Naime, Detroitu su dugovi narasli su na oko 14 milijardi kad su se odlučili proglasiti stečaj. Od tog iznosa mnogim njemačkim gradonačelnicima i gradskim vijećnicima može doći da se slatko i od srca nasmiju, piše Deutsche Welle. Naime, toliko je zaduženo i šire područje Kölna - a nema malo gradova koji su u dubljem minusu.
Primjerice, grad Bremen ima gotovo 19 milijardi eura duga ili gotovo 29 tisuća eura po stanovniku. U ukupnom iznosu i jedan Hamburg duguje gotovo 25 milijardi eura, a najgori slučaj je svakako glavni grad, Berlin. Naime, makar se tamo još uvijek gradi na sve strane, planiraju megalomanski aerodromi i obnova kojekakvih starih palača, Berlin jedva da ima novca i za postaviti šator. Ekonomski uzevši, bilo bi najpametnije prodati taj grad prvom tko pokuca na vrata i to, kako Nijemci kažu, für Apfel und Ei (za jednu jabuku i jedno jaje) i da ga nose gdje hoće - zajedno sa njegovih 61,3 milijarde eura duga!
Drugačiji sustav financiranja u SAD-u i Europi
Ipak, usporedbe gradova u SAD i u Njemačkoj nisu baš tako jednostavne, objašnjava Ralph Brügelmann iz Instituta za gospodarstvo Njemačke iz Kölna. U Americi vlada temeljno načelo kako se svatko može pouzdati samo na sebe, svaki grad odlučuje o svom porezu i ako gospodarstvo ne ide dobro, onda i grad može stradati. Naravno i u Njemačkoj i u mnogim drugim zemljama Europe gradovi ubiru poreze, ali tu je mnogo važniji drugi izvor prihoda, onaj koji podiže država i onda dijeli pojedinim lokalnim upravama već prema broju stanovnika i drugim pokazateljima.
Doduše, kako objašnjava profesor Berthold Wigger sa Instituta za tehnologiju u Karlsruheu, to onda znači i da su njemački gradovi financijski mnogo manje samostalni nego što su to gradovi u SAD. Tamo pak gradovi mogu izdavati takozvane "Municipality bonds", komunalne obveznice i onda sami snose sav rizik. U Njemačkoj takva mogućnost uopće ne postoji, a u njemačkom federalnom sustavu postoji i pretpostavka da će pokrajine pomoći jedni drugima, a pomaže i federacija.
Europa se ne može odreći solidarnosti
Profesor Wigger priznaje kako to načelo solidarnosti i pomoći "onda ne vodi dovoljnoj brizi da se ne zapadne u tešku situaciju". I upravo se to dešava u njemačkim gradovima koji imaju čitav niz 'kišobrana' koji će ih spasiti iz nevolja. Bi li možda bilo bolje da se i neki grad u Njemačkoj 'pusti' da ode u bankrot pa da se ostali 'opamete'? Ekonomskim stručnjacima nije lako odgovoriti na to pitanje. Konačno, solidarnost se svodi na pravo svakog građana u ovoj zemlji da živi u koliko-toliko sličnom blagostanju, da ima škole i bolnice, gradski prijevoz, kazalište i javne bazene - pa makar imaju gospodarskih problema.
Profesor Wigger zato podsjeća da se čitava Europa ne može jednostavno odreći tog svog načela solidarnosti - a to se vidi i na primjeru Grčke. I tamo su sve zemlje Europske unije uglas tvrdile kako "neće biti pretakanja novca" iz jednih u druge zemlje Unije - ali isto tako i predsjednik ESB Draghi govori o "neograničenoj" pomoći, a njemački ministar financija Schäuble uporno ponavlja kako se "neće dopustiti bankrot Grčke". A dugovi Grčke su kudikamo veći od dugova grada Berlina, a i Grčka ima mnogo dužu i mnogo slavniju prošlost nego što ga ima Detroit.
