Znakovi su bili tu tjednima, ako ne i mjesecima, ruske snage su se gomilale oko Ukrajine, pokazujući slova Z i V na svojim vojnim vozilima. Retorika Vladimira Putina postajala je sve ratobornija, a zapadne obavještajne agencije upozoravale su da je invazija neizbježna.
Ipak, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), najveće svjetsko sigurnosno tijelo, uhvaćena je u snu, piše Politico.
Osam godina OESS je nadzirao Posebnu promatračku misiju (SMM) na terenu u Ukrajini, čiji je zadatak bio promatrati rat i bilježiti kršenja primirja u istočnim regijama zemlje i njihov utjecaj izvan nje. No, kada su 24. veljače padale ruske rakete i tenkovi krenuli preko ukrajinske granice, OESS nije imao plan za reakciju na napad.
Dužnosnici OESS-a u njegovom sjedištu u Beču pokušavali su shvatiti što učiniti sa svojih 966 međunarodnih promatrača i članova lokalnog osoblja raspoređenih u 24 ukrajinske regije i područja Donjecka i Luganska pod kontrolom Rusije i njezinih separatističkih zastupnika.
Umjesto pomoći poruka sućuti
Glavna tajnica OESS-a Helga Schmid dala je naredbu u Beču 24. veljače navečer da se evakuira međunarodno osoblje iz Ukrajine i naložila svom tamošnjem glavnom promatraču da "pomaže premještanje članova nacionalne misije unutar zemlje gdje je to moguće i ako se to zatraži". Ali za stotine ukrajinskih djelatnika OESS-a preseljenje nije bilo opcija, čak je i komunikacija bila nedostatna.
Dok je Rusija počela gađati ciljeve diljem zemlje raketnim napadima, stotine promatrača i lokalnog osoblja očajnički su tražili odgovore od visokih dužnosnika OESS-a. Ono što su dobili, umjesto podrške ili plana evakuacije, bio je e-mail u kojem se izražava sućut. "Ostanite sigurni i najbolji", pisalo je.
E-mail koji je poslao Almir Mehanović, zamjenik vođe tima jedinice Donjeck, u 22:40, 25. veljače, ukazuje na to da su Ukrajinci izrazili zabrinutost OESS-u.
“Želio bih iskoristiti ovu priliku da se obratim našem nacionalnom stožeru. Znam da je tragično pogoršanje sigurnosne situacije u zemlji i činjenica da je OESS odlučio privremeno evakuirati međunarodno osoblje izazvalo osjećaj neizvjesnosti kod svih vas. Želim vas uvjeriti da činimo sve što je u našoj moći da dobijemo odgovore na pitanja koja imate”, napisao je Mehanović u mailu.
Nije prošlo bez žrtava
No ispitivanje aktivnosti OESS-a u danima i tjednima koji su prethodili invaziji i odmah nakon iste pokazalo je da lokalni djelatnici nikada nisu dobili odgovore, ili barem one koji su im bili potrebni. Umjesto toga, postojao je unutarnji otpor prema prethodnom planiranju evakuacije, nedostatak ažuriranog plana u vrijeme napada, šumovi u komunikaciji i pravila koja ograničavaju broj članova osoblja koji se mogu evakuirati zbog čega se 478 ukrajinskih djelatnika i njihovih obitelji našlo u opasnim situacijama.
Za barem jednog bivšeg djelatnika to je imalo smrtonosne posljedice. Maryna Fenina ubijena je 1. ožujka u ruskom granatiranju u Harkovu dok je skupljala zalihe za svoju obitelj, izjavili su predsjedavajući OESS-a i ministar vanjskih poslova Poljske Zbigniew Rau te glavna tajnica Schmid u priopćenju sljedećeg dana.
Najmanje šest lokalnih djelatnika OESS-a privedeno je u područjima Donjecka i Luganska u istočnoj Ukrajini pod kontrolom Rusije zbog navodnog špijuniranja i izdaje. Trojica ostaju u pritvoru i suočavaju se s navodnim optužbama koje uključuju stroge kazne, a možda i smrtnu kaznu.
Deseci drugih u tim područjima boje se napustiti svoje domove zbog straha da će biti oteti na ulici i suočiti se sa sličnom sudbinom ili čak biti prisilno pozvani u ruske oružane snage da se bore protiv vlastitih sunarodnjaka. Da stvari budu gore, članovima SMM-a u tim područjima pod kontrolom Rusije raskinuti su ugovori u travnju nakon što im je u ožujku obećano jednogodišnje produženje, zbog čega su ostali bez sigurnosne mreže, tvrde djelatnici.
