Japan je 16. prosinca napravio velik korak prema tome da postane "normalna" svjetska sila odobrivši dramatične promjene u svojoj desetljeća staroj politici vojnog obuzdavanja.
Naime, prema novoj strategiji nacionalne sigurnosti, Japan ne samo što će udvostručiti svoju vojnu potrošnju - dodajući 315 milijardi dolara svom proračunu za obranu u sljedećih pet godina - nego će razviti i novu sposobnost "protuudara" koja će mu omogućiti izvođenje osvetničkih napada na neprijateljski teritorij. To je značajan odmak od dosadašnje japanske politike i signalizira duboku transformaciju, piše Foreign Affairs.
Godinama su promatrači međunarodnih odnosa primjećivali da Japan ima demografski, gospodarski i tehnološki potencijal da bude velika sila: igra istaknutu ulogu u globalnom upravljanju, razvoju i mnogim drugim aspektima međunarodne politike. Ali vojno, Tokio je tradicionalno ograničio svoje aktivnosti na multilateralne mirovne misije i američko-japanski savez, a svoju obrambenu potrošnju na samo 1 posto BDP-a.
Suzdržana sigurnosna politika
Ova vojna suzdržanost bila je u središtu japanske nacionalne sigurnosne politike od Drugog svjetskog rata. Tijekom Hladnog rata, uzastopne japanske vlade ukidale su utjecaj vojske u politici. SAD je često vršio pritisak na Tokio da troši više i čini više, a neki konzervativci u dominantnoj Liberalno-demokratskoj stranci (LDP) zagovarali su jačanje obrambenih sposobnosti.
Takvi pozivi naišli su na japanski poslijeratni koncept prema kojem bi vojska trebala biti konfigurirana za samoobranu i izbjegavati ofenzivne sposobnosti i misije. Ova doktrina utemeljena je na ustavu i drugim zakonima, a brane je oprezne oporbene stranke i japanska javnost.
Japanska vrlo suzdržana sigurnosna politika stvorila je nekoliko tabua i crvenih linija o projekciji moći - stavljajući zabrane, primjerice, na projektile dugog dometa, amfibijske sposobnosti i nosače zrakoplova.
Povratak mračnoj prošlosti?
Tijekom godina, u vrijeme rastuće prijetnje, Tokio je povremeno revidirao svoje ideje o obrambenim naspram napadačkih uloga i sposobnosti: Nakon što je Sjeverna Koreja 1998. probno ispalila projektil iznad Japana, Tokio je odlučio nabaviti vojne satelite - nešto što je prethodno smatrao nezakonitom militarizacijom svemira. Japan sada ima male nosače zrakoplova i marinski korpus. Ali, obrambena politika nacije ostala je uglavnom fiksna.
Nova strategija nacionalne sigurnosti, međutim, predstavlja zapanjujuću promjenu. Udvostručavanjem potrošnje za obranu i obvezujući se na stjecanje sposobnosti "protuudara", vlada donosi politiku o kojoj se raspravljalo desetljećima, ali je uvijek bila blokirana.
Kao odgovor na tu objavu, kritičari u Pekingu i drugdje će optužiti Japan da se vraća militarizmu svoje mračne prošlosti. To je, navodi Foreign Affairs, laž.
Opasnosti u Aziji
Japan je odgovoran globalni građanin: svjetski lider u upravljanju, razvoju, tehnologiji, umjetnosti i kulturi. Čak i uz najavljene promjene, njegova sigurnosna politika i dalje će biti usidrena u američko-japanskom savezu. Daleko od toga da se upustio u militarizam, Japan reagira – nakon značajnog oklijevanja – na rastuće regionalne prijetnje. Iz perspektive SAD-a i njegovih partnera, treba pozdraviti novu strategiju nacionalne sigurnosti Japana: miroljubiva zemlja s golemim gospodarskim i tehnološkim resursima povećava svoj doprinos regionalnoj sigurnosti.
Strašni novi izazovi u Aziji odgovorni su za povijesnu promjenu politike Japana: Kina je uključena u značajno povećanje konvencionalnog i nuklearnog oružja. Kineski zrakoplovi i vojni brodovi vrše česte vojne upade u japanske vode i oko otoka koji se spore s Japanom. Peking sve više prijeti Tajvanu — čiju demokraciju Japan slavi i čiju autonomiju Japan smatra ključnom za vlastitu sigurnost. Kako kineske vojne prijetnje rastu, njezina vlada potiče antijapanski nacionalizam, naglašavajući japanske zločine u Drugom svjetskom ratu.
Sjeverna Koreja također je postala prijetnja: Povećala je tempo testiranja projektila pa je tako ove je godine provedeno 86 testiranja, u usporedbi s prethodnim visokim brojem od 26 u 2019. Japanski građani navikavaju se slušati sirene za uzbunu i upozorenja da se sklone dok sjevernokorejski projektili plove njihovim zračnim prostorom.
