Dvojica vojnika opisuju svoje zločine: pogubljenja, masovna ukopavanja, uništavanje sela i silovanja. Monotono, tek pokoji treptaj odaje njihove emocije. "Pobijte sve što vidite i sve što čujete.", bila je zapovijed u kolovozu 2017., kaže vojnik MyoWinTun u videosvjedočenju. "I poslušali smo je", kaže, opisujući kako je sudjelovao u u masakru 30 muslimana Rohindža koje su pobacali u masovnu grobnicu u tornja kod vojne baze.
'Izrisali smo 20 sela'
Mijanmarska vojska/ilustracija
Otprilike u isto vrijeme, u susjednom gradu, vojnik Zaw Naing Tun opisuje kako je i njegov vod iz druge bojne slijedio gotovo identičnu direktivu: "Ubijte sve što vidite, bilo djecu ili odrasle. Izbrisali smo oko 20 sela", rekao je vojnik Zaw Naing Tun, dodajući da je i on bacio tijela u masovnu grobnicu.
Videosvjedočenje dvojice vojnika, koje je zabilježila pobunjenička vojska, prvi je put da su pripadnici Tatmadawa, kako se nazivaju mjanmarske oružane snage, otvoreno priznali da su sudjelovali u onome što UN naziva genocidom protiv muslimana Rohindža. U ponedjeljak su dvojica muškaraca, koji su prošlog mjeseca pobjegli iz Mjanmara, prebačeni u Haag gdje je Međunarodni kazneni sud otvorio slučaj u kojem se ispituje jesu li čelnici Tatmadawa počinili zločine velikih razmjera protiv Rohindža, prenosi NY Times
Zlodjela koja su opisala dvojica vojnika odgovaraju do sada skupljenim dokazima o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava i svjedočenjima više od jednog milijuna izbjeglica Rohindža koji su pobjegli u susjedni Bangladeš. Ono što razlikuje njihovo svjedočenje jest da dolazi od počinitelja, a ne od žrtava. "Ovo je monumentalni trenutak za Rohindže i narod Mjanmara u njihovoj trajnoj borbi za pravdu", rekao je Matthew Smith, glavni izvršni direktor Fortify Rights, nadzorne organizacije za ljudska prava. "Ti bi ljudi mogli biti prvi počinitelji iz Mjanmara kojem se sudi na ICC-u i prvi insajderski svjedoci na sudu."
Zapadni mediji ne mogu samostalno potvrditi istinitost njihova svjedočenja, no detalji u njihovim narativima podudaraju se s opisima desetina svjedoka i promatrača, uključujući izbjeglice, stanovnike Rakhinea, vojnike i lokalne političare.
I više je seljana neovisno potvrdilo gdje se nalaze masovne grobnice koje su vojnici opisali u svom svjedočenju - dokazi koji će se iskoristiti u istragama Međunarodnog kaznenog suda i drugim pravnim postupcima. Vlada Mjanmara više je puta porekla da takve lokacije stranice postoje.
Uletjeli u sela s puškama, mačetama, i plamenobacačima
Zločini koje su vojnici opisali - oko 150 ubijenih civila i deseci iništenih sela - samo su dio duge kampanje Mjanmara protiv Rohindža. I prikazuju usklađenu, proračunatu operaciju istrebljenja jedne etničke manjinske skupine. Pokolji Rohindža koji su kulminirali 2017. pokrenuli su jedan od najbržih izbjegličkih valova bilo gdje u svijetu. U roku od nekoliko tjedana tri četvrtine milijuna ljudi, kojima njihova država uskraćuje državljanstvo, iščupano je iz svojih domova u Rakhini, zapadnoj saveznoj državi Mjanmara, nakon što su oružane snage puškama, mačetama i bacačima plamena napale njihova sela.
Starcima su odrubljene glave, a mlade djevojke silovane; njihove marame su im strgnuli i potom ih koristili kao poveze za oči, rekli su malobrojni svjedoci koji su preživjeli. Liječnici bez granica procijenili su da je najmanje 6700 Rohindža, uključujući 730 djece, ubijeno od kraja kolovoza do kraja rujna 2017. Otprilike 200 naselja potpuno je sravnjeno od 2017. do 2019., rekli su Ujedinjeni narodi.
Nobelovka okaljala svoje nasljeđe
U izvještaju objavljenom prošle godine, misija za utvrđivanje činjenica Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda rekla je da "postoji ozbiljan rizik da se genocidne radnje mogu dogoditi ili ponoviti i da Mjanmar ne ispunjava svoju obvezu da spriječi genocid, istraži genocid i donijeti djelotvorne zakone koji kriminaliziraju i kažnjavaju genocid."
Vlada Mjanmara negirala je bilo kakvu orkestriranu kampanju protiv Rohindža.