“Razmjer i brutalnost ruske invazije na Ukrajinu mnoge su iznenadile, ali OESS je reagirao na znakove upozorenja. Početkom i sredinom veljače, s pojačanim jačanjem vojske diljem zemlje, glavna tajnica OESS-a dvaput je poslala svoj sigurnosni tim u Ukrajinu. Dana 17. veljače, glavni tajnik OESS-a dao je rano upozorenje veleposlanicima OESS-a primjećujući rastuće izglede za eskalaciju i nasilje u tom području”, rekao je kasnije Gunnar Vrang, šef komunikacija OESS-a.
Vrang je rekao da se povlačenje SMM-a "kompliciralo povećanim nasiljem u mnogim dijelovima Ukrajine, ali i uvođenjem izvanrednog stanja koje sprječava odrasle muškarce da napuste zemlju". Rekao je da su "premještanje i evakuacija mogući samo kada je to bilo najsigurnije" i da se u nekim slučajevima lokalno osoblje odlučilo ne preseliti iz osobnih ili obiteljskih razloga.
Ruske vlasti u područjima istočne Ukrajine također su zakomplicirale stvari. "Nažalost, oni koji su kontrolirali određena područja Luganska i Donjecka nisu surađivali u našim nastojanjima da sigurno premjestimo naše osoblje", rekao je Vrang.
Najveći prioritet
U travnju, kako je rastao pritisak na lokalno osoblje i uhićeno nekoliko članova SMM-a u Donjecku i Lugansku, rekao je, OESS je odlučio “odvojiti sve članove nacionalne misije tamo, jer je njihovo povezivanje s OESS-om moglo stvoriti još više izazova za njihove osobne situacije.”
“Tri člana naše nacionalne misije još uvijek su neopravdano zatočeni u Donjecku i Lugansku. Njihovo oslobađanje je naš prvi i najveći prioritet”, dodao je Vang.
"Od samog početka smo bili pripremani da propadnemo", rekao je Duncan Spinner, bivši vođa tima OESS-a u istočnom Lugansku. Spinner, britanski vojni veteran s iskustvom u vođenju visokorizičnih operacija, rekao je da je 2015. prepoznao da SMM nema dovoljnu strategiju za evakuaciju ljudi u slučaju invazije Ukrajine.
Ovo nije bio prvi put da se promatračka misija OESS-a suočila s izazovnom evakuacijom u opasnim okolnostima. Organizacija je znala što bi se moglo dogoditi ako za sobom ostavi svoje nacionalno osoblje. Dana 20. ožujka 1999., njezina Kosovska verifikacijska misija izvukla je svoje ljude iz tamošnjeg rata, ali je za sobom ostavila lokalne zaposlenike.
“Lokalno osoblje OESS-KVM-a i drugi ljudi povezani s misijom bili su maltretirani ili prisilno protjerani, a neki su ubijeni nakon 20. ožujka”, stoji u analizi misije objavljenoj nakon toga.
Pristrani čuvari 'mira'
SMM, nenaoružana, civilna misija, izvorno je bila raspoređena 2014. godine i sastojala se od 350 do 400 civilnih promatrača iz oko 40 zemalja čiji su zadaci bili promatranje i izvješćivanje o kršenju primirja na istoku na nepristran i objektivan način, te pružanje podrške dijalog u cijeloj zemlji. Njegovo prisustvo, koje bi na kraju naraslo na oko 1000 članova iz 43 zemlje značilo je da su oči uprte u zemlju u svakom kutku Ukrajine, ali posebno na istoku.
Misija se redovito zalagala za razmjenu zarobljenika i siguran prijelaz preko crte bojišnice za humanitarne skupine. Kada bi se SMM monitori pojavili na mjestima gdje su se rasplamsale borbe, njihov bi dolazak često usporio ili čak zaustavio pucnjavu, pružajući barem privremenu odgodu za civile koji žive u ratnoj zoni. SMM je također posredovao u lokalnim prekidima vatre kako bi se omogućio popravak kritične civilne infrastrukture u blizini prve crte bojišnice, kao što je stanica za filtriranje vode u Donjecku.
U jednom od svojih najvidljivijih trenutaka, SMM je odigrao ključnu ulogu u olakšavanju pristupa timovima koji su istraživali rušenje leta Malaysia Airlinesa na letu MH17 iznad istočne Ukrajine u srpnju 2014.
No, mandat SMM-a također je obilježen problemima i kontroverzama. U proljeće 2014. separatisti koje je podržavala Rusija priveli su i držali kao taoce 12 zapadnih djelatnika u gradu Slovjansku tjedan dana prije nego što su ih pustili. I ukrajinska i ruska vlada redovito su kritizirale SMM zbog pristranosti prema drugoj strani. Ukrajinski pripadnici optuženi su da su Kijevu davali obavještajne podatke o ruskim vojnim aktivnostima, a ruskim pripadnicima spočitavalo se da su prenijeli saznanja o kretanju ukrajinskih trupa u Moskvu. U travnju 2017. Joseph Stone, američki bolničar koji radi sa SMM-om, poginuo je u eksploziji kada je neprobojni SUV koji su on i još dvojica vozili u istočnoj Ukrajini nagazio minu.
