Sedam godina nakon njegovog nevjerojatnog bijega iz radnog logora smještenog sjeverno od Pyongyanga, Shin Dong-hyuk je u CBS-ovoj emisiji 60 minuta detaljno opisao torturu koja je obilježila njegove prve 23 godine života.
"Nisam znao je li svijet okrugao ili ravna ploha", kazao je. Tijekom dva desetljeća života provedenog u zatvoru nitko mu nije govorio o životu van logora Kamp 14, u kojem je i danas smješteno 15.000 ljudi. Bio je uvjeren da je društvo unutra jednako onome vani i da su pravila zatvora univerzalna.
Rođen je u zatvoru i ondje je trebao provesti život prema kazni koju je sjevernokorejski režim uveo 1950-ih godine, tzv. "eliminacije obitelji" ili "kazna za tri generacije". Po toj logici se smatralo da će i djeca i unuci protivnika režima također biti protivnici režima. Danas, najveći dio logoraša čine upravo djeca i unuci ljudi koji su činili prekršaje ili su razmišljali na "pogrešan" način. Shin je bio treća generacija. Njegovi stričevi pobjegli su u Južnu Koreju, zbog čega su Shinov otac i djed završili u radnom kampu.
Obitelj
Shinovim roditeljima dozvoljeno je da imaju dijete jer su se iskazali radom u kampu. Međutim, na pitanje jesu li mu se roditelji voljeli, Shin odgovara:
"Ne znam. U mojim očima mi nismo bili obitelj već zatvorenici. Nosiš što ti je dano, jedeš što ti je dano i radiš ono što ti se kaže, tako da ne postoji ništa što možeš učiniti za svoje roditelje, kao što ni roditelji ne mogu činiti ništa za svoju djecu", kazao je.
Brutalno je mučen s 13 godina kada su čuvari doznali da njegov stariji brat i majka planiraju bijeg iz logora. Odrezan mu je prst, a mučen je i vatrom.
Unatoč tome, učinio je nešto što si danas ne može oprostiti. Prijavio je starijeg brata i majku čuvarima zato što su planirali bijeg.
Hrana
"Očekivao sam da ću dobiti veću porciju jela. Ali najvažniji razlog je što sam to morao po pravilima napraviti", kazao je Shin. No, nije dobio veću porciju jer su čuvari preuzeli zasluge za informaciju o planu bijega. Shin dugo nije shvaćao što je napravio, jer je smatrao da su članovi njegove obitelji "dobili što zaslužuju nakon što su prekršili pravila logora".
Shin je ispričao da je bio gladan 23 godine i poznavao je samo jednu vrstu hrane - kašu od kukuruza i kupusa. Zatvorenici su, kako tvrdi, zbog neizdržive gladi jeli čak i kukce i štakore.
Pobjegao je zahvaljujući zatvoreniku koji je vidio izvanjski svijet, stanovitom Parku. Ovaj mu je opisao prostranstva koja je prošao i hranu koju je jeo, pa su odlučili zajedno pobjeći iz zatvora. Shin tvrdi da mu je prvenstveni motiv za bijeg iz zatvora bio - "piletina i pečena svinjetina".
Bijeg
Prilikom bijega, morali su prijeći ogradu pod električnim naponom, a kako je Park do nje stigao prvi, ubila ga je struja. Shin je tada, kako tvrdi, prešao ogradu puzajući preko njegovog tijela, koje je napravilo uzemljenje struje.
Pobjegao je u Kinu i dospio sve do Šangaja gdje je pristupio južnokorejskoj ambasadi i zatražio azil. Danas ima trideset godina i živi u Seoulu te se kao aktivist za ljudska prava bori protiv političkog zatvaranja.
"Brinem zbog ljudi u logoru, djece koja se još uvijek rađa tamo i smaknuća koja se i danas događaju", kaže on.
