkovi u Grčku umjesto u Ukrajinu
Njemački parlament je u travnju donio rezoluciju o isporuci teškog naoružanja Ukrajini, ali Scholz još nije poslao ništa. Ministarstvo obrane kaže da će isporučiti 15 protuzračnih tenkova do kraja srpnja i još 15 do kraja kolovoza. Problem je u tome što Nijemci imaju vrlo malo streljiva za tenkove Gepard, a da ironija bude veća, Ukrajina te tenkove nije niti tražila.
Ukrajina je, međutim, 24. ožujka podnijela zahtjev za nabavu povučenih tenkova od Rheinmetalla, njemačkog proizvođača oružja, za što je potrebno odobrenje vlade. Rheinmetall je 14. travnja ponudio Ukrajini prodaju do 100 obnovljenih Mardera i 1,5 milijuna komada streljiva za 153 milijuna eura, a prva serija mogla je biti spremna u roku od nekoliko dana, piše Politico te navodi da posjeduje dokumentaciju koja to potvrđuje.
Šest tjedana kasnije, dok su Rusi sve jače napredovali u ukrajinskoj regiji Donbas, Berlin je tek trebao dati zeleno svjetlo za prodaju. Umjesto toga, Scholz je u utorak najavio sporazum o zamjeni oklopnih vozila s Grčkom, prema kojem se tenkovi Marder šalju u Atenu, dok grčka vojska zauzvrat šalje Ukrajini svoja vrlo stara borbena vozila pješaštva BMP-1 iz sovjetskog doba.
Politico navodi da je Scholz prošli tjedan obišao žarišta sukoba u Maliju i drugim dijelovima Afrike, ali ne želi zakoračiti u Ukrajinu. Također, uporno odbija reći kako želi da Ukrajina "pobijedi" u ratu, govoreći tek da treba "preživjeti" te da "Rusija ne smije pobijediti".
Ne želi provocirati Putina?
Sve je to uslijedilo nakon prošlomjesečne zabune oko Scholzova sažetka razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Twitteru, u kojem je naveo da zahtjeva hitan prekid vatre, ali nije inzistirao na tome da ruske snage napuste Ukrajinu. Prošlog vikenda pak, Scholz je posijao još više sumnje u njemačku odlučnost kada je podijelio svoja razmišljanja o tome može li rat riješiti sukob, navodi Politico.
Uvriježeno je mišljenje u Berlinu da Scholz ne želi "provocirati" Putina, s kojim i dalje vodi redovite telefonske razgovore.
Zamjenik njemačkog ministra obrane izazvao je pomutnju prošlog tjedna opravdavajući embargo Berlina na teško oružje lažnom tvrdnjom kako se NATO složio da u Ukrajinu neće slati borbene tenkove i borbena vozila pješaštva zapadne proizvodnje. Ta tvrdnja je ubrzo razotkrivena.
Panika oko plina
Unatoč svim pričama u Njemačkoj o izgradnji više vjetrenjača i plutajućih terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG), što je pothvat koji će trajati godinama, gubitak ruskog plina, koji je znatno jeftiniji i lakši za distribuciju od alternativa, značio bi rušenje temelja njemačke industrijske baze, podsjeća Politico.
Mnogi od najvećih njemačkih poslodavaca, kao što je kemijski div BASF, koji u svojoj glavnoj tvornici troši jednaku količinu električne energije kao cijela Danska, ne mogu nastaviti s radom bez plina. A bez otapala, ljepila i plastike koje BASF proizvodi, velik dio ostatka njemačke industrije, od farmaceutskih proizvoda do automobila, našao bi se u neredu.
Embargo na naftu kao 'simboličan potez'
Njemačka se zalagala za embargo Europske unije na uvoz ruske nafte, koji je Vijeće i odobrilo ovoga tjedna, ne zato što vjeruje da će naštetiti Rusiji, već zato što zna da neće, piše Politico i dodaje kako je ljepota EU-ove zabrane ruske nafte za Njemačku u tome što je to vrlo simboličan potez koji će Berlinu olakšati nastavak otpora onome od čega najviše strahuje - embargu na prirodni plin.
I Putin i Scholz znaju da će Njemačka u doglednoj budućnosti više ovisiti o Rusiji nego obrnuto. U tom kontekstu, Scholzov stav prema pitanju Ukrajine ima smisla. Iako mu se događanja u Ukrajini ne sviđaju kao ni ostalim europskim čelnicima, može živjeti s tim, piše Politico i podsjeća da su, baš poput Scholza i njegovih socijaldemokrata, Angela Merkel i njezini kršćanski demokrati mogli su živjeti s ruskom invazijom na Gruziju 2008. godine, aneksijom Krima, ratom u Donbasu, rušenjem MH-17, trovanjem Alekseja Navaljnog i tako dalje.
