Oružje kojim je Hitler naumio sravniti London sa zemljom bio je 'supertop' V-3, konstruiran u ogromnom podzemnom bunkeru duboko u vapnenačkim stijenama sjeverne Francuske.
Slabašna moć 'supertopa'
Izvorno se radilo o topu s 25 cijevi iz kojih su, ispaljivanjem po jednog u minuti, ubojiti projektili trebali doseći 160 kilometara udaljeni London i preokrenuti tijek rata ponovno u korist nacističke Njemačke.
Supertop je doslovce iz planine u kojoj je bio 'ugrađen' trebao imati domašaj preko cijelog kanala La Manche do Londona. Na probnim gađanjima, kojima je nazočio i sam Hitler, projektil je u svibnju 1944. dostigao udaljenost od 88, a dva mjeseca kasnije 93 kilometra. Na koncu su u siječnju i veljači 1945. iz supertopa ispaljeno oko 180 projektila. Njihova učinkovitost bila je slabašna i uopće nije opravdavala naziv "supertopa". Njime je usmrćeno tek deset ljudi, a ranjeno 35.
Idealni parametri za gađanje Londona
Sama izrada oružja bila je obavijena velom tajne, a takvom je uglavnom i ostala jer je oružje bilo uništeno, a od čitavog projekta ostalo je sačuvano malo fotografija i dokumenata.
Da bi dosegnuo do Londona, projektil ispaljen iz supertopa trebao je postići brzinu veću od 1500 metara u sekundi. Svaka cijev bila je duga 130 metara i nagnuta pod uglom od 50 stupnjeva što su po mišljenju stručnjaka koji su naknadno rekosntruirali mogućnost ovog oružja, bili idealni parametri za gađanje Londona.
Ubrzanje projektila trebalo je omogućiti niz punjenja duž cijevi. Važan je bio i precizan 'tajming' dodatnih punjenja što se trebalo postići električnim putem.
KAKAV BI TO UŽAS BIO: Nacisti su bili na korak do izrade atomske bombe
Tri ključna problema
Na sačuvanim fotografijama ne vide se ni elektirčni kablovi, a ni sustav za lansiranje projektila. Stručnjaci koji su su kasnije proučavali supertop zaključili su da se punjenje aktiviralo toplinom plina iza projektila.
Također, pretpostavlja se kako su nacistički inženjeri imali problema s 'uštimavanjem' tajminga ispaljivanja zbog curenja vrelog plina iza projektila. Drugi problem bio je dizajn projektila koji je trebao biti aerodinamičan zbog nadzvučne brzine.
Treći je problem bila stabilnost projektila. Prvi testovi pokazali su da se projektil nekontrolirano kretao, navodno stoga što cijev nije imala žljebove. Čini se da taj problem nije nikada bio riješen.
TOP-LISTA NACISTA: Ovo su (bili) najtraženiji zločinci Trećeg Reicha
Tragični kraj Projekta Anvil
Saveznici nisu znsli za "supertop" sve dok kanadske trupe nisu zauzele to mjesto nakon iskrcavanja u Normandiji. Znali su tek da Nijemci na tom mjestu razvijaju neko ružje ulažući velika sredstva i napore.
Amerikanci su ondje planirali napasti ih teškim bombarderom na daljinsko upravljanje nakrcanim s 12 tona bombi. Zrakoplov je trebalo strmoglaviti ravno na nacistički vojni kompleks Mimoyecques nedaleko od Calaisa. Međutim, ta operacija nazvana Projekt Anvil završila tragično.
Pogibija Kennedyjevog starijeg brata
Zrakoplovom B-24 Liberator pilotirao je Joseph Kennedy jr., stariji brat budućeg američkog predsjednika Johna F. Kennedyja. Plan je bio da on i kopilot Wilfred Willy na željenoj visini odrede pravac zrakoplovu i katapultiraju se, dok je letjelica pored njihove trebala tada preuzeti kontrolu nad bombarderom.
Međutim, zrakoplov je neočekivano eksplodirao u zraku iznad Blythburgha u engleskom Suffolku, dvadesetak minuta nakon polijetanja. Eksplozija je bila toliko snažna da tijela Kennedyja i Willyja nikada nisu pronađena. Tek desetljećima kasnije skupina je stručnjaka, istražujući taj slučaj, zaključila da je uzrok eksploziji bilo pregrijavanje solenoida, jedne vrste elektromagneta korištenih u izradi bombi, koji su izazvali prijevremenu detonaciju.
'Visoki dječak' uništio kompleks
Njihova je pogibija bila uzaludna jer saveznici nisu znali da je kompleks u Mimoyecquesu bio napušten nakon jednog ranijeg bombardiranja kada je na njega bačena bomba nazvana 'Visoki dječak' (Tallboy bomb). Bačena s 4500 metara bila je dizajnirana da se 'ukopa' u vapnenačku stijenu i izaove manji potres.
Osam takvih bombi pogodilo je lokaciju gdje se nalazio nacistički supertop, skupa s bunkerima, podzemnom mrežom tunela i skladištima streljiva.
Ne bi promijenio tijek rata
Čak i da iskrcavanje u Normandiji nije uspjelo, malo je vjerojatno da bi Hitlerov "supertop" postao oružje koje bi promijenilo tijek rata, zaključuje Hugh Hunt u svome tekstu objavljenom na portalu iflscience.
Osim brojnih tehničkih detalja koje je trebalo usavršiti, najveća je mana bila i nepokretnost topa koji je takav bio laka meta. Čak i da nije bio uništen bacanjem Tallboy bombi, teško da bi mogao nanijeti veliku štetu Londonu, za čije je uništenje bio konstruiran.
