Iako na prvi pogled djeluje idilično, selo Čekančevo u Bugarskoj odiše teškim siromaštvom. U njemu živi još svega tristotinjak ljudi, a posla ovdje gotovo da nema, javlja Deutsche Welle. Jedini tračak za mnoge je državna lutrija čije srećke obećavaju izlaz iz bijede. No, za to treba imati sreće. Kao što ju je imao seoski junak Georgi Lazarov. Prije godinu dana je kupio jednu instant srećku i ostrugao 50.000 eura. On je jedini dobitnik glavnog zgoditka iz Čekančeva.
"Igram jer u našoj državi nema ničeg drugog, u lutriji je sva istina. Ovdje nema ničega, nema ni zakona. Zato je lutrija jedina prava stvar, ako dobiješ, postaneš netko i nešto, ako ne, onda ništa. To je tako", rezignirano će sretni dobitnik Dimitrov.
Njegova sestra Petja prodaje srećke, a i sama je velika ljubiteljica igara na sreću. Kaže da potroši 50 eura mjesečno na srećke, ali nikad nije dobila više od 75 eura.
Jedna srećka košta između tri i deset eura, a to je puno u zemlji u kojoj većina plaća i mirovina nije viša od 300 eura. Ima i onih koji brzo odustanu i postanu frustrirani kada vide da im je sreća okrenula leđa. Jedan od njih je i Martin Jovčev: "To je prijevara. Na stotinu srećki nađe se jedna ili dvije na kojima se dobije pet eura. To je sve. Oni jednostavno mlate pare".
Sretan dobitak na lutriji obogatio cijeli grad
Lažni dobročinitelji
Oni koje Jovčev proziva je tvrtka Nove igre iz Sofije, koja pripada jednom bugarskom oligarhu. Njihove reklame kojima na internetu i televiziji ljude stalno bombardiraju obećanjima o velikom bogatstvu sveprisutne su u Bugarskoj. I Georgi je kao dobitnik imao svojih pet minuta televizijske slave. Zbog toga godišnje prodaju 100 milijuna srećki, a kupuje ih čak 57 posto Bugara, ili oko četiri milijuna ljudi.
Nove igre ne daju ništa od prihoda u socijalne ili dobrotvorne svrhe, što je u svim drugim članicama EU-a zakonska obveza. Ipak, direktor Dimitar Ganev misli za sebe da je dobročinitelj.
"U našoj zemlji nedostaje pozitivnih osjećaja u svakom obliku i to je naš problem. Ako prenesemo ljudima pozitivne emocije, oni postaju naši klijenti i zabavljaju se. Stvarno ne mogu razumjeti kako netko može postati ovisnik samo zato jer je kupio nekoliko srećki da bi iskušao svoju sreću", tvrdi Ganev.
Burza za sirotinju: Djeca kupuju srećke od džeparca za užinu
No, ima ljudi koji upravo u tome vide problem. Psiholog Plamen Dimitrov jedan od njih. Podcrtava što zapravo znači ovisnost o igrama na sreću: "Lutrija je burza za sirotinju, očajne ljude, koji bi, da imaju drukčiji socijalni i ekonomski status, investirali u druge stvari. Najpogubniji je utjecaj na mlade. Vidio sam djecu koja kupuju srećke od džeparca za užinu."
Ni sreća Georgija Lazarova nije trajala dugo nakon osvajanja glavnog zgoditka na lutriji. U Čekančevu je kupio kuću za svoju obitelj. No, odnedavno je ovaj automehaničar bez posla i boji se da će je morati prodati.
"Bio sam baš sretan, osjećao sam veliko zadovoljstvo. Mislio sam da sam dobio puno, da je to ogromna stvar. Mislio sam da sam uspio, ali se ispostavilo da to nije baš tako. Zapravo sam novac brzo potrošio", smatra Lazarov.
Snovi još žive u Čekančevu, iako bogatstvo i sreća nikako ne dolaze. Umirovljenik Hristo Dimitrov nikada ništa nije dobio. Ipak, troši pola svoje mirovine na instant-lutriju. Supruga i on sanjaju o tome da posjete kćer koja živi u Njemačkoj, da vide München i dvorac Neuschweinstein u Alpama. Zato struže srećke i ne odustaje: "Da vidimo taj dvorac u stvarnosti, a ne samo na slikama. Da ostanemo u Njemačkoj 30 dana kao ljudi."
