Novinar Vojislav Tufegdžić napisao je kultnu knjigu "Kriminal koji je izmenio Srbiju", a na osnovu koje je kasnije i sniman film “Vidimo se u čitulji”. Film i knjiga zaokuržili su jednu epohu cvjetanja kriminala u Srbiji, vremenu kada su sitni kriminalci i šverceri bili “srpska elita”, a uličari ugledni građani, piše Kurir. Neki od likova koji su bili glavni akteri filma likvidirani su, a njihove smrti nikada nisu do kraja razriješene.
Romeo Savić
Jedan od takozvanih kraljeva beogradskog podzemlja tvrdio je da nije kriminalac jer prodaje samo drogu otetu od dilera koji su radili za policiju. Za razliku od većine svojih „drugova po oružju“, on nije pristajao da ga zovu kriminalcem. Na pitanje Vojislava Tufegdžića i Aleksandra Kneževića, autora filma “Vidimo se u čitulji”, odgovorio je: "Nisam kriminalac, već čovjek koji mora raditi neke stvari. Ne privlače me velike pare i zato sam normalan. Ali para imam, a ako bog da, imat ću ih i više.”
Okolnosti smrti Romea Savića nikada do kraja nisu razjašnjene: u tri sata poslije ponoći 8. studenog 1994. godine dobio je poruku da se javi dvjema djevojkama. U četiri sata je izašao, u šest je nađen mrtav pred vratima svog stana, a jedna od potpisanih djevojaka tvrdila je da nikakvu poruku nije slala.
Službena verzija bila je da je smrt nastupila poslije tableta kojima je htio neutralizirati učinke kokaina. Vjerovalo se da su mu se osvetili policajci dileri.
Mihajlo Divac
Bokser s Novog Beograda bio je jedan od nezaustavljivih kriminalaca, koji je napadao i kad je u njega bio uperen pištolj.
Usmrtio ga je hitac u leđa 12. februara 1995., a autorima knjige i filma prepričao je kako se suočio s neprijateljima i kada su pucali u njega. Mladić koji je pucao u Divca imao je 19 godina i zvao se Luka Bojović.
Dejan Marjanović Šaban
Dejan Marjanovic Šaban ubijen je 18. listopada 1994. godine, a njega je hitcima iz revolvera ubio Aleksandar Paunović poznatiji kao “Mali Paun”. Paunović, tada petnaestogodišnjak, pucao je u Marjanovića ispred ulaza u zgradu u kojoj je živio u Bulevaru revolucije.
Šaban i Mali Paun su bili kumovi, a Marjanovićevi prijatelji tvrdili su da je ubojstvo bilo naručeno. Paunović je na suđenju ispričao da ga je Marjanović maltretirao i primoravao da za njega obavlja neke poslove.
Slaviša Pavić Pirke
Kada je Pirke likvidiran, pucalo se iz kalašnjikova, škorpiona, pištolja, a svjedoci kažu da samo pukim slučajem nije bilo više mrtvih.
U tom je pohodu ranjeno 10-ak ljudi. O njegovoj pogibiji pričao je i Kristijan Golubović, koji je konstatirao da je “Jedan Pirke morao biti ubijen, samo ako se deset ljudi rani“.
Bane Grebenarević
Dečko s vrelog beogradskog asfalta volio je pucati na protivnike, pa je i stradao u sačekuši na Bežanijskoj kosi 27. ožujka 1996. godine.
Napadači su pripucali iz dva pravca, najvjerojatnije iz “kalašnjikova”. Ispaljeno je više od 40 metaka, a žrtvama nisu pomogle pancirke koje su imali na sebi.
Goran Vuković Majmun
Vođa “voždovačkog klana“ je 1986. u Frankfurtu ubio Ljubomira Magaša. Likvidiran je 12. prosinca 1994. godine.
Izvršitelji petog atentata na Gorana Vukovića – iza leđa zvali su ga “majmun” zbog vještine kojom je u mladosti preskakao balkone i upadao u stanove – poznati su: riječ je bila o dva policajca koji te večeri nisu bili na dužnosti.
Ovaj slučaj nikada nije razjašnjen i ostalo je nepoznato da li su ih angažirali Zemunčevi prijatelji, neki drugi kriminalci ili Državna sigurnost.
Bojan Petrović
Reketaš, pljačkaš i narko-bos izrešetan je na uglu Brankove i Carice Milice u Beogradu 28. veljače 1998. godine.
Jaguar s kotorskim tablicama zaustavio se na semaforu na uglu Ulice carice Milice i Brankove. S kraja kolone automobila koji su čekali zeleno, uz škripu guma, izletio je Fiat bez registarskih oznaka i stao pored jaguara.
Dva nepoznata mladića izrešetala su vozača i suvozača u njemu, a onda dali gas i sjurili se ka Novom Beogradu. Tako su ubijeni Bojan Petrović i njegov prijatelj Zoran Bogdanović Kepa.
Aleksandar Knežević Knele
Kada je 28. studenog 1992. godine ubijen Aleksandar Knežević Knele, njegovi prijatelji su objavili 162 čitulje! Njegovo tijelo nađeno je u apartmanu tada najluksuznijeg hotela u Beogradu “Hajat”.
Obdukcijski nalaz pokazao je da je usmrćen s tri hica u glavu, a da je prije toga bio primoran leći na pod. Istraga je nepobitno utvrdila da je sam pustio svoje ubojice u sobu.
Bojan Banović
Njegov otac je posle njegove smrti tvrdio da njegov sin nije bio kriminalac, da su ga kukavice prvo tukle, a potom i pucali u njega s leđa.
U filmu “Vidimo se u čitulji”, Bojan se pojavljuje u društvu momaka sa Voždovca u ekipi Gorana Vukovića. Sahranjen je 1. prosinca 1994. godine i na njegovoj sahrani većina žestokih momaka je pustila suzu. Na grobu je bio i Goran Vuković koji je ubijen samo nekoliko dana kasnije, 12. prosinca iste godine.
