Registracija
Ako imaš Voyo pretplatu, registriraj se istim e-mailom i čitaj net.hr bez oglasa! Saznaj više
Toggle password visibility
Toggle password visibility
Već imaš račun?
Obnovi lozinku
'TVRDI ORAH' /

Otok koji desetljećima prkosi SAD-u: Je li došlo vrijeme da 'padnu'? 'Sitaucija je sve očajnija'

Washington pokazuje snažnu vojnu prisutnost u zemlji, uz poruku: štitimo svoje građane koji su ovdje na licu mjesta

VOYO logo
VOYO logo

Donald Trump je sredinom ožujka izjavio da s Kubom može raditi što god želi. On ne bi bio prvi američki predsjednik s takvim ekspanzionističkim ambicijama, kaže povjesničar Michael Zeukse, profesor u Centru za studije o ovisnosti i ropstvu Sveučilišta u Bonnu. "Još sredinom 19. stoljeća Sjedinjene Države posegnule su za otokom", kaže on.

U to je vrijeme Kuba još bila španjolska kolonija. Godine 1820. Thomas Jefferson, treći predsjednik tada još mlade države, izjavio je da treba iskoristiti prvu priliku da se Kuba pripoji Sjedinjenim Državama. To je navelo njegova tadašnjeg državnog tajnika Johna Quincyja Adamsa na sljedeću izjavu: „Postoje zakoni fizičke kao i političke gravitacije – i kao što jabuka koju oluja otkine sa stabla nema drugog izbora nego da padne na zemlju, tako i Kuba, ako bude nasilno odvojena od svoje neprirodne veze sa Španijom i nesposobna sama se zaštiti, može samo slijediti gravitaciju Sjevernoameričke Unije, koja po istom prirodnom zakonu ne može odbaciti Kubu iz svog naručja.“

Godine 1848. James K. Polk, jedanaesti predsjednik SAD‑a, ponudio je Španjolcima 100 milijuna dolara za Kubu, no kolonijalna sila navodno je poručila da bi radije potopila otok u more nego ga prodala. Španjolska je željela zadržati jednu od svojih malobrojnih preostalih prekomorskih kolonija.

Samo šest godina kasnije američki diplomati sastavljaju tajni dokument: Sjedinjene Države imaju pravo silom zauzeti Kubu ako Španjolska i dalje odbija prodati otok. Međutim, ni od toga se ništa ne ostvaruje.

'Jabuka' je zrela

Svi ti planovi temeljili su se na tzv. Monroeovoj doktrini. U njoj je predsjednik James Monroe europskim kolonijalnim silama poslao poruku: "Amerika Amerikancima". Na prvi pogled radilo se o suverenitetu mladih država u Sjevernoj i Južnoj Americi; no Sjedinjene Države već su bile na putu ekspanzije. I nije li bilo logično napokon ubrati jabuku koja je bila udaljena svega 160 kilometara od Floride, dakle praktički pred vlastitim vratima?

Godine 1898. napokon se pojavio povod za preuzimanje otoka. Kubanci su se godinama ogorčeno borili da zbace španjolski kolonijalni jaram. Washington pokazuje snažnu vojnu prisutnost u zemlji, uz poruku: štitimo svoje građane koji su ovdje na licu mjesta. Tako je tjednima američka oklopna krstarica USS Maine bila usidrena u havanskoj luci.

Onda 15. veljače 1898. dolazi do snažne eksplozije koja razdire trup broda. On tone za nekoliko minuta. Je li uzrok bio tinjajući požar koji je zahvatio skladište streljiva? Ili su Španjolci torpedirali brod, kako su tvrdile Sjedinjene Države? „To nije dokazano, nikada nije bilo dokaza da je riječ o napadu“, kaže Zeukse. Ipak, Sjedinjene Države objavljuju rat Španjolskoj.

Kuba postaje kvazi‑protektorat

Rat traje jedva četiri mjeseca i završava porazom Španjolske, koja gubi svoje posljednje velike kolonije: Portoriko, otok Guam koji je do danas američki teritorij, Filipine i – Kubu. Na karipskom otoku sada glavnu riječ vode Sjedinjene Države.

To što Kuba nije postala američka savezna država prije svega može zahvaliti američkom senatoru Henryju Mooreu Telleru. On je u Washingtonu djelovao protiv aneksije Kube; vjerojatno i zato da kubanska proizvodnja šećera ne bi konkurirala proizvodnji iz njegove matične savezne države Colorado.

Ipak, Kuba ne postaje neovisna. Sjedinjene Države ne žele povući svoje trupe ako nova vlada ne pristane na dodatak nazvan "Plattov amandman". "Morali su ga unijeti u svoj ustav", kaže Zeukse. Taj dodatak definira buduće odnose dviju država. Konkretno, to znači: SAD mogu sudjelovati u odlučivanju o vanjskoj politici, državnom dugu i zdravstvenom sustavu, mogu vojno intervenirati i na licu mjesta graditi pomorske baze. Guantánamo postoji i danas.

