Nemiri u Ukrajini, rat u Siriji, strahote u Sudanu ili Nigeriji. Uz to dolaze podaci o Njemačkoj kao trećoj po veličini izvoznici oružja u svijetu te rasprave o nužnosti snažnijeg angažmana njemačke vojske izvan granica zemlje. A ove se godine obilježava i 100. godišnjica od početka Prvog svjetskog rata, velike katastrofe zapadne civilizacije. Tako ovogodišnji uskrsni marševi imaju i više nego dovoljno povoda i tema za svoje tradicionalne ophode, piše Deutsche Welle.
Ove se godine širom Njemačke očekuje oko 80 mirovnih demonstracija i ophoda, protestnih mitinga te mirovnih biciklističkih vožnji i planinarskih šetnji. Početak tog niza manifestacija je ove godine bio na Veliki petak u Dortmundu, gdje su mirovni aktivisti odali poštu ubijenim političkim zatvorenicima i protivnicima nacističkog režima koji su strijeljani u travnju 1945. godine, kratko pred kraj rata, u gradskom parku Romberg. Demonstracije i protestni marševi su održani i u nekim drugim gradovima, između ostalih i u istočnonjemačkom Chemnitzu, a nastavit će se sve do velikih završnih manifestacija na Uskršnji ponedjeljak u većim gradovima poput Bochuma, Frankfurta ili Hamburga.
Veliki broj manifestacija ne znači međutim nužno i veliki broj ljudi koji se na njima okupljaju. "Odaziv će po našim procjenama biti kao proteklih godina", najavljuje Willi van Ooyen iz Ureda uskrsnih marševa u Frankfurtu. Konkretno to znači od nekoliko desetaka sudionika u manjim mjestima, pa do nekoliko tisuća u većim. Kada se zna da je u najsvjetlijim danima njemačkog mirovnog pokreta početkom 1980-ih na Uskrsnim marševima sudjelovalo i do 700.000 ljudi, to naravno nije puno. Ali, masovna okupljanja i nisu glavni cilj mirovnih inicijativa i grupa u današnjoj Njemačkoj. "Nama je važno pokazati da je njemački mirovni pokret tu, da je prisutan i aktivan, i to u čitavoj zemlji", naglašava aktivist Ooyen, koji je istovremeno i predsjednik kluba zastupnika Ljevice u pokrajinskom parlamentu u Hessenu.
Prvi uskrsni marš u Njemačkoj održan 1960. godine
Uskrsni marševi u Njemačkoj su kao poseban oblik mirovnih protesta nastali krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je vlada bivšeg njemačkog kancelara Konrada Adenauera donijela odluku o tome da se u vojni arsenal Bundeswehra uključi i atomsko oružje. Prvi uskrsni marš u Njemačkoj je održan 1960. godine, a uzor mu je bila "Kampanja za nuklearno razoružanje" koja je 1958. održana u Velikoj Britaniji te na kojoj je sudjelovalo više od 10.000 ljudi.
Ipak, tokom sedamdesetih uskrsni marševi su izgubili na intenzitetu prije svega zbog politike nekadašnjeg kancelara Willyja Brandta, koji se zalagao za poboljšanje odnosa kao i za sklapanje odgovarajućih ugovora sa Sovjetskim Savezom, Poljskom i DDR-om. Do velike renesanse je potom došlo tijekom 1980-ih godina, kada su zabilježene i manifestacije sa najviše sudionika. Povod je bila odluka vlada kancelara Helmuta Schmidta da se u Njemačkoj stacioniraju tzv. krstareće rakete i rakete srednjeg dometa Pershing II koje su mogle biti naoružane atomskim bojevim glavama i koje su sve bile usmjerene prema ciljevima u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Godine 1990. je prvi put organiziran zajednički uskrsni marš duž nekadašnjih granica između Zapadne i Istočne Njemačke.
Posljednjih godina broj sudionika je znatno opao. Po mišljenju sugovornika DW-a, sada se puno teže pozicionirati jer je sve puno kompliciranije no što je to bio slučaj u vrijeme rasprave o razoružanju. To se primjerice jasno pokazuje u slučaju građanskog rata u Siriji, dok u Ukrajini poteškoću pričinjava recimo činjenica da se tamo u vladi pored "dobrih demokrata" nalaze i osvjedočeni desni ekstremisti. http://www.dw.de/uskr%C5%A1nji-mar%C5%A1evi-za-mir/a-17578844
