Zbog manjka političke volje i jačanja ksenofobije, sve manje razvijenih, "bogatih", svjetskih zemalja dosljedno provodi politiku prihvata sirijskih izbjeglica.
Zaključak je to istraživanja nevladine organizacije Oxfam, koja je analizirala politiku prihvata sirijskih izbjeglica osam zemalja - Australije, Kanade, Njemačke, Nizozemske, Rusije, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.
I dok svjetski čelnici pozivaju na političko rješenje sirijske krize i izražavaju zabrinutost zbog humanitarnog stanja u Siriji, kada se radi o prihvatu raseljenih Sirijaca, u istim je zemljama on često spor ili nedostatan. Usporavaju ga brojne sigurnosne provjere ili nedostatak kadra koji se time bavi, a nedovoljan broj sirijskih izbjeglica prima se zbog neprijateljske političke klime prema prihvatu izbjeglica. U nekim zemljama se, istina, proces prihvata Sirijaca odvija poprilično glatko, zahvaljujući povećanim ljudskim i financijskim resursima koji su tome posvećeni.
Kanada je primila gotovo 35 000 Sirijaca prošle godine, dok ih je Ujedinjeno Kraljevstvo primilo tek nešto više od 3000. Španjolska je pak nedavno odbacila UNHCR-ov zahtjev da omogući 500 viza sirijskim studentima, dok su u Rusiji tek dva Sirijca dobila izbjeglički status, unatoč tome što je Rusija zemlja potpisnica konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine.
Ako se usporedi veličina ekonomije svake zemlje, to bi značilo da je od početka konflikta u Siriji, Kanada prihvatila više izbjeglica nego što je bila dužna (ili, u postocima, 248%), a Ujedinjeno Kraljevstvo mnogo manje (tek 18%).
Oxfam izbjeglice
FOTO: Oxfam
Brojka od 130 000 Sirijaca nastanjenih u razvijenim zemljama svijeta neznatna je ako je usporedimo sa situacijom u Libanonu, u kojem je svaka peta osoba izbjeglica.
Većina od 5 milijuna raseljenih Sirijaca koji su registrirani kao izbjeglice, nalaze se u Jordanu, Libanonu i Turskoj, zemljama koje su od preostalih zemalja dobile vrlo ograničenu financijsku potporu.
Prihvatni proces se također jako razlikuje od zemlje do zemlje, pa u Nizozemskoj traje oko šest mjeseci, dok u drugim zemljama može trajati i do pet godina.
Oxfam je u svom izvješću pozvao bogate zemlje da poboljšaju svoj prihvat izbjeglica, te da se bore protiv negativne i lažne slike koja se o njima može stvoriti u javnosti.