Prošlog prosinca premijerka Daw Aung San Suu Kyi, dobitnica Nobelove nagrade za mir koja je odigrala ključnu ulogu u transformaciji Mjanmara iz vojne diktature u parlamentarnu demokraciju, branila je Mjanmar od optužbi za genocid u drugom slučaju, ovom na Međunarodnom sudu u Haagu. Otvoreno je pružila potporu vojsci te odbija jasno osuditi progon Rohindža.
Oduvijek u Mjanmaru, ali vlada ih tretira kao imigrante
Samo je nekoliko vojnika Tatmadawa kažnjeno, kratkim kaznama zatvora, zbog, kako kaže vojska, izoliranih incidenata u nekoliko sela. Iako su Rohindže autohtoni stanovnici Mjanmara, vlada ih smatra ilegalnim imigrantima, ne daje im državljanstvo, a još 1982. ukinuta su im sva građanska prava. Dužnosnici Mjanmara tvrde da su Rohindže, (odnosno bengalski muslimani kako ih nazivaju jer ih ne priznaju niti kao zasebnu etničku skupinu) spalili vlastita sela kako bi izmanipulirali međunarodnu javnost.
Upravo zato, svjedođenja dvojice vojnika razbijaju taj službeni narativ.
Čekaju se procesi protiv 'krupnijih'
Nije jasno što će se dogoditi s dvojicom muškaraca koji nisu uhićeni, ali su u ponedjeljak zapravo stavljeni u pritvor Međunarodnog kaznenog suda. Oni bi mogli svjedočiti u sudskom postupku i biti stavljeni u zaštitu svjedoka. Moglo bi im se suditi. Tužiteljstvo suda odbilo je javno komentirati slučaj koji je u tijeku, ali dvoje ljudi upoznatih s istragama reklo je da su muškarce posljednjih tjedana već opsežno ispitivali sudski dužnosnici. Međunarodni kazneni sud obično provodi kazneni progon osoba na visokoj razini optuženih za teška kaznena djela poput genocida ili zločina protiv čovječnosti, a ne vojnika.
Payam Akhavan, kanadski odvjetnik koji zastupa Bangladeš u tužbi protiv Mjanmara na Međunarodnom kaznenom sudu, ne bi komentirao identitet dvojice muškaraca. No, pozvao je na odgovornost kako bi se spriječile daljnje zločine nad 600.000 Rohindža koji ostaju u Mjanmaru.
"Nekažnjavanje nije opcija", rekao je Akhavan. "Nekakva pravda je bolja od nikakve pravde."
Izvještaji vojnika također će dati na težini odvojenom procesu na Međunarodnom sudu pravde, gdje je Mjanmar optužen za pokušaj "uništavanja Rohindža kao skupine, u cijelosti ili djelomično, korištenjem masovnih ubojstava, silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, kao i sustavnog uništavanja njihovih sela."
Taj je slučaj prošle godine pokrenula Gambija u ime Organizacije za islamsku suradnju od 57 država. Prošli su tjedan Nizozemska i Kanada najavile da će pružiti pravnu potporu naporima da Mjanmar bude odgovoran za genocid, nazvavši to pitanjem "koje brine cijelo čovječanstvo".
Dokaze je nemoguće ignorirati
U kolovozu 2017. godine, pješačke bojne 353 i 565 provodile su "operacije čišćenja" u područjima u kojima su muškarci rekli da jesu, u mjestima Buthidaung i Maungdaw. Zapovjednici za koje je vojnik Myo Win Tun rekao da su mu naredili da zbriše Rohindže - pukovnik Than Htikea, satnik Tun Tun i narednik Aung San Oo, djelovali su na tom području.
Toranj koji se spominje u svjedočenju postoji u blizini baze 552 lakog pješačkog bataljuna, na periferiji grada Taung Bazara, u blizini mjesta gdje je vojnik Myo Win Tun rekao da je pomogao iskopati masovnu grobnicu. Baza je dobro poznata na tom području jer su je, zajedno s dva tuceta graničnih mjesta, pobunjenici Rohindža napali 25. kolovoza 2017., potaknuvši brutalne vojne operacije protiv civila Rohindža.
Izbjeglice koje su živjele u selu u blizini logora 552 rekle su da su prepoznali vojnika Myo Win Tuna. Precizno su opisali mjesta dviju masovnih grobnica na tom području. Stanovnici koji su još uvijek u regiji, a razgovarali su s The Timesom, također su rekli da znaju za masovna groblja u blizini vojnog logora.