Američka vojna okupacija je okončana tek 1902., a Republika Kuba dobiva svog prvog predsjednika. Međutim, faktički Kuba ostaje kvazi‑protektorat velikog sjevernog susjeda, pri čemu se SAD prije svega vode gospodarskim interesima. Godine 1926. oko 60 posto kubanske industrije šećera nalazi se u američkim rukama, a poslovni ljudi iz Sjedinjenih Država masovno ulažu novac u hotele, barove i kockarnice u Havani.

Duga ruka mafije

Osobito od 1920. godine, kada je u SAD‑u uvedena prohibicija, turisti dolaze na Kubu u velikom broju. Kratno nakon njih stiže i mafija. Otok je dovoljno blizu Sjedinjenih Država, ali i dovoljno daleko da se izbjegne FBI. Havana postaje svjetsko središte kockanja, trgovine drogom i oružjem, pranja novca i prostitucije. Milijunski profiti završavaju u džepovima američke mafije i klana Fulgencija Batiste. Mafijaški boss Meyer‑Lansky pronalazi zajednički jezik s diktatorom Fulgencijom Batistom, postaje mu blizak poslovni partner i neslužbeni savjetnik.

No dok jedni postaju sve bogatiji i zabavljaju se, stanovništvo gladuje - 1953. Fidel Castro s pobunjenicima pokušava prvi državni udar, koji je brutalno ugušen. Nakon toga "Pokret 26. srpnja" vodi gerilski rat koji završava Batistinim bijegom 1959. godine. "U početku je Castro još tražio dobre odnose sa Sjedinjenim Državama", kaže Zeukse - ali ondje nije bilo interesa za pregovore sa socijalističkim revolucionarom. Osobito zato što Castro naređuje nacionalizaciju rafinerija i plantaža šećerne trske u američkom vlasništvu i približava se Sovjetskom Savezu.

Godine 1960. predsjednik Dwight D. Eisenhower uvodi trgovinski embargo protiv Kube. Godine 1961. kubanski emigranti koje potajno podupire CIA pokušavaju se iskrcati u Zaljevu svinja kako bi srušili Castrovu vlast. Doživljavaju potpuni neuspjeh.

Kuba je javno ponizila Sjedinjene Države: "Fidel, campeón, te comiste el tiburón!", uzvikivali su ljudi na ulicama Havane - "Fidele, junače, pojeo si morskog psa." Ta akcija još snažnije gura Castra u zagrljaj Rusa. Na pragu Washingtona nastaje tropski sovjetski satelit.

Kada Sovjetski Savez 1962. postavlja nuklearne rakete na Kubu, svijet se nalazi na rubu nuklearne katastrofe - sve dok Rusi ne povuku oružje, jer Sjedinjene Države zauzvrat jamče da neće vojno intervenirati na Kubi. Ipak, žele eliminirati Castra: najprije angažiranjem plaćenih ubojica. Kada to ne uspijeva, obavještajna služba eksperimentira s otrovanim cigarama, ronilačkim odijelom zaraženim bakterijama i školjkom napunjenom eksplozivom.

Kod kubanskog naroda američki pokušaji atentata na Castra dovode do toga da se ljudi još čvršće okupljaju oko svog državnog vođe.

Je li Kuba 'spremna pasti'?

Dvaput se činilo da se dvije zemlje približavaju: za vrijeme američkih predsjednika Jimmyja Cartera i Baracka Obame dolazilo je do razdoblja popuštanja napetosti. Donald Trump to vidi drukčije. Nakon što je početkom siječnja izjavio da je Kuba "ready to fall" i zatvorio joj dotok nafte, u ožujku je pred kamerama dodao: "Mislim da ću imati čast zauzeti Kubu".

Kubanski odgovor stigao je odmah: Kuba je suverena država, izjavio je kubanski zamjenik ministra vanjskih poslova Carlos Fernández de Cossio za američki televizijski kanal NBC News. "Kuba neće prihvatiti da postane vazalna država ili zemlja ovisna o nekoj drugoj državi".

Situacija na otoku nije jednostavna. Otkako nakon Trumpova vojnog udara protiv Venezuele više ne stiže nafta iz te prijateljske zemlje, opskrba energijom redovito se urušava. Turisti izostaju, smeće se gomila na ulicama, hrana se kvari jer hladnjaci ne rade. "Što se tiče vodstva, vojske i kontrole teritorija, Kuba je iznimno tvrd orah", kaže Zeukse. "S druge strane, ljudi su strašno nezadovoljni svojom vladom, prije svega zbog nestanaka struje. Situacija postaje sve očajnija. Mnogi mladi ljudi žele samo otići."

POGLEDAJTE VIDEO Kuba dobila lijekove i hranu, a München gay gradonačelnika: Ovo je Direktov pregled dana

komentara
Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.
VOYO logo
Još iz rubrike
Pročitaj i ovo
VOYO logo
VOYO logo
Regionalni portali
Još iz rubrike