Nakon što se nagodio s državnim odvjetništvom o priznanju 11 kaznenih djela s područja gospodarskog kriminala Kordež je prije dvije godine osuđen na 7 i pol godina zatvora i 23.500 eura novčane kazne, na jednom od prvih "tajkunskih procesa" u Sloveniji s pravomoćnom presudom. To je dosad najviša izrečena kazna u Sloveniji za gospodarski kriminal.
Bio je slovenski menadžer godine
Kordež je više puta bio proglašavan slovenskim menadžerom godine, u vrijeme kad je njegovu lancu trgovina tehničkom robom koja se širila i u regiji dobro išlo, što je prekinuto recesijom i ekonomskom krizom, a osobito padom građevinskog sektora.
Prilikom izricanja presude Kordež je kazao da poštuje presudu iako se ne osjeća krivim. U kuloarima se govorilo da je žrtvovan nezadovoljnoj javnosti kao primjer da pravosuđe funkcionira jer nije kao drugi "tajkuni" koji su poduzeća privatizirali i zaduživali imao dobru političku zaštitu.
Na portalu Drugi svet Kordež najmanje jednom mjesečno objavljuje svoj blog koji ponekad prenose i popularniji mediji, jer vrvi analizama poslovanja i grafikonima.
Analizirao je i stanje u Agrokoru
Kodež je u travnju objavio i blog u kojemu je vrlo detaljno i dosta benevolentno analizirao novonastalo stanje u Agrokoru, nakon što se počelo govoriti o njegovu dugu i strukturnim teškoćama s nelikvidnošću.
Kao glavni problem Agrokora u toj je analizi Kordež spomenuo vrlo visoke kamate od čak deset posto koje je vlasnik Agrokora morao plaćati na uzete kredite.
Tvrdi da bi Agrokoru godišnje u bilanci ostajalo 200 milijuna eura da je dobivao kredite pod "normalnim" uvjetima i s uobičajenim kamatama, ali upozorava da su Todorića unatoč tome kreditima u njegovoj ekspanziji podržavale značajne banke i institucije, pa i onda kad se odlučio na kupnju Mercatora.
Iako upozorava da svoje teze iznosi na temelju proučavanja službene bilance i uz rezervu da u njima nema "kostura u ormaru", Kordež navodi da bi onaj koji se upusti u mogući otkup Agrokorovih dugova po diskontiranoj cijeni nakon što je poduzeće destabilizirano i izgubilo povjerenje financijskog tržišta na kraju mogao i zaraditi, a spominje i moguće "geostrateške vidike" cijelog slučaja.