Buldožerima pokrivali masovne grobnice
Basha Miya, koji je danas izbjeglica u Bangladešu, rekao je da je njegova baka pokopana u jednoj od masovnih grobnica u bazi, zajedno s najmanje 16 drugih iz susjednog sela Thin Ga Neta, poznatog na rohindžskom jeziku kao Phirkhali. "Kad je se sjetim, zaplačem", rekao je. "Osjećam se loše što je nisam mogao prikladno pokopati."
Nakon što su vojnici tijela odbacili u dvije grobnice uz obale kanala, buldožerima su prekrili leševe, rekli su očevici. Vojnik Myo Win Tun rekao je da su on i drugi u jednom grobu sahranili osam žena, sedmero djece i 15 muškaraca. Selo Thin Ga Net izbrisano je s karte. Danas samo nekoliko bunara nagovještava da je tu nekada bilo mjesto Rohindža.
'Pucali smo na sve, silovali... Koliko? Izgubio sam pojam..'
U pohodu na sela oko Taung Bazara, vojnik Myo Win Tun (33) izgubio je pojam o tome koliko su Rohindža ubili on i njegova postrojba. Je li bilo 60 ili 70? Možda više? "Neselektivno smo pucali na sve", rekao je u videosvjedočenju. "Pucali smo u muslimanske muškarce u čela i tjerali ih u rupu." Također je silovao žene, rekao je.
Vojnik Zaw Naing Tun, bivši budistički redovnik, priznaje kako se i on svega sjeća kroz maglu, jer su se ubojstva njegove bojne od oko 80 Rohindža protegla iz sati u dane. Vojnik je rekao da su on i drugi pripadnici njegove bojne prošli kroz 20 sela u okrugu grada Maungdawa, uključujući Doe Tan, Ngan Chaung, Kyet Yoe Pyin, Zin Paing Nyar i U Shey Kya.
Neka su od tih sela spaljena do temelja. Bashir Ahmed rekao je da su bataljuni Tatmadawa ušli u njegov rodni grad, Zin Paing Nyar, rano 26. kolovoza 2017. "Otvarali su vatru kad god bi zatekli nekoga ispred sebe", rekao je. "Spalili su nam kuće. Ništa nije ostalo." Prema svjedočenju preživjelih, u mjestu Zin Paing Nyaru ubijeno je više od 30 stanovnika.
Vojnik Zaw Naing Tun (30) rekao je da je on i još četvorica pripadnika njegove bojne ubili sedmero Rohindža u Zin Paing Nyaru. Zarobili su 10 nenaoružanih muškaraca, vezali ih konopcima, ubili i pokopali u masovnoj grobnici sjeverno od sela, rekao je u videosvjedočenju.
Postoje neka odstupanja između svjedočenja vojnika i onih Rohindža. Redovnik Myo Win Tun opisao je toranj istočno od baze 552 koji je zapravo jugozapadno.
'Nisam silovao jer sam bio preniskog ranga, držao sam stražu'
No, većina ostalih detalja potkrijepljena je izjavama svjedoka i preživjelih. U selo Ngan Chaungu, čiji je dio pošteđen uništenja, petorica ili šestorica vojnika iz Lakog pješačkog bataljuna 353 stigla su jedno popodne potkraj kolovoza 2017. godine i izdvojili pet žena za silovanje, rekao je stanovnik koji još uvijek živi u zaseoku. Muževi žena su kasnije ubijeni, rekli su on i drugi stanovnici.
Vojnik Zaw Naing Tun rekao je da nije počinio seksualno nasilje jer je bio preniskog ranga da bi mogao sudjelovati. Umjesto toga, držao je stražu dok su drugi silovali, rekao je.
Obojica vojnika koji su priznali da su ubijali Rohindže i sami su pripadnici etničkih manjina u zemlji u kojoj je progon takvih skupina institucionaliziran. Ranije ove godine, par je završio u pritvoru Arakanske vojske, etničke milicije Rakhine koja se trenutačno bori protiv Tatmadawa, koja je snimila njihova videopriznanja. Oboje su rekli da su napustili Tatmadaw.
Dezerterstvo sve veći problem mjanmarskoj vojsci
Dezerterstvo je poseban problem u zonama sukoba etničkih manjina, kažu vojni insajderi. Vjeruje se da je oko 60 vojnika dezertiralo iz lakog pješačkog bataljuna 565.
"Bio sam rasno diskriminiran", rekao je u svom videosvjedočenju vojnik Myo Win Tun, pripadnik etničke skupine Shanni, u rijetkom naletu osjećaja.
Kasnije će monotonim glasom opisati kako je njegov zapovjednik, pukovnik Than Htike, naredio bataljunu da "istrijebi" Rohindže.
"Sudjelovao sam u ubojstvu 30 muslimanskih nevinih muškaraca, žena i djece pokopanih u jednom grobu", rekao je dok se stoički suočio s kamerom.
