Godinu dana nakon Hamasova upada u Izrael 7. listopada, Izraelce povezuje zajednička trauma zbog tog napada, ali su podijeljeni u pogledu toga kako zaustaviti rat. Nakon Hamasova napada, najsmrtonosnijeg u izraelskoj povijesti, pojavio se pokret nacionalne solidarnosti, dobrovoljci su pripremali obroke za vojnike i smjestili izbjeglice u svojim domovima.
To razumijevanje i solidarnost pružili su Izraelcima određenu utjehu, ali ministarstvo zdravlja ističe da je zemlja sada suočena s „najozbiljnijom krizom mentalnog zdravlja u svojoj povijesti.”
Pitanja u vezi sudbine desetaka izraelskih talaca koje su 7. listopada u Pojas Gaze odveli palestinski militanti jako otežavaju ljudima da ostave traumu za sobom i nastave živjeti. „Osjećaj sigurnosti Izraelaca je uništen”, rekao je Merav Roth, izraelski psihoanalitičar koji liječi bivše taoce i obitelji poginulih.
To je „zbog toga što su se identificirali sa žrtavama i zato što snage sigurnosti nisu mogle spriječiti invaziju na zemlju", rekao je. „Ta invazija doma, pojedinca i kolektiva, nezapamćena je u povijesti Izraela i zastrašujuća za Izraelce.”
To nije „trauma koja je završila, nego događaj čije komplikacije postaju sve gore” jer se stalno doznaje za smrt novih talaca ili vojnika koji se bore u Pojasu Gaze i prijeti općim ratom protiv Hezbolaha u Libanonu.
'Vratite ih kući!'
U napadu Hamasovih militanata 7. listopada ubijeno je1205 ljudi, većinom civila, po podacima AFP-a na osnovi službenih izraelskih podataka koji uključuju taoce ubijene u zatočeništvu. Od 251 taoca koje su oteli militanti, 97 je još u zatočeništvu u Pojasu Gaze, uključujući 33 za koje je izraelska vojska objavila da su mrtvi.
U izraelskoj ofenzivi poginulo je najmanje 41.455 ljudi u Pojasu Gaze, većinom civili, po podacima tamošnjeg ministarstva zdravstva. UN je rekao da su ti podaci pouzdani.
U Izraelu su se produbile podjele u vezi vladine ratne politike od kratkotrajnog prekida vatre u studenom kada je na slobodu pušteno 105 talaca i postavljaju se pitanja kako vratiti kući ostale. Ne prođe subotnje veče a da tisuće prosvjednika na iziđu na ulice Tel Aviva i ponekad drugih gradova, poručujući vlastima: „Vratite ih kući sada!”
Ali te Izraelce koji traže dogovor s Hamasom „pod svaku cijenu” kako bi taoci bili pušteni na slobodu kritiziraju oni koji se boje da takvi prosvjedi potkopavaju vladinu poziciju i da bi mogli nehotice osnažiti militante.
Tamar Hermann, znanstvena suradnica Izraelskog instituta za demokraciju, rekla je da ta podjela općenito odražava političku podjelu na ljevicu i desnicu, koja se zaoštrila prije rata zbog prijedloga pravosudne reforme premijera Benjamina Netanyahua.
Prijedlog koji su gurali Netanyahuovi desničarski koalicijski partneri izazvao je višemjesečne prosvjede na kojima su često bili deseci tisuća Izraelaca. „Očito svi misle da je talačko pitanje strašno, ali ono što izaziva podjele u javnosti jest to koliko smo spremni platiti za oslobađanje manje od 100 ljudi” koji su još u zatočeništvu Pojasu Gaze, rekla je Hermann.
Osjećaj napuštenosti
Rat je također pogoršao podjele između sekularnih Izraelaca i vjernika, velikim dijelom zbog izuzeća od služenja vojske ultraortodoksnim Židovima što mnoge iritira.
S obzirom na to da je od 7. listopada poginulo više od 700 pripadnika snaga sigurnosti, da su mobilizirani deseci tisuća rezervista i s obzirom na veliku vojnu operaciju na sjevernoj granici s Libanonom, to je pitanje važnije nego ikad.
„Dok moj unuk riskira svoj život u Gazi, njezini unuci dolaze je posjetiti u našu sobu svaki dan”, rekla je osamdesetogodišnjakinja hospitalizirana u Jeruzalemu, govoreći o svojoj ultraortodoksnoj cimerici.
S druge strane, stanovnici sjevernog Izraela tuže se da ih je država napustila daleko prije rata, a njihovi problemi jako su se povećali otkako je Hezbolah 8. listopada počeo prekogranične napade u znak podrške Hamasu.
Zbog gotovo svakodnevnih napada deseci tisuća ljudi su evakuirani, a oko 60.000 još se nije vratilo kućama.
'Najteža godina'
Vlada je većinu smjestila u hotele, među njima Dorit Siso, učiteljicu iz Shlomija, mjesta na granici. „Samo se želim vratiti kući. Briga me za rakete”, rekla je 51-godišnja majka četvero djece.
Premda se zbog sigurnosnih pravila ne smiju vratiti u Shlomi, u rujnu je napokon napustila hotel u Jeruzalemu i unajmila kuću u selu na sjeveru. Malo je odahnula nakon, kako je rekla, „najteže godine u svojem životu” s obzirom na to da su joj sinovi mobilizirani, a 11-godišnja kći pati od anksioznosti.
