William Joyce, dok je bježao sjevernom Njemačkom, u svibnju 1945. vidio je skupinu britanskih vojnika kako skupljaju drva za vatru. Umjesto da potajice produlji, bio je toliko uvjeren u svoju nepobjedivost da im je rekao "Ima ih ovdje". Nije imao sreće – vojnici su bili pripadnici vojne obavještajne službe i glas im je bio itekako poznat iz radijskog programa "Njemačka zove", propagantnog kanala kojeg je Treći Reich emitirao sve do pred sam kraj rata.
Naslušali su se oni kako je William hvalio Hitlerovo "nadljudsko junaštvo" proklinjao Winstona Churchilla kao izdajicu koji se "pokorio židovskim gazdama". Slušali su ga i kako je samo tjedan dana prije toga govorio o strašnom "oružju odmazde koji je već na putu za Englesku" i pozdravio slušatelje s "Ich liebe Deuchtland! Heil Hitler i doviđenja".
Jedan časnik izvukuao je revolver. "Da niste kojim slučajem vi William Joyce?" pitao je. Joyce je posegnuo rukom prema džepu u kojem su mu bili lažni dokumenti, časnik je opalio i Joyce je ranjen.
'Budala sigurno, ali bezazlen'
Prilično komično hvatanje samo je potvrdilo ono što su mnogi mislili o Joyceu: kako je riječ o budali koja nije naštetila Britaniji. Tvrdili su da je ionako "slučajni izdajnik", kako je u stvari žrtva njemačke progande i uvučen u mašineriju Trećeg Reicha. Neki su čak tvrdili da je nepravedno obješen – na suđenju se postavilo pitanje kako može biti osuđen za izdaju obzirom na to da je rođen u SAD-u. Čak su i njegovu smrt mistificirali i pisali kako je smireno igrao šah dok je čekao smaknuće te kako je bio potpuno zaluđen (pogrešnim) stavovima kojima je ostao dosljedan i samo uhvaćen u vihoru rada.
'Najgori mali Hitler'
No autor nove biografije Colin Holmes ističe kako je Joyce odvratan kao osoba na svim poljima, a politički daleko od zavedene marionete, prenosi Daily Mail. Bio je nasilnik, mlatio je suprugu, pijanica i parazit. Ne samo da je bio predani nacist i antisemitist do te mjere da je bio previše ekstreman čak i za zloglasnog Oswalda Mosleya, predsjednika Britanske unije fašista (koji ga je 1937 izbacio iz stranke), nego je maštao o tome kako će postati Fuhrer Britanije nakon što "pobjedonosni Treći Reich protjera Churhila i njegovu svitu".
"Ne žalite ga. On je mali Hitler najgore vrste" ističe prof. Holmes.
Irac katolik na strani protestanata
Joyce je rođen u New Yorku 1906. Majka mu je bila anglikanka, a otac Irac katolik. Kad je imao tri godine otišli su u Irsku. Tamo je, kako tvrdi, bio pobornik unitarista zbog čega je bio meta Irskih separatista, a tvrdio je kako su pokušali i atentant na njega dok je bio u srednjoj školi. Kao tinejdžer, pametan, pun sebe i s neobičnom fiksacijom na Napoleona, otišao je u Englesku kako bi se pridružio vojsci. Odbili su ga iz zdravstvenih razloga što je bio težak udarac njegovom samopuzdanju.
Židovi mu bili dežurni krivci
Razočaranja su se nizala kako je 20-ih godina životario kao student i preživljavao od naknada za privatne poduke. Privukao ga je fašizam, osobito anti-semitizam jer je za sve svoje nedaće krivio Židove. Počeo se baviti politikom, držati žestoke govore,. Trudio se izgledati što više kao Hitler – tanke usne držao je u namrštenoj grimasi, "uzgojio" je brčiće, i počeo je zalizivati kosu na stranu. Komični 'pruski' izgled upotpunjavao je veliki ožiljak kojeg je zaradio kada je politički protivnih isjekao britvom od uha do čeljusti. Joyce je uvijek tvrdio da ga je napali židovski komunist, no u novoj biografiji podastrijeti su dokazi kako je napadač bio Irac koji mu se htio osvetiti za unitarističko djelovanje u Irskoj. Postao je zadužen za propagandu Britanske unije fašista, no zbog ega je došao u sukob s Oswaldom Mosleyem.
Joyce je tvrdio kako je Mosley postao "premekan" i 1937 izbačen je iz stranke. Počeo je zagovarati pobjedu Hitlera pa čak i okupaciju Velike Britanije koja je prema njegovom mišljenju bila "gnjezdo guja koje vode ishlaljeli liberali i gramzivi Židovi". U zadnji čas je izbjegao uhićenje: malo prije početka rata, 1939 bježi iz Britanije i u Njemačku. No kako bi izašao iz zemlje trebala miu je putovnica, a kako bi je dobio morao je potpisati kako je "Britanac rođenjem". Ta laž će mu se obiti o glavu nekoliko godina kasnije.
Maštao da će biti Fuhrer
Iako je supruga kasnije tvrdila kako su se planirali vratiti i kako su ostali zatečeni u Berlinu, Holmes dokazuje kako je Joyce slijedio potpuno drugačiju strategiju. Bio je uvjeren kako Njemačka mora uništiti Veliku Britaniju kako bi mogla oživjeti. Sebe je naravno vidio kao središnju osobu nacističkog ponovnog rođenja Velike Britanije. A čak i ako propadne, uvijek je računao na američko državljanstvo, koje bi ga zaštitilo od Britanske odmazde.
U Berlinu želio je raditi za ministarstvo vanjskih poslova, a oni su ga uputili u ministarstvo propagande. Već za dva tjedna počeo je voditi svoju radijsku emisiju. Za Jozefa Goebbelsa, ovaj novi dečko bio je pravi dragulj, kada je počeo puniti britanski eter svojim emisijama u kojima zlokobno najavljuje pobjedu nacizma i Trećeg Reicha. Nakon što je pala Francuska, tvrdio je da Britanija iduća. Winstona Churchila napadao je kao "lažljivo, grgljajuće kopile" i slavio dok su bombarderi sijali smrt po Londonu.
Uobičajena predodžba je kako Britanci njegove propagandne emisije nisu shvaćali ozbiljno i samo su se smijali na tamo nekog lika koji blebeće iz Berlina.
No istina je ipak malo drugačija. Velika Britanija bila je prilično podijeljena zemlja, osobito 1940. Većina Europe bila je pod nacističkom čizmom, a SAD i Sovjetski savez još nisu ušli u rat. Mnogi su zagovarali mir s Trećim Reichom, kako bi se izbjeglo najgore.
Ponekad pogodio 'u sridu'
Tvrdnjama kako je demokracija prevara, pitajući Britance zašto bi ginuli za Francuze i Poljake, i prijetnjama o masovnom uništenju, Joyce je samo dolijevao ulje na vatru. Vlada je odlučila ne ometati signal niti je zabranila slušanje, pozivajućiu se na slobodu govora i uzdajući se u zdrav razum. No Joyce je ipak uspio pokolebati neke. Njegova (najčešće lažna) izvještavanja o potopljenim brodovima uznemirila bi obitelji, a prognoze i predviđanja uplašila su mnoge.
"Pričao je puno piz..ija i 75 posto onoga što je kaže je potpuna laž. Ali ponekad pogodi 'u sridu' i to je ono zbog čega se zamislite" prisjeća se jedan vojnik.
No sve je više gubio kontrolu nad privatnim životom. Strastveni pušač počeo je piti sve više. Često se svađao sa ženom a nerijetko ju je i tukao. Na koncu su oboje imali ljubavnike, pri čemu se nasilnik hvalio kako "može probuditi animalnu požudu svake žene". A 1940., nakon što je Hitler odustao od Britanije i okrenuo se Rusiji, počeo se rušiti i megalomanski san o njemu kao Britanskom Fuhreru, a kada je Crvena Armija slomila Treći Reich potpuno se slomio.
Nitko i ništa
Skroman kakav je, tvrdio je da je sve moglo biti drugačije "Da sam samo bio bliži Vođi, Njemačka ne bi bila poražena". Sebe je vidio kao osovinu nacizma, no realno, u Njemačkoj nije bio nitko i ništa. Nikada nije ni upoznao Hitlera niti se rukovao s Goebbelsom.
No očekivao je kaznu "Moja žrtva neće biti uzaludna. Jednog dana, iz ruševina Europe, ustati će ideja za koju sam se borio – nacionalsocijalizam kao spasitelj Zapada".
Nakon što je uhvaćen, svi su se slagali da bi trebao visjeti zbog veleizdaje, no odvjetnici su bili u nedoumici. Je li propaganda veleizdaja ili se to odnosi samo na špijune i sabotere? Je li podložamn britanskim zakonima ako je rođen u SAD-u. No sam si je presudio – u zahtjevu za putovnicu potpisao je da je Britanac, a u knjizi koju je dijelio zarobljenim Englezima hvalio se kako svakodnevno čini izdaju. Trebalo je točno 23 minute da porota odluči da je kriv. Obješen je 1946. i tako je postao zadnja osoba koja je visjela zbog veleizdaje u Britaniji.
