Medicinska sestra Snežana Ristić iz Kragujevca svojom objavom na Facebooku podigla je veliku prašinu i digla Srbiju na noge. Društvenim mrežama dijeli se direktni i iskreni status o zdravstvu u toj zemlji.
"Požrtvovna sestra i izuzetan čovjek"
Ristić radi kao glavna sestra u Klinici za kardiologiju, a prije toga radila je u Hitnoj pomoći, također kao medicinska sestra. Završila je Medicinsku školu, a nakon toga književnost. Direktor KC 'Kragujevac' dr. Predrag Sazdanović rekao je za Blic kako je Snežana 'izuzetan čovjek i požrtvovan radnik'.
Zbog mnoštva napada na zdravstvene djelatnike obratila se javnosti, sa željom da shvati da su i zdravstveni radnici samo ljudska bića te da ih ljudska zloba boli.
Objavu koja je pogodila regiju prenosimo u cijelosti.
"Piše na fejsu, o čemu razmišljam!
Razmišljam o ovim aktualnim događajima na temu ZDRAVSTVO U SRBIJI. Ljudsko sam biće, po profesiji, zdravstveni radnik... I kao čovjeka, boli me upravo - ljudska zloba. I sudite mi (i meni i svima nama u zdravstvu ). Imate pravo... Znate li koliko sam puta na svojim rukama imala mrtve ljude, mrtvu djecu iz prometnih nesreća, izbodene noževima, upucane, alkoholizirane, predozirane, pretučene, s teškim prijelomima rebara ili lubanje? Znate li koliko puta sam ispirala nečiju djecu, žene, muškarce, koji popiju šaku lijekova i pokušaju suicid? (Na to ih nismo naveli mi u bijelim ogrtačima već obitelj ili okolina).
Znate li koliko je infarkta srca ili mozga prošlo kroz Urgentni centar, a sad ti isti ljudi prođu i zahvale se? Znate li koliko se žena porodi u garaži Urgentnog centra? Sudite mi slobodno jer sam zbrinjavala teške opekline i izvadila stotine krpelja. Ne samo ja, već mnoge moje kolege!
Sudite mi jer sam bila neljubazna prema gospođi od 80 godina koja je inzistirala da se pregleda baš kad smo reanimirali dječaka od 12 godina (ona smatra da je hitnija od dječaka).
Sudite mi jer sam nebrojeno puta u tijeku noćne smjene transportirala intubirane pacijente za Beograd. I sudite mi jer sam x puta preplakala smjenu zajedno s roditeljima koji dođu identificirati svoju djecu... I jesam, zapalila sam cigaretu, napisala primopredaju i krenula kući vidjeti svoju djecu.
Koliko asmatičara, koliko uboda: stršljena, pčela, ugriza pasa... Koliko padova s motora, traktora, oraha, aneurizmi, epileptičnih napadaja... Koliko bolova u grudima, trbuhu, leđima, bubrezima... koliko krvarenja.... I čega još sve?
I obični građani ne trebaju znati s čim se mi sve srećemo. I ne trebaju znati kako se rodbina ponaša i prijeti... (spasite ga!!!! Ako on ne preživi, i vi ste mrtvi!!!!)
Koliko puta smo zbog gradskih obračuna zbrinjavali te iste ozlijeđene, dok su nam civili stajali nad glavom s pištoljima... Sudite mi...... jer smo kolege i ja uspješno reanimirali utopljenike sa jezera u Šumaricama...
Sudite mi jer radim masažu srca mladiću iz prometne nesreće, a cijelo vrijeme mu zvoni telefon na kojem piše MAMA... I oči mi se mute od suza al 'navijam' da srce uspostavi ritam...
Sudite mi jer zagrlim majku koja ljubi svoje mrtvo dijete i kaže 'da te pokrijem sine, da ti ne bude hladno', a onda to isto dijete odguram u mrtvačnicu... Sudite mi jer poslije toga zapalim cigaretu, obrišem lice i nasmiješim se idućem pacijentu...
I nebitna je plaća. Ovo nema cijenu.
Sudite mi vi koji nikada ne biste mogli raditi ovaj posao. Sudite mi... Ja svoj bijeli ogrtač nosim ponosno.
I vjerujem da postoji NETKO tko će suditi svima nama", napisala je Ristić.