Početak invazije
U trenutku ruske invazije na Ukrajinu u veljači ove godine, OESS je imao 488 članova međunarodne misije koje je ostalo u zemlji, od prvobitnih 689 međunarodnih promatrača, i otprilike 478 domaćih djelatnika iz Ukrajine. Kad je invazija počela, međunarodnom i lokalnom osoblju rečeno je da se sklone na mjesto ili da se presele u svoja središta i da budu spremni za preseljenje ako službenici u sjedištu u Beču daju naredbu.
"Rekli su nam da samo sjedimo i čekamo", rekao je trenutni SMM djelatnik.
Prošlo je 14 sati nakon što su prvi ruski projektili udarili da je stigla naredba da 488 međunarodnih članova SMM-a krenu na put, OESS bi ih evakuirao u konvojima. Oni koji rade u središnjoj i zapadnoj Ukrajini vozili bi se na zapad i prešli u Moldaviju i Rumunjsku. Drugi stacionirani u istočnim regijama Donjecka i Luganska, na teritorijama pod kontrolom ruskih separatističkih zastupnika od 2014., krenuli bi na istok u Rusiju, jer je bilo preopasno prijeći liniju bojišnice, prije nego što odlete u Tursku. Bilo je potrebno 10 dana da svi članovi međunarodne misije budu evakuirani iz Ukrajine.
Ali 478 članova nacionalnog osoblja iz Ukrajine nije bilo dio OESS-ovog plana evakuacije. Središnjica u Beču rekla je nekim članovima ukrajinske misije da mogu pokušati pratiti međunarodne konvoje vlastitim vozilima, ali bez jamstava pomoći na graničnim prijelazima. OESS je rekao da propisi sprječavaju lokalne djelatnike da se službeno pridruže evakuaciji i napuste svoje matične zemlje, čak i dok su bili napadnuti.
"Imamo li priliku da se pridružimo patroli privatnim automobilom sa svojim obiteljima, kao što je to učinjeno u Kramatorsku u Mariupolju?" upitao je lokalni SMM zaposlenik.
"Nažalost, prema pravilima organizacije, evakuacija osoblja OESS-a iz bilo kojeg područja misije u drugu zemlju namijenjena je samo članovima međunarodne misije", odgovorio je Mehanović.
Iako nekoordinirani, deseci ukrajinskih djelatnika uspjeli su napustiti zemlju kao dio konvoja OESS-a. Muški djelatnici su ostali; prema ukrajinskom zakonu, svim ukrajinskim muškarcima u dobi od 18 do 60 godina zabranjen je napuštanje zemlje.
Svi imaju zaštitu, ali...
Prema Pravilniku o osoblju i pravilima OESS-a, glavnom pravnom dokumentu koji regulira odnose između organizacije i njezinog osoblja, svi dužnosnici OESS-a, uključujući nacionalno osoblje, uživaju zaštitu u obavljanju svojih dužnosti. Usporedno s tim, OESS kao poslodavac također ima dužnost brige prema svom osoblju, što znači da ima obvezu osigurati njihovu sigurnost i sigurnost u vezi s njihovim zapošljavanjem.
Situacija je manje jasna kada su u pitanju obveze OESS-a da evakuira nacionalno osoblje iz zemlje u slučaju nužde. Nasuprot tome, međunarodno osoblje uživa pravo na repatrijaciju unutar uvjeta svog zaposlenja.
Vrang, šef komunikacija OESS-a, rekao je da su mnogi nacionalni članovi SMM-a premješteni, “pri čemu je nekima ponuđeno sklonište u prostorijama OESS-a i/ili korištenje OESS-ovih vozila”.
U tjednima nakon 2. ožujka, situacija je postala posebno nesigurna za ukrajinsko osoblje u dijelovima Donjecka i Luganska pod ruskom kontrolom. Ruske i proruske separatističke propagandne stranice i na društvenim mrežama potaknule su klevetničku kampanju usmjerenu na OESS. A onda su počela zatvaranja i ispitivanja tih djelatnika.
Grupe za ljudska prava i bivši zatvorenici opisali su užasno zlostavljanje zatvorenika od strane snaga koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini od 2014. godine. Ukupno je privedeno šest djelatnika SMM-a; trojica ostaju u zatvoru čekajući lažne optužbe za veleizdaju i špijunažu nakon što su OESS-ove vlasti u Donjecku i Lugansku u travnju proglasile ilegalnim.
Njihovo točno boravište nije poznato.