Pjangjong je od 2006. izveo šest nuklearnih pokusa, a stručnjaci upozoravaju na sedmi. Od arsenala koji je prije sadržavao samo nekoliko malih fisijskih bombi, Sjeverna Koreja napreduje prema razvoju mnogo moćnijeg termonuklearnog oružja, a nedavno je promijenila svoju nuklearnu doktrinu kako bi omogućila preventivne napade i upotrebu taktičkog nuklearnog oružja na bojnom polju.
Utjecaj rata u Ukrajini
Japansku percepciju promijenio je i rat u Ukrajini. Javno mnijenje snažno je poduprlo sankcije protiv Rusije, a uspješna obrana Ukrajine od invazije poslala je poruku o potrebi vojne pripravnosti protiv moguće agresije. Sve ove rastuće prijetnje potaknule su japansku vladu na povijesne promjene u sigurnosnoj politici.
Nova strategija nacionalne sigurnosti u sljedećih pet godina će otprilike udvostručiti obrambeni proračun. Japan trenutno troši 54 milijarde dolara na obranu, a do 2027. to će se povećati na gotovo 80 milijardi dolara. Zapanjujuća je to promjena u odnosu na razdoblje od 1958. kada je Tokio svoj vojni proračun ograničio na oko 1 posto BDP-a, što je gornja granica koja je postala simbol, unutar i izvan zemlje, ograničenja njegove nacionalne sigurnosti. Iako su ga tijekom godina testirali mnogi konzervativni čelnici, javno mnijenje i napori oporbe zadržali su gornju granicu od 1 posto.
Ali u današnjem prijetećem okruženju, japanska javnost podržava povećanje potrošnje. Promjena bi Japan (trenutačno deveti u svijetu po vojnim izdacima) učinila trećim najvećim svjetskim potrošačem na obranu, odmah iza SAD-a i Kine. Japan će preskočiti Indiju, Saudijsku Arabiju i velike europske sile (iako je Njemačka također najavila veliko povećanje izdvajanja za obranu što bi je moglo pomaknuti na ovoj listi).
Koncept protuudara
Rastuće raketne sposobnosti Kine i Sjeverne Koreje dovode do toga da Tokio pređe s oslanjanja isključivo na raketnu obranu na prihvaćanje sposobnosti "protuudara". U slučaju rata u Koreji ili Tajvanu, protivnik bi vjerojatno gađao japanske baze kako bi uništio ključne aerodrome koje koriste američke snage. S obzirom na povećanje projektilnih kapaciteta u Kini i Sjevernoj Koreji, Kishida i drugi japanski čelnici strahuju da japanska postojeća raketna obrana više nije odgovarajuća. Dakle, vlada se okreće konceptu protuudara.
Sposobnost protunapada omogućila bi Japanu da uzvrati na neprijateljske lansere projektila i mjesta za zapovijedanje i kontrolu. Premijer Kishida zatražio je da SAD proda Japanu 500 projektila Tomahawk, što bi omogućilo Japanu da dosegne ciljeve diljem Sjeverne Koreje i u obližnjim dijelovima Kine. Washington je pristao na prodaju; Američki predsjednik Joe Biden nazvao je Tokio "kupcem visokog prioriteta". Japanske kopnene samoobrambene snage također rade na proširenju dometa svojih projektila tipa 12 zemlja-brod, a očekuje se da će ažurirane verzije biti postavljene 2026.
Aktivan doprinos azijskoj sigurnosti
Ovi povijesni potezi dolaze usred veće japanske suradnje s regionalnim partnerima. Bilateralni odnosi s Južnom Korejom dugo su zategnuti međutim, kao odgovor na ubrzani tempo testiranja projektila Sjeverne Koreje, japanski i južnokorejski čelnici izrazili su interes za nastavak prethodno napuštenog sporazuma o razmjeni obavještajnih podataka. Dvije su nacije također povećale svoje bilateralne vježbe proturaketne obrane sa SAD-om. Tokio i Seul još uvijek imaju teritorijalni spor: Iako se još uvijek ne mogu složiti hoće li se more koje dijele nazvati "Japanskim morem ili "Istočnim morem", složile su se poslati svoje mornarice tamo ovog listopada kako bi provele trilateralne vježbe proturaketne obrane s SAD-om. Tokijsko prihvaćanje sposobnosti protuudara i udvostručenje obrambenog proračuna, usred obnovljene sigurnosne suradnje s Južnom Korejom, izvanredan su razvoj događaja.
Kina i drugi kritičari neizbježno će optužiti Japan za destabilizaciju regije, ali Tokio već 75 godina slijedi jedan od najsuzdržanijih obrambenih stavova na svijetu. Njegove promjene motivirane su zaštitom, a ne ambicijom i o njima se transparentno razgovara među koalicijskim partnerima.
Iz perspektive SAD-a i njegovih partnera, potezi Japana su dobra vijest i signaliziraju veći doprinos sigurnosti u Aziji od strane jedne miroljubive zemlje.
