Kada bi moj sin koristio drogu, ubio bih ga. Izjavio je to predsjednik Filipina Rodrigo Duterte u travnju govoreći o svojoj kampanji protiv droge. No, sedam mjeseci kasnije i nakon sedam tisuća mrtvih u njegovom samoproglašenom ratu protiv droge, njegova djeca su živa ali djeca brojnih Filipinaca nisu.
Njegov rat protiv droge brzo je prerastao u kampanju protiv djece. Od srpnja od kada je on zasjeo na vlast obećavajući da će pobiti sve kriminalce, neki od najmlađih i najranjivijih filipinskih državljana doslovce su se našli u unakrsnoj vatri, s djecom starosti četiri i pet godina. Tisuće drugih ostali su bez roditelja, svjedočili sablasnim spektakularnim akcijama države u kojima su ljudi ubijani, preživjeli su pucnjave ili vidjeli osakaćena tijal bačena u područja na kojima se djeca inače igraju skrivača.
Suludi zakon
K svemu tome, sada Duterte i njegovi politički saveznici podržavaju zakon kojim bi se smanjila dob za kaznenu odgovornost s 15 na 9 godina pa bi se tako kao sumnjivci na meti policije našla i djeca koja još gotovo imaju i mliječne zube, piše Washington Post.
Skupine za ljudska prava i pravobranitelji za djecu taj potez predsjednika ocijenili su okrutnim i kontraproduktivnim. Podsjećajući kako je država boreći se protiv kriminalaca bila nasilna, mučila i ubijala ljude bez da im je bilo suđeno, izvršna direktorica Razvojnog centra za dječja ljudska prava Rowena Legaspi upozorila je da takav potez omogućava državi da bude nasilna prema djeci.
Ubojstvo dvoje mališana zgrozilo zemlju
Petogodišnja djevojčica Danica May Garcia ubijena je u kolovozu kada je njen ubojica došao uhititi njenog djeda, osumnjičenog za trgovinu drogom. Kada su napadači ušli u njen dom, djed je pokušao pobjeći proz stražnja vrata a djevojčica je taman izašla iz kupaonice. Metak ju je pogodio u vrat i izašao kroz njen drugi obraz.
Nedugo nakon toga, ubijen je četverogodišnjak koji se našao u unakrsnoj vatri između policije i njegovog oca, osumnjičenog za poslove s drogom. Oba su slučaja zgrozila javnost, no ništa nisu promijenila. Predsjednik je dvoje djece nazvao tek "kolateralnim žrtvama" njegove kampanje.
"U ovoj zemlji ima tri milijuna ovisnika o drogama i njihov broj i dalje raste. Ako ne iskorijenimo taj problem, iduća će generacija imati još većih problema. Ne postoji zakon koji kaže da ne smijem ugroziti kriminalce. Ne zanima me što dečki iz ljudskih prava o tome kažu. Imam obvezu očuvati ovu generaciju. Ako to uključuje ljudska prava, nije me briga. Moram sijati strah", kazao je predsjednik.
Najčešće mete siromašni
Za brojne tinejdžere i djecu strah je sada učestao. Zato što žive sa ili blizu onih koji su osumnjičeni za umješanost u trgovinu drogom izravne su žrtve nasilja i svjedoci povaćanja kriminala same države.
Među njima je 18-godišnji Ryan koji se našao u pucnjaci nasred ulice kada je ubijeno sedmero ljudi, od kojih su troje bili tinejdžeri. On je bio teško ranjen, no preživio je. Povukao se u jedan samostan u Manili i o svemu tek kaže: "Ovo je jedino mjesto koje je sigurno".
Među sedam tisuća ubijenih od prošlog srpnja najviše je onih slabijeg imovinskog stanja, a među onima koji su se našli na meti policije najčešće su oni mladi beskućnici koji znaju biti privredni samo kako bi poslužili kao brojke policajcima za određene operacije, a privodi ih se čak i zbog tetovaža.
