Ostala djeca Slavomira, Stefana, Filipa i Anđelu Dinić uglavnom izbjegavaju, pa tako pozive na rođendane dobivaju jako rijetko. Takvo djetinjstvo je bolno, a skromna obitelj bi radije prešutjela tu bol.
Često se događa da nemaju po tri obroka dnevno. Posoljeno tijesto i krumpiri su hrana koju najčešće jedu, a sve ostalo za njih je luksuz.
Filip (14), koji pohađa osmi razred, kaže da nekad uspije zaraditi džeparac. Kako je jedan od najboljih u generaciji i sve mu s učenjem ide od ruke, ponekad pokazuje i rješava kolegama zadatke.
Svi spavaju u jednom krevetu
"Često me pozivaju da im napišem domaći rad, napišem sastav ili vježbam s njima pred pismeni ili kontrolni. Nekad mi neki plate tu uslugu, ali mnogi ne. Puno toga mi nedostaje – nemam kompjutor, mobitel, ni tenisice kakve imaju moji vršnjaci. Nas četvero spavamo u jednom krevetu, ormar nikad nismo imali. Nemam ništa, ali imam ljubav obitelji. Sve bih učinio za njih", ispričao je za Blic 14-godišnjak.
Najmlađa Anđela ne pamti kad je prije spavanja ili za doručak popila šalicu mlijeka.
Najveća želja ove obitelji iz središnje Srbije je da im nikad više ne isključuju struju. Ali i da hladnjak ne bude prazan. Kažu, sve ostalo će već nekako riješiti.
Nemaju nikoga
Djeca žive s roditeljima koji su još 90-ih ostali bez stalnog posla, a sada samo ponekad nadničare. Nikad nisu imali svoj stan, a 2010. centar za socijalni rad im je u dodijelio stan od 30 kvadrata.
"Do sada smo plaćali samo komunalije, a sad je došlo i 50 eura za najam. Dobivamo pomoć od centra za socijalni rad, ali s tim se ne možemo ni pola mjeseca prehraniti, a kamoli platiti račune za struju i vodu. A sad još i stanarina. Djeca jedu ujutro i navečer, a za ručak ne znaju. Nemamo nikoga. Ni rodbine ni prijatelja", priča očajna majka Dragana.