Ubijeno nekoliko Hamasovih vođa
Izraelci su u godinu dana ubili nekoliko Hamasovih vođa i tisuće njegovih boraca, no palestinska militantna skupina nije potpuno uništena i kraj njezine vladavine Pojasom Gaze i dalje nije izvjestan.
Hamas je izazvao rat u Pojasu Gaze poslavši stotine boraca preko granice u Izrael 7. listopada 2023. U brutalnom napadu poginulo je 1205 ljudi, većinom civila, po podacima AFP-a na osnovi službenih izraelskih podataka, koji uključuju taoce ubijene u Hamasovu zatočeništvu.
Obećavajući da se uništiti Hamas i vratiti kući taoce, Izrael je pokrenuo vojnu akciju u Pojasu Gaze s kopna, mora i iz zraka. Jedan od najvećih udaraca Hamasu od njegova osnutka 1987. bio je kada je 31. srpnja u Iranu ubijen njegov vođa Ismail Hanija. I Hamas i njegov sponzor Iran optužili su Izrael da je ubio Haniju, no Izrael to nije komentirao.
Nakon njegove smrti, Hamas je imenovao Jahju Sinvara, kojeg Izrael optužuje da je organizirao napad 7. listopada, novim vođom. Na bojištu u Gazi, izraelske snage agresivno progone i Sinvara i Hamasova vojnog zapovjednika Muhameda Deifa, za kojeg Izrael tvrdi da je ubijen u zračnom napadu.
Hamas tvrdi da je Deif još živ. „Zapovjednik Muhamed Deif i dalje izdaje naredbe”, rekao je izvor iz Hamasova oružanog krila, Brigada Ezedin al-Kasam, za AFP pod uvjetom da ostane anoniman.
'Meta broj jedan'
Visoki dužnosnik Hamasa koji je želio ostati neimenovan rekao je da je Sinvar, koji nije viđen u javnosti od početka rata, vrhovni zapovjednik koji vodi i vojno i političko krilo Hamasa. „Za njegovu sigurnost zadužen je velik tim jer je on neprijateljeva meta broj jedan”, rekao je dužnosnik.
Izraelski dužnosnici u kolovozu su objavili da je među poginulima u Pojasu Gaze više od 17.000 palestinskih militanata. Visoki dužnosnik Hamasa priznao je da je „nekoliko tisuća boraca pokreta i drugih skupina otpora poginulo u borbama”.
Unatoč golemim gubicima, izvor iz oružanog krila i dalje likuje zbog izraelskog obavještajnog i sigurnosnog propusta 7. listopada. „Izrael tvrdi da zna sve, ali 7. listopada nije ništa vidio”, rekao je.
Izrael ima vlastitu sliku o tome kako Hamas danas stoji. Ministar obrane Yoav Gallant ustvrdio je u rujnu da Hamas „kao vojna formacija više ne postoji”. Bruce Hoffman iz Vijeća za vanjske odnose (CFR), američkog think tanka, tvrdi da je izraelska ofenziva nanijela „bolan, ali ne i smrtonosan udarac” Hamasu.
'Političko samoubojstvo'
Hamas od 2007. samostalno kontrolira i vodi institucije u Pojasu Gaze, nakon što je pobijedio na parlamentarnim izborima godinu dana prije i potom porazio suparnički Fatah u uličnim borbama. Sada je većina institucija u Pojasu Gaze ili oštećena ili uništena.
Izrael optužuje Hamas da koristi škole, zdravstvene ustanove i drugu civilnu infrastrukturu za provedbu svojih akcija, što Hamas niječe. U ratu nijedan dio Pojasa Gaze nije siguran od bombardiranja: gađaju se škole u kojima su se sklonile izbjeglice, kao i zdravstvene ustanove.
Stotine tisuća djece nisu pohađale školu gotovo godinu dana, a sveučilišta, elektrane, vodoopskrbni sustavi i policijske postaje više nisu operativni.
Do sredine 2024. gospodarstvo Pojasa Gaze smanjilo se na „manje od šestine svoje razine iz 2022.”, po UN-ovu izvješću u kojem se ističe da će Pojasu Gaze trebati desetljeća da se vrati na stanje u kakvom je bio prije izraelskog napada
Kolaps izaziva veliko nezadovoljstvo među 2,4 milijuna stanovnika Pojasa Gaze, od kojih su dvije trećine bili siromašni i prije rata, po Mukhaimeru Abu Sadi, politologu sa Sveučilišta Al-Azhar u Kairu.
Njegov kolega Džamal al-Fadi ocijenio je da je napad 7. listopada bio „političko samoubojstvo za Hamas” koji je sada shvatio da je „izoliran”. Član političkog odbora Hamasa Basem Naim s time se ne slaže.
„Premda se neki možda ne bi složili s Hamasovim političkim stajalištima, otpor i njegov projekt i dalje uživa veliku potporu”, rekao je Naim, koji kao i nekoliko drugih Hamasovih vođa živi u samonametnutom egzilu u Kataru.
Ispitivanje Palestinskog centra za politiku i istraživanja u lipnju pokazalo je da 67 posto ispitanika na okupiranoj Zapadnoj obali vjeruje da će Hamas naposljetku pobijediti Izrael. No u Pojasu Gaze to misli manje ljudi, samo 48 posto.
POGLEDAJTE VIDEO: Iran oplakuje, Izrael ne prestaje s napadima:
