Hidrogenska bomba, poznata pod nazivom H-bomba, termonuklearno je oružje naprednije i moćnije od "klasične" nuklearne bombe u svakom pogledu. Ranija nuklearna oružja, uključujući bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki, bile su fisijske bombe čija se razorna moć očituje u nuklearnoj energiji koja nastaje nakon kidanja atoma u manje čestice.
Nuklearna bomba u načelu funkcionira na cijepanju atoma na manje dijelove prilikom čega se oslobađa nuklearna energija, dok novija vrsta hidrogenske bombe funkcionira na načelu fisije, ali i fuzijskog procesa.
Proces aktivacije H-bombe odvija se dakle u dva stupnja. Najprije se događa proces fisije, reakcije koja oslobađa nuklearnu energiju koja nastaje nakon što se atomi, na silu, rascijepe u manje čestice, a potom ta fisijska reakcija potiče na nastanak procesa fuzije u kojem se atomske jezgre ponovno spajaju i prilikom čega se stvara jednak nuklearni proces na Suncu.
Rezultat termonuklearnog dizajna H-bombe je razarajući eksploziv koji može biti nekoliko tisuća puta jači od tradicionalnih atomskih bombi, koje imaju gornju granicu prinosa od oko 500 kilotona.
Termonuklearno oružje toliko je snažno da može ponovno izazvati reakciju spajanja jezgri atoma, a energija oslobođena prilikom takve reakcije može ponovno potaknuti drugu reakciju fisije, koja potom u teoriji nema gornju granicu prinosa.
U srcu svakog atoma je jezgra. Ako se ta jezgra razdvoji (fisija) ili ako se dvije jezgre spoje (fuzija) oslobađa se velika količina energije. Upravo zbog oslobađanja velike količine energije i kod nuklearne bombe i kod H-bombe nastaje masovna eksplozija.
Glavna razlika između nuklearne i H-bombe je u onom što se naziva atomska bomba, odnosno proces fisije koji se odvija kod nuklearne bombe te kombinacija procesa fisije i fuzije kod H-bombe.
Tijekom fisije jezgre teških atoma dijele se na manje, lakše jezgre koje oslobađaju energiju u tom procesu. Fuzija je proces koji djeluje obrnuto. Prilikom fuzije, kada su jezgre atoma izložene visokim temperaturama i tlakovima, lagane jezgre mogu se spajati kako bi se oblikovale u teže jezgre, prilikom čega se oslobađa velika količina energije.
Proces fuzije je proces koji prirodno nastaje u zvijezdama. Prilikom aktivacije H-bombe, fisijom se oslobađa eksplozija koja stvara rendgensko zračenje, a potom se fuzijom stvara izuzetno snažna eksplozija čija se jačina ne može izmjeriti.
Snažno nuklearno oružje
Najveće oružje ikad testirano ovim sustavom je ruski uređaj s prinosom od 50.000 kilotona, piše Daily Mail.
SAD su 1952. godine prvi put testirale bombu na vodik, s prinosom od 1000 kilotona. H-bombe do sada nikada nisu bile korištene u ratu, a stručnjaci strahuju da za sada još uvijek verbalni sukobi na sjeveroistoku Azije ne eskaliraju do te mjere da netko u konačnici upotrijebi H-bombu.
Stručnjaci također smatraju da je bomba koju je Sjeverna Koreja lansirala u nedjelju, eksplodirala s prinosom od 100 kilotona, što bi moglo biti unutar raspona prinosa tradicionalnog atomskog ili termonuklearnog oružja.
U svakom slučaju, čini se da je jasno kako je u nedjelju testirano snažno nuklearno oružje koje je moglo uništiti mnogo gradova, ako bi pošlo po zlu.
